Nada i život imaju posljednju riječ
Martina Prokl Predragović - Zagreb
Iz potresom razrušene bazilike Srca Isusova u Zagrebu, nepokolebana duha i vjere, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi p. Tvrtko Barun SJ, uputio je video čestitku povodom Uskrsa. Istaknuvši kako radost, život i nada imaju posljednju riječ, primijetio je i kako je slavlje ovoga Uskrsa drugačije od svih do sada, prepuno paradoksa i čežnje - za blizinom i dodirom naših najmilijih, kojima činimo najbolje ako ih ovih dana volimo na daljinu! Zatim za sigurnošću, slobodom i normalnim životom. Prepuno je i neizvjesnosti i strepnje. Najviše od svega, rekao je p. Barun, prepuno je nade! Istaknuo je kako su svima njima u JRS-u ova stanja i prilike dobro poznate. Hodajući s izbjeglicama istim stazama, kroz sve ove godine pa i danas, gledaju tu nadu i svjedoče želji za životom koja prkosi svim nedaćama. Ovih dana svi dijelimo ovu sudbinu i ove priče. Stoga je p. Barun pozvao sve da i danas, kada se borimo srcem i trudimo iz svoje samoće, umjesto isključenosti i zaboravljanja bilo koga od nas pripremimo srce na prihvaćanje, da bude spremno, još spremnije za ljubav, jednom, nadamo se uskoro, kada ćemo si ponovno moći pružiti ruke i otvoriti vrata jedni drugima. Zahvalio je i svima koji podržavaju nastojanja Isusovačke službe za izbjeglice te dijele nadu, nadu u kojoj se otkriva uskrsli Krist. Jer jučer stranci danas smo susjedi, naglasio je dobro poznatu rečenicu ove humanitarne organizacije, u kojoj se ogleda i misija pratiti, služiti i zagovarati dostojanstven prihvat i učinkovitu integraciju izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba.
Pater Barun koji je kao ravnatelj osobno zadužen za urede Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu prije dva dana je za Novi list izjavio kako se, srećom, do sada među izbjeglicama i migrantima u tim zemljama nije pojavio niti jedan slučaj zaraze koronavirusom. To nas može čuditi, rekao je, pogotovo s obzirom na uvjete života u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji, u kojima izbjeglice i migranti žive - to su kampovi i od 2000 ljudi, s generalno zdravstvenom njegom koja nije idealna. S druge strane, to su i prilično zatvorene zajednice, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Srbiji gdje su kampovi i tranzitni centri pretvoreni u karantene. Tako da nema puno komunikacije između izbjeglica i migranata te lokalne zajednice. Istaknuo je i kako se nada da zaraza neće prijeći s članova lokalne zajednice u kampove jer bi se onda velik broj ljudi vrlo brzo mogao zaraziti, dok uvjeti života i njihov imunitet nisu nešto što će im jako pomoći u borbi protiv ove bolesti. U Srbiji Isusovačka služba za izbjeglice vodi sigurnu kuću za maloljetnike bez pratnje, gdje stručni djelatnici danonoćno pružaju tim mladim osobama, djeci, ne samo podršku u integraciji i školovanju, već im doslovno nadomještaju i roditeljsku skrb i osjećaj pripadanja obiteljskom zajedništvu. P. Barun je rekao kako ni u ovim izazovnim vremenima ne odustaju od posvećenosti ovakvim programima, koji doista spašavaju živote i nude novu priliku osobama koje su izgubile sve, priliku da odrastaju i sazrijevaju u okruženju koje vjeruje u njih i daje im vjetar u leđa, za naše zajedničko bolje sutra.
„Za Katoličku Crkvu temelj za azil jesu dva elementa: klimatske promjene i krajnje siromaštvo. Katolička tradicija, za razliku od UN-ove konvencije o izbjeglicama, zastupa i te kriterije kao temelj potrebe pružanja sigurnosti i zaštite ljudima koji su prisiljeni bježati iz takvih životnih situacija. Inače, ako razmatramo hrvatsko i europsko zakonodavstvo, svaki zahtjev za azil sagledava se pojedinačno; u obzir se uzimaju, dakle, osobne prilike svakog čovjeka, njegova osobna priča i potrebe, što već govori puno o tome koliko se trebamo čuvati generalizacije i uzimati, primjerice, samo zemlju iz koje osoba dolazi kao jedinu referentnu točku prema kojoj procjenjujemo nečiju ugroženost. Konačno, činjenica je da su migracije, pa i one ekonomske, stvarnost svijeta u kojem živimo. I one će doći do nas i one će utjecati na nas - što god mi mislili o tome. U tom smislu smatram da je bitno da kao društva i kao zajednica država, Europska unija, pronađemo konsenzus među sobom: da se usuglasimo glede stvaranja sustava prihvata i integracije stranaca u naše društvo, sustava koji bi bili održivi i učinkoviti“ – naglasio je uoči Uskrsa p. Tvrko Barun, zahvalivši ponovno svim podupirateljima, djelatnicima i volonterima Isusovačke službe za izbjeglice na njihovom stručnom zalaganju i nesebičnoj ljudskosti.
