Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, biskup Jure Bogdan Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, biskup Jure Bogdan 

Iz života Crkve u Hrvatskoj

Jučer, na svetkovinu Kraljice Svete Krunice i blagdan sv. Franje Asiškog održano je 28. hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu. Presvetu euharistiju u crkvi na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca služio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan zajedno s vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini i vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom Tomom Vukšićem i svećenicima.

Neno Kužina - Zagreb

Jučer, na svetkovinu Kraljice Svete Krunice i blagdan sv. Franje Asiškog, održano je 28. hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu. Presvetu euharistiju u crkvi na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca služio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan zajedno s vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini i vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom Tomom Vukšićem i svećenicima. U homiliji biskup Bogdan je rekao: „Svako vrijeme nosi svoje izazove, one očekivane, ali i one nepredvidive. Proteklih smo se mjeseci suočili i suočavamo s neočekivanim izazovom, epidemijom svjetskih razmjera koja duboko zahvaća ne samo u društvene i gospodarske odnose nego i u naše osobne živote. Nova je to stvarnost od koje ne možemo pobjeći. U ovakvim okolnostima nije čudno da su mnogi zabrinuti i pitaju se što će biti s radnim mjestima, školama, fakultetima, bolnicama, domovima za starije i nemoćne. Osim toga, muče nas i druge brige kao što su nezaposlenost, beznađe, manjak zajedništva, napetosti i nerazumijevanja u braku i obitelji. Naše je srce nemirno, misli lutaju, koraci su kolebljivi. Prepušteni smo samima sebi, a nemamo uporišta. Pokušavamo sebi dati ono što nemamo. Kako se suočiti trijezno i odgovorno sa stvarnošću, a da nas ne paralizira zabrinutost”, upitao je propovjednik, dajući odgovor sv. Pavla: „U promjenjivosti i nestalnosti vremena možemo se osloniti na Boga. Zapravo, On je jedini pouzdani i čvrsti oslonac. Bog nam daje svoj mir koji će čuvati naše misli i naša srca, mir koji je „iznad svakog razuma“, to jest mir koji nadilazi ograničenosti naših ljudskih promisli, tehničkih mogućnosti i psihičkih dinamika. No, kako izgraditi i sačuvati pouzdanje u teškim kušnjama, kada su nam sve sigurnosti ovoga svijeta uskraćene. Pouzdanje u Boga može se roditi i rasti samo u molitvi, u sabranosti. Na to nas upućuje sâm Gospodin u molitvi Očenaša. U zazivu „Kruh naš svagdanji daj nam danas“ sažete su sve naše brige i potrebe”. Biskup Bogdan je naglasio kako je odlika istinskoga vjernika da u svakome događaju, pa i u onim bolnim i teškim zbivanjima, vidi priliku da ispuni Božju volju. Sve što nam se u životu događa, mogućnost je da rastemo u ljubavi. „Što su nevolje veće, to čvršće mora biti naše pouzdanje u Boga“, poručuje nam blaženi Alojzije Stepinac. Ako to pak ne vidimo, postajemo robovi svoje zabrinutosti koja nas opterećuje, koči i zatvara. Kada svoje brige predamo u Božje ruke, onda postajemo slobodni tražitelji kraljevstva Božjega među nama, a njegova moralna načela postaju okosnicom našega djelovanja i kršćanskoga svjedočenja ovdje na zemlji. Grijeh je glavna i najveća zaprjeka na tome putu. „Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. Stoga, ovdje u Mariji Bistrici, osjećamo potrebu molitve Bogu za oproštenje za sve one trenutke kada smo griješili protiv ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Duboko smo svjesni da nema bratstva i sloge među ljudima bez Božjega očinstva“, riječi su vojnog biskupa u Republici Hrvatskoj.

U subotu i nedjelju, 3. i 4. listopada, u Župi sv. Petra apostola u Cerniku svečano je proslavljena 500. obljetnica pastoralnog djelovanja franjevaca. Na sam blagdan sv. Franje Asiškog svečanu euharistiju služio je požeški biskup Antun Škvorčević. Naselje Cernik spominje se u povijesnim izvorima još 1255. godine. Prvi pisani, do sad pronađeni dokument o Cerniku potječe iz 1363. U ranom srednjem vijeku iz Cernika su potekle drevne slavonske plemićke obitelji. Godine 1917. vlastelinstvo i dvorac kupuje Aleksandar grof Kulmer, otac poznatog hrvatskog akademskog slikara Ferdinanda Kulmera. Naselje, staro oko 7 i pol stoljeća ponosi se ove godine i obljetnicom pet stoljeća trgovišta, odnosno obrtništva u Cerniku. Uoči blagdana sv. Franje prikazan je kratki dokumentarni film o Cerniku i franjevačkom samostanu, te otvorena i blagoslovljena zbirka slika „Dr. Antun Bauer – Vukovarac“.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić služio je u subotu, 3. listopada, na prostoru crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, euharistijsko slavlje na kojem je za đakone zaredio šest dijecezanskih i tri redovnička kandidata. Pozdravljajući okupljene, kardinal je rekao da u tom slavlju slavimo poseban obred podsjetivši na to da je na današnji dan prije dvadeset i dvije godine na tome mjestu bilo također posebno slavlje koje nas povezuje s Presvetom Bogorodicom Marijom, svetim papom Ivanom Pavlom II. i bl. Alojzijem Stepincem. „Treći listopada, duboko je upisan u memoriju hrvatskoga naroda, jer nas je na taj dan prije dvadeset i dvije godine ovdje sabrao sv. papa Ivan Pavao II. na slavlje beatifikacije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca. „Proglas (Alojzija Stepinca blaženim) Petrova nasljednika na Rimskoj Stolici i Isusova namjesnika na zemlji, povijesni je međaš ne samo u odnosu na svetost osobe zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, nego je, kako reče sam sv. Ivan Pavao II. ‘poseban razlog utjehe za sve nas’. Sveti papa je naglasio da je to povijesni događaj ne samo u životu Crkve već i hrvatske nacije jer se, podnijevši u svojem tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava ‘jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve tim činom povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva’“. Obraćajući se ređenicima, kardinal je rekao: „Ključ evanđeoskog razumijevanja je u tome da je slava u Božjim očima sinonim za služenje, za jednostavne znakove ljubavi, davanja, besplatnosti. Đakonat nije za vas samo jedna etapa, stepenica do prezbiterata. Da bi netko istinski bio prezbiter, nužno je da bude istinski đakon, to jest služitelj, osoba koja daje samu sebe besplatno, bez da išta traži zauzvrat. Biti đakon ne znači služenje podređeno svećeništvu, nego jest i ostaje sastavni dio svećeništva. Ovo što danas postajete treba obilježiti sav vaš život”, rekao je kardinal Bozanić, a prenijela IKA.

U Hvaru je u petak, 2. listopada, proslavljena svetkovina sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika grada i biskupije. Dan uoči u katedrali su Večernju pjevali članovi crkvenih zborova: hvarskog katedralnog zbora i zbora sv. Cecilije iz Jelse. Glavni služitelj svečane mise na blagdan bio je splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, a s njim su služili  mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske i Hvarske biskupije Petar Palić, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk, generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić, hvarski župnik don Toni Plenković i drugi svećenici. U propovijedi nadbiskup Kutleša govorio je o smislu mučeništva, o tome zašto Crkva na poseban način štuje mučenike. „Štuje ih zato jer su bili spremni za Isusa Krista dati najvrjednije što imaju – svoj život”. Odgovorio je i na pitanje zašto su odmah u početku pojave kršćanstva vlasti progonile kršćane. „Progonili su ih stoga jer su bili drukčiji, ne samo zato što nisu slavili „službene“ bogove, nego i stoga što nisu poštivali svjetovne i materijalne vrijednosti, već su im na prvom mjestu bile duhovne i ljudske vrednote”. Tu je činjenicu mons. Kutleša povezao s ljudima našeg vremena naglasivši da se kod nas pojedini ljudi, koji se smatraju kršćanima, boje javno biti „drukčiji“ da ih se ne bi proglasilo konzervativnima i nazadnima. Istaknuo je da su svi mučenici za nas veliki, jer su se odrekli sebe radi Krista, međutim kršćani u svakodnevnom životu ne moraju ostvarivati velika djela da bi bili veliki, jer se i u „malim“ stvarima može ostvarivati svetost ako se djeluje iskreno iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Osobito je važno da u svemu što radimo svjedočimo svoju vjeru imajući na umu da svojim dobrim djelima budućim naraštajima u nasljeđe ostavljamo istinske kršćanske i ljudske vrednote. Nažalost mnogi naši suvremenici čitav život provedu u stjecanju materijalnog bogatstva zanemarujući temeljni smisao i svrhu života – spas svoje duše, naglasio je u Hvaru splitsko-makarski nadbiskup koadjutor.

U povodu pastoralne godine posvećene djedovima i bakama, koju je proglasio biskup Vlado Košić, Povjerenstvo za brak i obitelj Sisačke biskupije organizira ciklus koncerata pod nazivom „Zagrlimo starije pjesmom“ u sklopu istoimene inicijative Vijeća HBK za obitelj i život. U subotu, 3. listopada, u sisačkoj katedrali za djedove i bake te sve umirovljenike Sisačke biskupije nastupili su ženska klapa Lađarice i muška klapa Kolapljani. Povjerenik za pastoral braka i obitelji ivanićgradski župnik Branko Koretić istaknuo je kako su ti koncerti gesta ljubavi za naše starije kako bi znali da i u ovim teškim vremenima nisu sami. Taj koncert prvi je u nizu 6 predviđenih koji će se održati svake prve subote u mjesecu, a sljedeći je 7. studenoga u Petrinji.

Svečano euharistijsko slavlje u četvrtak, 1. listopada, u čast sv. Male Terezije, u Karmelu u Mariji Bistrici služio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. „Radost mi je slaviti blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica s vama, njezinim duhovnim kćerima, u vašem samostanu pored Svetišta Majke Božje Bistričke. Vaše molitve u ovom karmelu podupiru aktivnosti svetišta i upućuju Bogu nakane koje brojni vjernici stavljaju pred noge svoje Majke. Sretan sam što ovu misu slavim s vama u karmelu, jer od malena gajim posebnu pobožnost prema ovoj maloj-velikoj Svetici, koja se toliko štuje u Pijemontu, mojemu rodnom kraju. Svake večeri moj je otac, koji je uvijek predvodio obiteljsku molitvu, završavao molitve ovim zazivom: „Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, za naše potrebe pobrini se ti“. Stoga, nije bilo dana u kojem ne bismo prije spavanja povjerili sve svoje potrebe ovoj svetici. Želio sam početi ovo razmišljanje obiteljskim sjećanjem, misleći i na to koliko je samoj svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica bila važna njezina obitelj. Roditelji, koje je papa Franjo proglasio svetima 2015. godine, prvi su bračni par koji je zajedno stigao do časti oltara kao par. Možemo si lako predočiti kakvo je bilo ozračje u toj obitelji! Sveta Mala Terezija bila je toliko slobodna da je mogla u sebi osjećati cijeli svijet. Upravo stoga je voljom pape Pija XI. 1927. godine proglašena „zaštitnicom misija“ zajedno sa svetim Franjom Ksaverskim. Sveta Terezija ostvaruje misionarski stil o kojemu govori papa Franjo: „Prava misija nije nikada prozelitizam, već privlačenje drugih Kristu. Ali kako? Kako se ostvaruje to privlačenje Kristu? To se čini vlastitim svjedočenjem, polazeći od snažnog jedinstva s Njime u molitvi, klanjanju i konkretnoj ljubavi, koja je služenje Isusu prisutnom u najmanjem od naše braće“. Homiliju je nuncij Lingua zaključio riječima: Molimo svetu Tereziju, danas, na početku mjeseca listopada, mjeseca misija, da prati i štiti Svetog Oca i sve one koji, kao misionari, imaju poslanje naviještati Evanđelje. Na završetku misnog slavlja bistrički župnik Domagoj Matošević blagoslovio je ruže na čast sv. Maloj Tereziji koja je za života obećala da će sipati kišu nebeskih ruža na duše.

Ovdje poslušajte prilog: Iz života Crkve u Hrvatskoj
05 listopada 2020, 14:07