O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Ljeto i odmori bliže se kraju te s početkom nove školske godine dolaze i nove zadaće, pa je dobro upitati se s kakvim duhovnim kapitalom krećemo u novo razdoblje našeg života – poručio je požeški biskup Antun Škvorčević, predvodeći jučer (30. kolovoza) – na 22. nedjelju kroz godinu – euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Lovre u Požegi.

Na početku propovijedi biskup je rekao kako u novije vrijeme svoje prijatelje i poznanike više ne pita kako ste, nego kako život – i da to čini zato što ima dojam kako je govor o koronavirusu toliko preplavio medijski prostor i naše razgovore da je gotovo umrtvio druge razine života. Pretjerivanje u govoru o koronavirusu može umanjiti njegovu učinkovitost u borbi protiv zaraze, ali to nije slučaj s naviještenom Božjom riječju, koju nam valja razmotriti i za život usvojiti: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga”. Navedene Isusove riječi u suprotnosti su s mentalitetom suvremenoga društva u kojemu ljudi od jutra do navečer slušaju pohvale uspjehu i samopotvrđivanju. Bog od nas ne traži da se odreknemo onoga što jesmo kao Božja stvorenja, nego onoga što smo postali po ljudskom i grešnom talogu na dnu naše osobe, talogu kojeg se potrebno odreći, ukloniti ga kako bi u nama ponovno zablistala Božja izvornost – pojasnio je propovjednik. Podsjetio je sudionike slavlja na restauratorske zahvate provedene u novije vrijeme na pojedinim predmetima u požeškoj katedrali, kada je s njih uklonjeno nekoliko nestručno nanesenih slojeva boje, nakon čega se ponovno mogla vidjeti njihova izvorna ljepota. Božju ljepotu našega ljudskog bića može u nama obnoviti samo Isus Krist, najuspješniji restaurator čovjeka, svojom moćnom ljubavlju kojom je za nas išao na križ, gdje je ponizio samoga sebe da bi nas svojom ljubavlju dohvatio i očistio od naše smrtnosti – poručio je požeški biskup Antun Škvorčević.

Povodom Međunarodnoga dana nestalih osoba, ali i vinkovačkoga domaćinstva 9. nacionalnog susreta Inicijative „40 dana za život“, svečanu svetu misu u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima jučer (30. kolovoza) je predslavio pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić.

S njime je suslavio domaći župnik mons. Tadija Pranjić, koji je u pozdravnoj riječi podsjetio kako najveći broj nestalih čine osobe s područja Vukovarsko-srijemske županije. Tragedija je u tome što je naša Đakovačko-osječka nadbiskupija s najvećim brojem još uvijek nestalih, još se stotine traže. Nadamo se da ćemo jednoga dana pronaći 525 nestalih osoba s područja naše Županije. Dok na jednoj strani tražimo naše ubijene i nestale, na drugoj strani se borimo za buduće naraštaje, da dođu na svijet, da nam se hrvatski narod obnovi – istaknuo je vinkovački župnik.

Govoreći o nestalima, biskup Ćurić podsjetio je na riječi sluge Božjega kardinala Franje Kuharića o 20. stoljeću: U našem stoljeću mi smo bili svjedoci tolikih poniženja ljudske osobe. Baš ovo stoljeće, to moramo iskreno priznati, nagomilalo je milijune i milijune zgaženih, uništenih ljudskih osoba. Kako su strašna svjedočanstva onih koji opisuju što su sve proživjeli. Kroz što su morali proći? Kakvi su ih postupci satirali? Riječima blagopokojnoga kardinala poslužio se i dok je govorio o brizi za dostojanstvo i zaštitu nerođenih: Svako je ljudsko biće neponovljiva osoba. Zamislite jednu vagu koja bi vagala vrijednosti. Na jednu stranu stavite sav Svemir, sva bogatstva svijeta, a na drugu samo jedno maleno dijete, i to će dijete prevagnuti. Nema cijene kojom bi se mogla platiti ljudska osoba. Nema nikakve materijalne vrijednosti s kojom bi se mogla izjednačiti vrijednost osobe. U ljudskoj se osobi odražava tajna samoga Boga koji je osobno biće i ujedno zajedništvo triju božanskih osoba. To nam kazuje da se s ljudskom osobom nikako ne možemo poigravati. S njezinim životom od početka do prirodnoga kraja – i danas su jednako aktualne riječi kardinala Kuharića na koje je podsjetio biskup Ćurić.

Na blagdan mučeništva Isusova preteče, svetog Ivana Krstitelja, u romskom naselju Gornje i Donje Vratno na području župe Petrijanec prošle je subote (29. kolovoza) blagoslovljena novoizgrađena kapela i pastoralno-misijski centar „Sveti Ivan Krstitelj“.

Misno slavlje ispred novoizgrađene kapele predslavio je domaći sin, sisački biskup Vlado Košić, u zajedništvu s generalnim vikarom Varaždinske biskupije mons. Antunom Perčićem i predstojnikom Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu preč. Mariom Kopjarom, koji je i autor idejnoga rješenja kapelice i Centra.

Svi smo, i Hrvati i Romi i svi koji u Isusa vjeruju, prijatelji, jer svi smo članovi jedne Crkve Božje, vjerujemo Isusu Kristu, njemu se molimo i sigurno onda idemo putem života bez obzira na mučeništva, križeve i različite druge nevolje koje moramo proći, da bismo po križu došli do Uskrsa – poručio je u propovijedi biskup Košić.

Na svetoj misi je bio nazočan i grof Georg Eltz, predstavnik Suverenoga viteškog malteškog reda, koji je bio donator izgradnje kapelice i Centra. Govoreći o zajedničkom pothvatu Malteškoga reda i Varaždinske biskupije, grof Eltz je pojasnio da se ovakav karitativni projekt točno uklapa u djelovanje Reda. Posebna misija časnih vitezova oduvijek je bila pomoći ljudima koji su zanemareni, odbačeni i ne uklapaju se u sliku cjelovitoga društva. Prije 900 godina to su bili bolesni i umirući ljudi. Danas, smatramo da je mnogim romskim obiteljima u jugoistočnoj Europi potrebna naša podrška kako bismo njihovoj djeci otvorili sve mogućnosti modernoga društva u 21. stoljeću, ali prije svega i vrata naše zajedničke vjere u Boga koji ljubi svakog čovjeka – istaknuo je grof Georg Eltz.

Kanonsko uvođenje u službu mons. Dražena Kutleše, imenovanoga nadbiskupa koadjutora Splitsko-makarske nadbiskupije, bit će upriličeno na svečanoj Večernjoj molitvi, u četvrtak, 3. rujna, u 18 sati, u katedrali Sv. Dujma u Splitu.

U nedavnoj izjavi za Laudato TV, mons. Kutleša je kazao: Osjećaji su pomiješani. Ipak sam devet godina u ovoj biskupiji. Nakon nekog vremena, teško je, no s druge strane, nisam postao ni svećenik ni biskup da vršim svoju volju. Znam se našaliti kako i biskupi moraju slušati kad ih Papa premješta. Mi od svećenika tražimo poslušnost kad ih premještamo, tako i biskupi moraju slušati kad ih Papa šalje na nove službe. Nadam se da će moja nova služba biti plodonosna i za vjernike kojima idem i za mene – zaključio je novoimenovani nadbiskup, dodavši kako će do daljnjega nastaviti službu i u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, sve dok Sveta Stolica ne providi novog biskupa.