O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Nakon trodnevnih priprema, u vrlo teškim uvjetima, jučer je uspješno skinuta kapa zvonika u potresu teško oštećene sisačke katedrale Uzvišenja Svetoga Križa. Kapa zvonika, 14 metara visoka, koja teži oko 15 tona, dizalicom je spuštena na tlo ispred katedrale. Sljedeća faza bit će spuštanje zvona, a zatim će se i cijeli zvonik koji se odvojio od katedrale i nagnuo – u gornjem dijelu čak 25 centimetara – u sljedećim danima morati rastaviti ciglu po ciglu. Budući da se u blizini katedrale nalaze drugi objekti Sisačke biskupije te stambene zgrade, to je jedini način da se ne ugroze građani i ne pričini nova šteta. Skidanje kape zvonika izvršili su pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba i djelatnici tvrtke Zagrebački Mamut, uz podršku tvrtke GME iz Siska.
U proteklim danima cijela Hrvatska se ujedinila u solidarnosti s ljudima na potresom pogođenim područjima. Tako su jučer, na nedjelju Krštenja Gospodinova, svi prikupljeni milodari u čitavoj Varaždinskoj biskupiji, kao i u mnogim crkvama diljem Domovine, namijenjeni Caritasu Sisačke biskupije za sve stradalnike potresa u Petrinji, Glini, Sisku i okolici.
Predslaveći jučer svetu misu u varaždinskoj katedrali, kanonik Stolnoga kaptola preč. Josip Koprek istaknuo je da smo svi mi pozvani da svoju kršćansku ljubav i solidarnost posvjedočimo ne samo današnjom milostinjom nego i svih ovih dana i sljedećih tjedana i mjeseci. Da imamo i uha i sluha i srca za one koji su u nevolji, koji imaju manje od nas, pa da im sa svojim, makar skromnim darom, priskočimo u pomoć. To će biti znak da smo dobro shvatili što to znači biti Isusov učenik, što to znači biti kršten. Po ljubavi ćemo biti prepoznati u svijetu da smo Isusovi – zaključio je preč. Koprek.
Posljednjih nekoliko mjeseci naša je ljudska ranjivost i ugroženost postala bitni dio i našega vjerničkog iskustva. Vidimo da nas vjera ne štiti od boli, poraza i gubitka. Ipak, kao vjernici ne prestajemo moliti i nadati se da će proslavljeni novorođeni Kralj i o Bogojavljenju objavljena utjelovljena Božja Riječ svima nama ipak podariti toliko potreban mir – istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći prošloga petka (8. siječnja), na blagdan Gospe Brze Pomoći, ujedno Nadbiskupijski dan molitve i pokore za smirenje i prestanak pandemije i za žrtve potresa, središnju hodočasničku euharistiju u Župi i svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu.
Danas se i mi hodočasnici solidarno i velikodušno svojom molitvom, postom, pokorom i darovima uključujemo u ovaj nadbiskupijski Dan molitve i pokore, moleći Gospu Brze Pomoći da nas preporuči svome Sinu, da (On) od nas otkloni zarazu koronavirusom, da nas pojedinačno i kao narod oslobodi novih stradanja, ali i da iz svega toga izađemo više solidarni, više složni, još više zauzeti za dobrobit drugih i snažniji u vjeri u Boga koji je i danas prisutan u ovome svijetu, koji je trajno Emanuel – s nama Bog i koji trajno ljubi ovu zemlju – poručio je đakovačko-osječki nadbiskup.
Fra Frane Šešelja, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i član Samostana sv. Mihovila u Zadru, preminuo je poslije kratke bolesti u petak, 8. siječnja, u Općoj bolnici u Zadru, u 90. godini života, 71. redovništva i 56. godini svećeničke službe.
Rođen je 26. prosinca 1931. u Zaglavu na Dugom otoku, prve redovničke zavjete položio je 1950. u samostanu na otočiću Školjiću, a za svećenika je zaređen 1965. godine u Zagrebu. Od 1953. do 1958. bio je u komunističkim zatvorima; šest mjeseci u vojnome zatvoru na Gripama u Splitu, a zatim tri godine u Lepoglavi i dvije godine u Staroj Gradiški. Među brojnim svećeničkim službama ističemo da je fra Frane Šešelja od 1971. do 1993. godine vodio Hrvatsku katoličku misiju u Wollongongu u Australiji gdje je 1983. izgradio prvu hrvatsku crkvu u Australiji, posvećenu Mariji Kraljici Hrvata. Vrativši se u Hrvatsku zbog bolesti srca, djelovao je u Samostanu sv. Mihovila u Zaglavu koji je, zajedno sa samostanskom crkvom, temeljito obnovio. Posljednjih godina, od 2012. godine, živio je i djelovao u Samostanu sv. Mihovila u Zadru. Sprovod fra Frane Šešelje bit će u srijedu, 13. siječnja, na Gradskom groblju u Zadru.
Svećenik Šibenske biskupije don Vergilijo Bilić pokopan je u petak, 8. siječnja, na groblju Gospe od Gradine na otoku Murteru. Prije pokopa šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Svetoga Frane u Betini, na kojoj je istaknuo da je svećenik po svojoj službi veza s nebom, spona čovjeka s Bogom. Svećenik može i treba činiti ono što drugi ne mogu: dijeliti utjehu, kad drugi zašute. Buditi nadu kad u svima zavlada sumnja. Donositi svjetlo i vedrinu kad drugi pomisle da je tama, da je zlo zavladalo. Predvoditi ljude Bogu – kazao je biskup Rogić.
Don Vergilijo Bilić rođen je 28. ožujka 1936. g. u Betini, a za svećenika je zaređen 1965. godine u Šibeniku. Bio je župnik u Žirju, Zlarinu, Jezerima i rodnoj Betini, gdje ostaje do 2003. godine. Tada odlazi u Svećenički dom u Šibeniku i vrši službe ispovjednika u katedrali te služitelja svetih misa i ispovjednika kod sestara dominikanki i franjevki u Šibeniku. Posljednje je godine zbog bolesti i nemoći proveo u Svećeničkome domu u kojem je primao na svetu ispovijed i razgovor one koji su mu se obraćali. Preminuo je u šibenskoj bolnici 5. siječnja 2021., opremljen svetim sakramentima.
