Mons. Lingua: Treba moliti i djelovati za izbjeglice i otvarati dijalog
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Isusovačka služba za izbjeglice održala je 18. lipnja, uoči Svjetskog dana izbjeglica, tradicionalno molitveno bdjenje koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Tom je prigodom, u crkvi sv. Marije na Dolcu, mons. Lingua izjavio da je vrlo važno moliti, jer nam je potrebna ruka s visine za ovaj velik i univerzalan problem koji ne znamo riješiti. Rekao je kako svatko ima pravo emigrirati, ali trebao bi imati i pravo ostati u svojoj zemlji; dakle, važno je senzibilizirati zajednice kako bi se učinilo sve što je moguće kako ljudi ne bi bili prisiljeni bježati, emigrirati, tražiti zaklon. „Svi napuštaju svoju zemlju protiv svoje volje. Postoji prirodna veza između mjesta rođenja i zemlje rođenja: često mislim da je ta veza – prirodna veza, i moramo ju braniti. Kad je netko prisiljen napustiti svoju domovinu, uvijek to čini nevoljko, protiv svoje volje, zato sa svoje strane moramo imati razumijevanja, i dokučiti što se može učiniti, kako se to ne bi događalo“ – naglasio je mons. Lingua. Komentirajući važnost poslanja Isusovačke službe za izbjeglice, i drugih katoličkih organizacija koje rade s izbjeglicama i migrantima, naglasio je kako su one od temeljne važnosti radi izgradnje mosta između osobe koja bježi i zajednice koja se često nalazi u neugodnoj situaciji, jer ne zna kako bi se ponijela, ne pozna kulturu, ni religiju, te se rađa strah. Zadatak je takve organizacije da olakša susret, a susret uvijek obogaćuje, obje strane. Odaslao je i poruku ohrabrenja, izrazivši mišljenje kako se ne trebamo bojati otvoriti vrata, postavljajući onima koji dolaze ova pitanja: prvo, zašto su napustili zemlju? Drugo, kakav je bio put? Treće, što traže? Kad se pokuša razgovarati o tim trima pitanjima, odmah se uspostavlja odnos. U svojoj Poruci za dan migranata, koji će Katolička crkva obilježiti u rujnu, Papa kaže kako je potrebno upoznati da bi se shvatilo. A poznavanje se događa putem dijaloga.
Još jedan način uspostavljanja dijaloga, Isusovačka je služba za izbjeglice na molitvenom bdjenju potaknula pruživši izbjeglicama priliku da u crkvi mole na svom materinskom jeziku. Tako je Saghar iz Pakistana molio za sve progonjene kršćane koji su poput njega zbog vjerskih progona morali napustiti svoj dom, kao i za sve one koji su ostali i svakodnevno trpe poniženja, progone i nasilje. Molio je da progonjenim kršćanima Bog pruži utjehu i jakost, a njemu, i svima koji su poput njega dobili priliku za novi život – ustrajnost i snagu da svjedoče Ljubav i čine dobro u ovome svijetu. Akash je molio za sve majke i očeve koji su svoju djecu morali pustiti da daleko, u tuđem svijetu, pronađu bolji i sigurniji život, život dostojan čovjeka. Molio je blagoslov za sve obitelji, sve majke i očeve koji svakoga dana čekaju da pristignu vijesti o njihovim sinovima i kćerima, koji raseljeni, na teškim i nesigurnim putevima, traže pod ovim nebom jedan maleni kutak na kojemu će moći odrasti kao ljudi kojima će se njihovi roditelji ponositi.
Tony, iz Sirije, molio je za sve volontere i djelatnike Isusovačke službe za izbjeglice i svih drugih organizacija koji svakodnevno ulažu svoje vrijeme, trud, znanje i zalaganje kako bi izvršavali svoje poslanje da prate, služe i zagovaraju potrebe i prava izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba. Tony je sam prije tri godine dobio njihovu pomoć, a danas je njihov kolega, kulturalni medijator i prevoditelj, svakodnevno se stavljajući na raspolaganje najpotrebnijima, čije potrebe i brige i sam jako dobro poznaje.
Samaneh, iz Irana, molila je za sve žene izbjeglice, sve prognane samohrane majke i njihovu djecu. Molila je u ime svih onih bezimenih žena koje pate i stradavaju u isključenosti svoje izbjegličke stvarnosti - prezrene, zlostavljane, zaboravljene. Često nevidljive i ostavljene da same, za sebe i svoju djecu, nose sav taj teret. Najprije na teškom, opasnom i neizvjesnom putu, zatim i na mjestu gdje pokušavaju, još jednom iznova, izgraditi novi dom.
Joana je molio za svu djecu izbjeglice, za sve one koji stradavaju u kampovima diljem svijeta, bez nade, za sve one koji sami i nezbrinuti prolaze kroz nepoznate šume i puteve ovoga svijeta. Za svu djecu koja su morala prerano odrasti i čije rane će boljeti do kraja života. Za sve one koji nisu preživjeli. Amin je pak zahvalio na prijateljstvu i dobrodošlici koje je osjetio u Hrvatskoj, koja mu je postala novi dom, te za mir u svijetu i prihvaćanje razlika kao bogatstva koje obogaćuje. Te molitve na arapskom, farsi i urdu jeziku prvi su se put mogle čuti u crkvi sv. Marije na Dolcu. Vjerojatno ne i posljednji.
Gotovo 80 milijuna ljudi danas je prognano iz svojih domova, zbog rata, sukoba, klimatskih promjena i ekstremnog siromaštva. Globalna pandemija virusa COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju. Iz Isusovačke službe za izbjeglice stoga poručuju kako ne smijemo nikoga ostaviti po strani u ovim izazovnim vremenima, budući da naši postupci i djelovanje prema najugroženijima definiraju obrise društva u kojemu svi zajedno živimo, i ovisimo jedni o drugima.
