Osvrt na novu knjigu Kršćanske sadašnjosti "Što je to obitelj?"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Što je to obitelj? Sve do nedavno odgovor na ovo pitanje bio je jasan i samorazumljiv da se sámo postavljanje pitanja činilo izlišnim i besmislenim. Ali dva procesa: prvi bismo uvjetno mogli nazvati evolucijskim, a drugi revolucijskim – prvi je dijakronijska semantika ili mijenjanje značenja pojmova kroz vrijeme, a drugi je lingvistički inženjering, koji je u većini slučajeva nasilan i ideološki motiviran – doveli su do toga da se dotično pitanje pokazuje iznimno važnim, štoviše ključnim i neotklonjivim. U današnje vrijeme takozvanih ″istospolnih brakova″, a ta je sintagma samo jedan od primjera oksimorona narinutoga lingvističkim inženjeringom, i drugih brakolikih zajednica, rodne ideologije, tehničkih manipulacija embrijima, takozvanoga ″surogat majčinstva″ i slično – potrebno je više nego ikada prije vratiti se obitelji da bismo osuvremenili njezinu svevremenu vrijednost, kako bismo je potvrdili u njezinoj primordijalnosti i, kako reče znameniti katolički mislilac Gilbert Keith Chesterton, u njezinoj anarhističnosti. Obitelj je ″anarhistična ustanova u najvišem smislu riječi. To znači da je ona starija od zakona i da je prije Države. Snagom svoje naravi ona se krijepi i kvari neobjašnjivim silama koje proistječu od običaja i rodbinstva.″

U okrilju Kršćanske sadašnjosti objelodanjena je nedavno, u srpnju 2020., knjiga naslovljena ″Što je to obitelj?″ a podnaslovljena riječima u kojima se na intrigantan način susreću uzvišeno i profano, duhovno i tjelesno: ″Slijedom transcendencije u gaćama i drugih ultraseksističkih pogleda″. Autor je Fabrice Hadjadj, rođen 1971., vrhunski intelektualac i blistav esejist. Podrijetlom Židov, našavši se u pariškoj crkvi Saint-Séverin pred jednim kipom Djevice Marije, obratio se na katoličanstvo.

Na ovitku knjige ″Što je to obitelj?″ čitamo rečenice Josipa Balabanića (koji je ujedno njezin prevoditelj s francuskoga izvornika):

″Prema Fabriceu Hadjadju i pogledima na obitelj u ovoj knjizi, ʹobitelj je tjelesna podloga za otvaranje transcendenciji; mjesto gdje nas spolna razlika, generacijska razlika, i razlika između tih dviju razlika, poučava da se okrećemo drugomu kao drugomu. To je mjesto dara i neprocjenjivog primanja života koji se širi po nama i mimo nas, i koji nas tjera uvijek naprijed u misterij postojanjaʹ. Obitelj je, dakle, ʹtjelesna podloga za otvaranje transcendencijiʹ, a ʹtranscendencija je ishodište svega pojavnoga, nešto skriveno kao svjetlost; njezin poziv u samoj je našoj prisutnosti; njezin duh je u samome tkivu našega tijelaʹ.″

Što misliti o tjelesnosti doznajemo na samome početku biblijske ″Knjige Postanka″, ističe Fabrice Hadjadj. On riječi ″Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih″ (Post 1,27) tumači govoreći da se Božja slika nalazi u razlici spolova.

A dijete je za Hadjadja posebno uzvišen događaj, u najvišemu smislu te riječi. Dijete nije nikakvo pravo, nego jedna činjenica; dar kojega nikada nismo pravo dostojni, kaže Hadjadj i nastavlja o ovome osobitom daru:

″On je pridodatak spolom obilježenoj ljubavi, a nikada neposredan ishod neke namjere. Jer nikoja ljudska, tehnička ili moralna sigurnost ne može opravdano biti u ishodištu njegova događaja. Kad bi njegova prisutnost ovisila o našoj mjerodavnosti, tada bismo mi njime vladali apsolutno, bio bi kotačić u mehanizmu, etapa u nekom razvitku, a ne događaj života koji započinje i uvijek nas nadilazi.″

Knjiga ″Što je to obitelj?″ sastoji se od četiri dijela koji su naslovljeni: ″Što je to obitelj?″, ″Transcendencija u gaćama″, ″Elektronički tablet i obiteljski stol″, ″Upravljanje rađanjem″. Na kraju knjige nalazi se i dodatak ″Protiv ʹzdrave obiteljiʹ″, gdje je sintagmu ʹzdrave obiteljiʹ Hadjadj stavio u navodne znakove. Hadjadj oštro polemizira s autorom jednoga članka koji polazi od svetogrdne teze što se u novije vrijeme mogla vidjeti na transparentu ″Isus je imao dva oca i zamjensku majku″, misleći na Boga Oca, Duha Svetoga i Djevicu Mariju. Tu tezu Hadjadj naziva ″jednom starom budalaštinom, nimalo originalnom″ te je argumentirano raskrinkava i obeskrjepljuje.

Knjiga ″Što je to obitelj?″ nudi odgovore na mnoga pitanja koja se tiču ne samo suvremene obitelji nego i duha vremena i društva kojim su obitelji obuhvaćene. Zavrjeđuje svaku pohvalu i preporuku za čitanje, razmatranje i autentično kršćansko odjelotvorenje u svakodnevnome životu. Završavamo polemički intoniranim rečenicama, prodahnutima srhom suptilne ironije, kojima Fabrice Hadjadj zaključuje knjigu:

″Misao da se odvoji ʹmuško trojstvoʹ od ʹženske trijadeʹ divan je način da se ʹracionalizirajuʹ odnosi, da se ne miješaju kruške i jabuke, da se stavi isto s istim. Sve je dobro poredano, svoje, nepovrjedivo. No to je najnebiblijskija stvar uopće, jer u ʹKnjizi Postankaʹ, ʹna svoju sliku Bog ih stvori, muško i žensko stvori ihʹ (Post 1,27). To znači da su muškarac i žena, u svojoj urođenoj, nativnoj plodnosti, na sliku Božju, da je, dakle, ʹprirodnaʹ obitelj ikona Nadnaravnoga, da je različitost spolova, kao prva uvertira, karnalna i dramatična, usmjerena k drugosti, krijući jedan nesvediv misterij, otajstvo… To nesvedivo, nedvojbeno je, nepodnošljivo je našoj oholosti. Htjelo bi se to, kao što čini WHO – Svjetska zdravstvena organizacija, svesti na ʹseksualno zdravljeʹ. No Providnost je veća od naših programa. A Krist nas ne poučava da za uzor uzmemo cvijet iz staklenika, nego ljiljane u polju.″