Razmišljanje uz misna čitanja 30. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Ivica Hadaš - Vatikan

Sutrašnja nam liturgija prikazuje kratki odlomak iz evanđelja, no vrlo važan, koji govori o najvećoj zapovijedi. Na evanđelje nas priprema prvo čitanje koje je uzeto iz Mojsijeva zakona. Drugo čitanje nije izravno povezano s evanđeljem; ipak, može se vidjeti kako sveti Pavao prakticira dvije zapovijedi ljubavi.

Evanđelist Matej govori kako su se, nakon što je Isus odgovorio saducejima i ušutkao ih, farizeji okupili da bi ga iskušali. Saduceji su došli k njemu s prigovorima protiv vjere u uskrsnuće. Isus im je učinkovito odgovorio – „zatvorio im je usta“. Farizeji sada nastoje biti mudriji od njih u svom pokušaju da iskušaju Isusa.

Jedan od farizeja, zakonoznanac, upita Isusa: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ To je teško pitanje, jer se u Mojsijevu zakonu nalazi 613 propisa i zabrana. Kako između svih tih razlučiti koja je zapovijed najveća? To je pitanje o kojem bi se moglo beskonačno raspravljati.

No Isus bez oklijevanja odmah odgovara: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed“. Potom dodaje nešto što zakonoznanac nije pitao: „Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“. I zaključuje s velikim samopouzdanjem: „O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci“.

Taj Isusov odgovor nije bio očekivan, jer među mnogobrojnim propisima i zabranama, po mišljenju svih, najvažnije je bilo Deset Božjih zapovijedi. Mojsije u Knjizi Ponovljenog zakona tumači da je 10 Božjih zapovijedi proglasio sam Bog, dok ga je sav narod slušao. Samo je te zapovijedi Bog proglasio; druge su zapovijedi ili zabrane narodu dane po Mojsiju, ne izravno od Boga.

Stoga, bilo bi logično da Isus, u odgovoru zakonoznancu, izabere jednu od 10 zapovijedi. Osobito bi mogao izabrati prvu koja bez sumnje ima najveću važnost, to jest zabranu klanjati se drugim bogovima.

Međutim, Isus ne izabire jednu od 10 zapovijedi, nego traži nešto drugo. Izabire jedan drugi tekst iz Ponovljenog zakona koji ističe zapovijed ljubavi, i jedan tekst iz Levitskoga zakonika koji izražava drugu zapovijed ljubavi, te kaže da je druga slična prvoj: „Ljubi Gospodina Boga svojega… Ljubi svoga bližnjega…“.

Kako protumačiti taj Isusov izbor? Pokušajmo shvatiti razlog. Deset zapovijedi, koje imaju izvanrednu važnost, najvećim su dijelom zabrane i negativne zapovijedi. Vrlo su važne, jer postavljaju uvjete pod kojima više nije moguće imati pozitivan odnos s Bogom. Tko želi živjeti u zajedništvu s Bogom, potpuno ih mora poštovati. Ako to ne čini, nalazi se u neslozi s Bogom, vrijeđa ga i slijedi put propasti. No 10 zapovijedi predstavljaju sve negativne uvjete, bilo u odnosima s Bogom (prvi niz), bilo u odnosu s bližnjim (drugi niz), izuzev jednoga u svakom od ta dva niza.

Što se tiče prvoga niza, pozitivna je zapovijed: „Sjeti se da svetkuješ dan subotni“. No, ako gledamo kontekst, postajemo svjesni da se i ta zapovijed tumači negativnim propisima. Što znači svetkovati subotu u skladu s Mojsijevim zakonom? Znači da se toga dana ne smije činiti nikakav posao: „Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata“. Dakle, i u tom slučaju imamo zapovijed negativnog karaktera.

U drugom je nizu zapovijed uistinu pozitivna: „Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj“. To je vrlo važna zapovijed, jer obitelj je temeljna ćelija društva; ako nema solidarnosti u obitelji, društvo ne može preživjeti. No radi se o vrlo ograničenoj zapovijedi koja se tiče odnosa samo s dvjema osobama, i ništa ne kaže o ponašanju koje se mora imati u odnosu na sve druge osobe.

Međutim, Isus ne želi izabrati ni jednu negativnu, ni ograničenu zapovijed, nego želi dati dinamičan, pozitivan i univerzalan ideal. Deset Božjih zapovijedi ne predstavljaju upravo taj ideal, jer sadrže te negativne zapovijedi. Očito da je poštovanje 10 Božjih zapovijedi već velika stvar, no ne daje polet za život. Međutim, ono što daje polet životu je ljubav. Zbog toga Isus izabire dvije važne zapovijedi o ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svojega… Ljubi svoga bližnjega…“.

To su pozitivne zapovijedi koje daju izvanredan zamah, jer predstavljaju vrlo velik ideal. Prvi je: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim“. Tko može reći da je dosegao taj ideal? Uvijek smo daleko ispod toga zahtjeva; stoga se uvijek moramo truditi napredovati kako bismo bili barem malo bliži tom prekrasnom idealu potpune, savršene i bezgranične ljubavi.

Druga je: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“. Tko može reći da je uspio ljubiti bližnjega kao sebe? Prema sebi imamo urođenu ljubav, ukorijenjenu u našoj naravi i zapravo, sve što činimo za bližnjega uvijek je vrlo malo u odnosu na ono što činimo za sebe. Osim toga, što se tiče te druge zapovijedi, moramo također reći da je Isus jednom drugom prilikom proširio vidik, kada je rekao: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ A to znači da moramo ljubiti druge više od svojega života, jer Isus nas je ljubio više od svojega života, položivši život za nas.

Prema tome, ideal koji nam Isus predstavlja prekrasan je ideal koji odgovara istinskoj želji našega srca. Naime, upravo smo za to stvoreni. Bog koji je ljubav, stvorio nas je kako bismo sudjelovali u njegovoj ljubavi, da bismo bili ljubljeni od njega i da bismo ga ljubili, te da bismo s njim ljubili sve druge ljude. To je najviši ljudski ideal.

No da bismo ga postigli, iznad svega nam treba Božja milost; u sebi moramo primiti sposobnost ljubavi koja dolazi od Boga. Isusovo nam se srce daje kako bismo zaista ljubili Oca kao što ga je On ljubio, te da bismo ljubili svojeg bližnjega kao što ga je On ljubio.

Isus nam se daje upravo zbog toga. U euharistiji u sebe primamo njegovo tijelo i njegovu krv, to jest primamo Isusa u trenutku njegove najveće ljubavi u kojem je sebe dao Ocu za naše spasenje, u trenutku u kojem je svoje tijelo i svoju krv dao kako bi bio naša duhovna hrana i piće, te tako u nama hranio život ljubavi.

Tu je objavu već pripremio Stari zavjet koji sadrži ta dva vidika. Prema tome, ta Isusova zapovijed nije nova. Nov je način na koji je Isus daje!

„Ljubi Gospodina Boga svojega… Ljubi svoga bližnjega… Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“. To je najvažnija stvar od svih, ideal koji uvijek moramo slijediti. U svim svojim nakanama i inicijativama, uvijek moramo ići u tom smjeru. Tako ćemo biti još više ujedinjeni s Kristom u njegovom odnosu s Ocem i s braćom.