O svetom Augustinu, u povodu njegova nedavnog spomendana
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Aurelije Augustin veliki je crkveni otac i znameniti svetac, jedan od najznačajnijih kršćanskih mislilaca u cjelokupnoj povijesti, kojemu zbog dubokoumnosti i svestranosti pripada istaknuto mjesto u povijesti zapadne filozofije i kršćanske teologije.
Proživio je velik dio mladosti razapet između ideala i nagona, vjere i krivovjerja. Tako je jednoga dana, smatrajući svoj način života bijednim i neodrživim, tražio Božju pomoć zavapivši: ″A što sada, Gospodine, i kako će dugo potrajati ovakvo stanje?″ Tada začu kako dospijeva, odnekuda i odasvuda, prodoran dječji glas: ″Tolle – lege, tolle – lege!″, u značenju ″Uzmi – čitaj!″. Uzeo je u ruke Sveto pismo, nasumice ga otvorio i pogled usredotočio na riječi apostola Pavla iz ″Poslanice Rimljanima″: ″Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!″ (Rim 13,12-14). U glasovitome djelu ″Ispovijesti″ osvrnuo se Augustin na vlastito obraćenje napisavši: ″Kasno sam Te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio! A eto, Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam Te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s Tobom.″
Augustinovi biografski podatci kažu da se rodio 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji u sjevernoj Africi, koji danas pripada državi Alžiru. Sin je Patricija, rimskoga vojnika desetnika, poganina, i majke Monike, gorljive i postojane kršćanke koja je proglašena svetom. Augustin je školu polazio u Tagasti, Madauri i Kartagi, a nakon završenoga studija otvorio je školu govorništva u Tagasti, zatim je predavao u Kartagi. Ciceronov dijalog ″Hortensius″ pobudio je u mladome Augustinu želju za mudrošću, iznio na vidjelo sklonost otmjenomu stilu i retorici.
U Kartagi se prepustio razuzdanomu životu, punom svakovrsnih užitaka. Djevojka s kojom je održavao nezakonite veze rodila mu je sina Adeodata. Uživao je u životu, bio na glasu kao blistav student – ali je u duši ipak osjećao nemir. Godine 383., u dobi od 29 godina, prešao je iz rodne Numidije u Rim, a potom u Milanu preuzeo mjesto učitelja govorništva. U mladosti nije bio kršćanin i s prezirom je odbacivao vjeru svoje majke. Tražeći spoznaju i znanje, gnozu, priklonio se dualističkomu maniheizmu, a osnovne ideje borbe dobra i zla, oslobođene od maniheističkoga krivovjerja, naći će odjeka u njegovim budućim djelima, kršćanskima i pravovjernima.
Augustin se iskazao neobično nadarenim govornikom, a u pisanim djelima istančanim i sjajnim stilistom. Njegov nemirni duh, koji je u neprestanoj potrazi za istinom, doveo ga je u susret s Platonovim i neoplatonističkim idejama, što će također snažno obilježiti njegovu velebnu kršćansku filozofsko-teološku sintezu.
Upoznao je milanskoga biskupa Ambrozija, kojega također slavimo kao svetca. Zahvaljujući njemu prihvatio je Augustin kršćanstvo, našavši u Kristovim riječima ispunjenje svojih težnji i smirenje unutarnjih dvojbi. Treba k tome reći da je Augustinova majka Monika ustrajno i svesrdno molila za obraćenje svojega sina, dugih 18 godina, i nije se dala pokolebati ni nakon nebrojenih neuslišanih molitava.
Napustivši govorničku službu, Augustin se povukao u osamu te je s 33 godine kršten u Milanu, u uskrsnoj noći 387. Krstio ga je sveti Ambrozije. Nakon toga se vraća u sjevernu Afriku, rasprodaje cijelo svoje imanje te podjeljuje novac siromasima i drugim potrebitima. Godine 391. zaređen je za svećenika, a 395. postao biskupom Hipona, drugoga po važnosti grada u rimskoj Africi. Njegova biskupska služba trajala je gotovo 35 godina tijekom kojih je razvio izvanredno plodonosnu djelatnost: piše, propovijeda i raspravlja, iskazujući se gorljivim braniteljem vjere protiv manihejaca, donatista, pelagijanca i drugih pobornika krivovjerja i doktrinarnih zastranjenja. Augustina smatraju najplodnijim crkvenim ocem. Sâm je u djelu ″Retractationes″ dao kronološko-kritički pregled za svoja 232 spisa, a njegov vjerni prijatelj i životopisac Posidije zabilježio je da Augustinova pisana ostavština obuhvaća čak 1030 djela, što uključuje knjige, govore i pisma.
U najkraćim crtama može se reći da je Augustin filozofiju podijelio na tri područja: noetika – o problemu spoznaje; zatim teodiceja, kozmologija, antropologija – o problemu stvarnosti, to jest Boga, svijeta i čovjeka; i naposljetku etika – o problemu volje. Iskazao se dubokim i obuhvatnim mislima u svim tim područjima. Kada je riječ o teologiji valja spomenuti da je nemjerljive doprinose dao u nauku o Presvetome Trojstvu te je s pravom nazvan ″Doctor Trinitatis″, nadalje u učenju o istočnome grijehu i milosti, zbog čega je nazvan i ″Doctor Gratiae″, zatim u kristologiji i mariologiji, ekleziologiji i apologiji, sakramentologiji, asketici i mistici.
Od brojnih Augustinovih djela osvrnimo se na barem dva, oba kapitalna. U ″Ispovijestima″ podastro je dubok, intimistički i višeaspektan uvid u svoj životni put i religiozni razvoj. ″Ispovijesti″ su, prema dvoznačnosti izvornoga latinskog naslova ″Confessiones″, priznanje osobnih grijeha i ujedno pohvale milosrdnomu Bogu. U drugome remek-djelu, ″O državi Božjoj″, izvorno ″De civitate Dei″, Augustin izlaže kršćansku apologetiku, obranu kršćanstva, a posrijedi je u isti mah najizvrsnija filozofija povijesti i teologija povijesti.
Sveti Aurelije Augustin preminuo je 28. kolovoza 430. u Hiponu, kad su Vandali već tri mjeseca opsjedali njegov biskupski grad. Nakon pada Hipona, Augustinovo tijelo preneseno je na Sardiniju, a 722. premješteno u Paviju gdje se i danas nahodi u bazilici San Pietro in Ciel dʹOro. Spomendan svetog Augustina je 28. kolovoza. Završavamo jednom od mnogobrojnih njegovih misli i naputaka, gdje je sržno izrečena svojevrsna filozofija i teologija vremena i povijesti: ″Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.″
