Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina - Zagreb
Splitsko-makarski nadbiskup metropolit Marin Barišić i nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša uputili su čestitku novoimenovanom kotorskom biskupu Ivanu Štironji, svećeniku Mostarsko-duvanjske biskupije koji ima bogato iskustvo misionara u Africi i župnika za hrvatske iseljenike u Kanadi. „Dragi mons. Ivane, Tvoj izbor na poseban način obradovao je nas biskupe splitske metropolije kojoj tradicionalno pripada i Kotorska biskupija. Poznato je da biskupija svetog Tripuna i kotorskih svetaca i blaženika nosi i njeguje bogatu kršćansku tradiciju i kulturu koja nije muzej nego čuvarica budućnosti. Dragi brate biskupe Ivane sigurno u Tebi vidimo dobrog pastira koji će zajedno sa svojim svećenicima i vjernim pukom Božjim, svjedočiti Radosnu vijest Utjelovljenog i Uskrslog Spasitelja u ekumenskoj širini i u duhu dijaloga sa svim ljudima dobre volje“.
U katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću u utorak, 22. prosinca, održan je sprovodni obred s ukopom te misa zadušnica za blagopokojnog gospićko-senjskog biskupa u miru Milu Bogovića. Sprovodni obred predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a glavni služitelj presvete euharistije bio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. S njim su služili apostolski nuncij Giorgio Lingua, nadbiskupi Ivan Devčić i Mate Uzinić, biskupi Vlado Košić, Ivica Petanjak, Jure Bogdan, Tomislav Rogić, Ivan Ćurić, Ivan Milovan, glavni tajnik HBK dr. Krunoslav Novak i drugi svećenici. „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Braćo i sestre, taj zaziv i znak kojim kršćani započinju svoju molitvu i svako dobro djelo, uzeo je Mile Bogović, prvi biskup Gospićko-senjske biskupije, za svoje geslo pastirskog poslanja u Lici, senjskom primorju, na Kordunu i u ogulinskom kraju. Mile Bogović ulazi u povijest, koja mu je bila trajni izazov za djelovanje u sadašnjosti, kao biskup i rodoljub, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata“, rekao je uz ostalo u uvodnoj riječi zagrebački nadbiskup. „Biskup Mile volio je Crkvu kao majku, jer se uistinu osjećao djetetom Crkve. Pratio je pozorno sva zbivanja u Crkvi, a bilo mu je posebno na srcu provesti u mjesnoj Crkvi smjernice Drugog vatikanskog sabora“, istaknuo je u homiliji biskup Križić. Nastavio je: „Žalostila ga je svaka patnja Crkve, svaki njezin problem, bilo da se radi o Crkvi u našem narodu ili u bilo kojem drugom narodu svijeta. Bio je posebno osjetljiv za siromašne i slabe članove Crkve. Brinuo se za prognanike koji su se vraćali na svoja ognjišta, a dočekala su ih samo zgarišta te za vjernike prognanike iz Bosne i Hercegovine koji su došli u Gospićko-senjsku biskupiju! Pomagao je kako je znao i mogao“. „Poznata je svima njegova ljubav prema domovini. Volio je neizmjerno svoj narod i trpio zbog njegovih patnji. Ta ljubav prema svom narodu nikad ga nije dovela do mržnje prema nekom drugom narodu. Bio je veliki domoljub, ali ne nacionalist. Moglo se često čuti u medijima gdje ga se svrstavalo u nekakvu ekstremnu desnicu, zašto nije bilo nikakvih valjanih argumenata. Ili mu se to „prišivalo“ samo zato što je uvijek imao hrabrost reći neku istinu koja se, iz određenih ideoloških razloga, nije smjela spominjati. Suosjećao je s patnjom i stradanjem naroda tijekom povijesti, kao i sa svim patnjama naroda u sadašnjosti. Njegova jedna knjiga nosi simboličan naslov: „Žao mi je naroda“. Ovaj naslov knjige odražavao je uistinu njegove unutarnje osjećaje. Zato se toliko zauzimao za izgradnju jedne crkve, jednog svetišta posvećenog hrvatskim mučenicima, hrvatskim patnicima tijekom cijele povijesti. Osjećao je da kao narod nismo dovoljno zahvalni našim precima za tolike patnje koje su podnijeli boreći se za slobodu te očuvanje katoličke vjere i pripadnost svome narodu. Ostao mu je neostvaren san „Svehrvatski grob“ u koji bi se dostojanstveno položile kosti naših ljudi koje su sramotno razbacane po mnogim jamama u domovini i izvan nje. Trpio je gledajući kako naš narod sve više napušta domovinu koja je nakon tisuću godina, teškom žrtvom, stekla svoju slobodu i neovisnost. Nikako nije mogao prihvatiti da mnogi krajevi Hrvatske, posebno u Gospićko-senjskoj biskupiji, postaju sve pustiji, da se u biskupiji od 2000. godine stanovništvo smanjilo za 25%. Zauzimao se tu maksimalno nudeći i određena rješenja, ali za to nije bilo sluha. Posebnu ljubav imao je prema povijesti, ne u smislu da se bolje upoznaju događaji iz prošlosti, nego da se na tim događajima uči bolje živjeti sadašnjost, da nam povijest zaista bude učiteljica života, riječi su propovjednika biskupa Križića. Na kraju euharistijskog slavlja od biskupa Mile oprostili su se nuncij Lingua, nadbiskup Devčić i šibenski biskup Tomislav Rogić.
Provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković uputio je pismo braći dominikancima. „Pred nama je slavlje svetkovine Božića i početak nove 2021. godine. Unatoč teškoćama vezanim uz pandemiju, vjerujem da smo spremni na proslavu ovoga radosnog događaja u kojemu „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“. Ona nam je svakogodišnji podsjetnik na svrhu našega Reda koju je papa Honorije III. izrazio ovim riječima: „Onaj tko svoju Crkvu trajno oplođuje novim potomstvom, nastojeći ova moderna vremena učiniti sličnima onima prvima, te tako širiti katoličku vjeru, pobudio je u vama iskrenu i pobožnu želju da se, prigrlivši siromaštvo i zavjetovavši se na samostanski život, posvetite poučavanju Božje riječi, naviještajući u svijetu ime Gospodina Isusa Krista“. Red 2021. godine slavi jubilej 800. obljetnice rođenja za nebo svoga utemeljitelja sv. Dominika. Sretna je okolnost da tada obilježavamo i 800. godišnjicu dolaska dominikanaca na hrvatske prostore. Zahvalni smo Bogu što smo mogli služiti Crkvi u hrvatskom narodu na različite načine. S ponosom ističemo kako su prvi hrvatski blaženik bl. Augustin Kažotić i prva hrvatska blaženica bl. Ozana Kotorska nosili bijeli dominikanski habit. Red je utemeljitelj najstarijega sveučilišta na našim prostorima. U proteklom smo razdoblju Crkvi darovali preko stotinu biskupa, brojne znanstvenike i odgojitelje te nebrojene kulturne i pastoralne djelatnike. Imamo razloga biti ponosni na prošlost, ali i potrebu moliti Gospodina da budemo njezini dostojni baštinici i svjedoci u današnje vrijeme“, navodi uz ostalo u pismu provincijal Slišković.
U Varaždinu je u 77. godini života preminuo vlč. Dragutin Joč, župnik u Župi sv. Bartola apostola u Župi Kamenica.
Jučer je Vinkovcima pokopan o. mr. Jozo Ivić, župni vikar u Župi B. D. Marije Kraljice apostola u Zaprešiću koji je preminuo u 67. godini. Poslije ispita zrelosti prijavio se u novicijat Družbe katoličkoga apostolata južnonjemačke provincije Srca Isusova, sa sjedištem u bavarskom gradiću Friedbergu.
U Požegi je 23. prosinca u kanoničku grobnicu položeno mrtvo tijelo umirovljenog svećenika, kanonika Prvostolnog kaptola Požeške biskupije Valentina Halića koji je preminuo u 78. godini.
