Sveti Joakim i Ana; njihova je molitva izvor koji vodi do Marije
Amedeo Lomonaco; Ariana Anić - Vatikan
Djedovi i bake su za narod sjećanje; starije su osobe poput stabala koja stalno donose plod. Papa Franjo je to, tijekom papinstva, više puta istaknuo podsjećajući također na poučavanje žene koja je njegovom putu vjere dala dragocjeno obilježje. Posebno je moja baka, mama mojega oca, obilježila moj put vjere – rekao je Papa na duhovskom bdijenju 18. svibnja 2013. godine.
Bila je žena koja nam je tumačila, govorila nam o Isusu, učila nas katekizam. Uvijek se sjećam – dodao je Papa tom prigodom – da nas je na Veliki petak navečer vodila na procesiju sa svijećama, na kraju koje je dolazio 'Krist u ležećem položaju', te je nama, djeci, baka naređivala da kleknemo i govorila nam: „Gledajte, umro je, ali sutra će uskrsnuti“. Prvi sam kršćanski navještaj dobio upravo od te žene, moje bake – istaknuo je papa Franjo.
Djedovi i bake često su pokretačka snaga u prijenosu vjere. Zahvaljujući njima, taj se dar prenosi iz naraštaja u naraštaj i u ljubavi obitelji. Obraćajući se Timoteju, sveti je Pavao napisao: „imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi – onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki“ (2 Tim 1,5). Riječi i pouke djedova i bakā također su povlašteni putovi za naviještanje Riječi Božje na bilo kojem mjestu. Veliki je dar za Crkvu – istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji 11. ožujka 2015. godine – molitva djedova i bakā i svih starijih osoba!
Ona je dar za Crkvu, ona je bogatstvo! Velika injekcija mudrosti i za cijelo ljudsko društvo, posebno za ono koje je prezaposleno, zauzeto, previše rastreseno – dodao je Sveti Otac. Riječi djedova i bakā, za mlade imaju nešto posebno. Oni to znaju. Riječi koje mi je moja baka napisala na dan mojega svećeničkog ređenja, još uvijek nosim sa sobom, uvijek stoje u brevijaru, često ih čitam i to mi čini dobro – rekao je papa Franjo.
Marijini roditelji, sveti Joakim i Ana, polazište su za razmišljanje u svrhu novog pogleda na poziv starosti. Ime Ana dolazi od hebrejskoga Hannah, što znači milost, dok Joakim na hebrejskom znači „Bog čini snažnim“. Sveti Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu; podatke o njihovu životu pronalazimo u apokrifnom spisu iz II. stoljeća, Jakovljevom protoevanđelju.
Joakim i Ana više od 20 godina nisu imali djece. Ana je provodila dane u molitvi, tražeći od Boga milost majčinstva. Jednom joj se pojavio anđeo i navijestio joj: "Ana, Ana, Gospodin je poslušao tvoju molitvu. Ti ćeš začeti i roditi. Govorit će se o tvom potomstvu u cijelom svijetu". I Ana rodi Mariju. Djevojčica raste u očevoj nježnoj brizi i majčinoj pozornosti punoj ljubavi. Kada je navršila 3 godine, da bi zahvalili Bogu, Joakim i Ana ju odvode u hram i prikazuju Gospodinu.
