Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5, 13-16) Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5, 13-16) 

Razmišljanje uz misna čitanja 5. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5, 13-16)

Ivica Hadaš - Vatikan

Isus evanđeljem sutrašnje liturgije u nama izaziva veliko poštovanje prema našem kršćanskom zvanju. Kaže nam: „Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta“. Kršćansko je zvanje veliki dar i u isto vrijeme veliki zahtjev.

Kršćansko je zvanje iznad svega veliki dar. Zaista smo primili vrijednu pouku; kršćanska je vjera nauk koji nam pomaže upoznati istinski smisao stvari, na vrlo nas valjan način usmjerava u svim životnim prilikama; to je vjera koja sve prosvjetljuje. To smo svjetlo primili i Gospodinu moramo biti zahvalni.

No Isus nam pomaže shvatiti i zahtjev koji proizlazi iz tog dara koji smo primili: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze“. Moramo biti sol i imati snažan okus; ne možemo biti ljudi bez karaktera koji ne znaju što žele, koji skrivaju darove koje su primili.

Što moramo učiniti kako bismo bili sol zemlje i da ne izgubimo okus? Sol zemlje možemo biti ako u svojem životu znamo očitovati svoju vjeru, ne prihvaćajući kompromise s mentalitetom ovoga svijeta koji je sklon sebičnim užitcima, potrazi za novcem pod svaku cijenu i pohlepi za vlašću, kako bi vladao nad drugima. Ako prihvatimo taj mentalitet, gubimo svoj kršćanski okus.

Međutim, kršćanski se okus nalazi u življenju velikodušnom ljubavlju s odmakom od materijalnih bogatstava i u življenju u duhu služenja. Ako čuvamo te smjernice, zaista smo sol zemlje, svojem životu dajemo autentičan okus koji ga štiti od svih kompromisa, korupcije, pokvarljivosti i od toga da ima neugodan okus.

Moramo biti autentični kršćani koji su ponosni na svoje kršćansko zvanje. Naime, znamo da je ono uistinu valjano, snažno i moćno; vrlo je dragocjen Božji dar koji pod svaku cijenu moramo čuvati i razvijati u cijelom svojem životu.

Isus kaže: „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“. Dužnost nam je kršćanski svjedočiti, to jest moramo svjedočiti svoju vjeru, nadu i ljubav. Ako to činimo, svjetlo smo svijeta. Međutim, ako svoju vjeru skrivamo, ako ne možemo očitovati svoju nadu, ako odbijamo život milosrdne ljubavi i ako skrivamo svjetlo koje smo primili, tada zaslužujemo samo prezir ljudi.

Isus u evanđelju završava: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“.

Prvo pak čitanje sutrašnje liturgije pojašnjava značenje toga svjetla o kojem Isus govori na kraju evanđelja. Pokazuje da se svjetlo nalazi osobito u velikodušnom i pažljivom životu za potrebe drugih. Izaija ističe: „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost“. Naše svjetlo iznad svega mora biti djelotvorno svjedočanstvo velikodušne ljubavi.

Isus nam u evanđelju kaže da naše svjetlo mora svijetliti pred ljudima, „da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“. Naša dobra djela moraju voditi ljude kako bi davali slavu, ne nama, jer smo samo Božja ponizna sredstva, nego Ocu nebeskom. Naime, ona su dar Oca nebeskog kojega mi aktivno prihvaćamo. Bez milosti Oca nebeskog nismo ih u stanju činiti; međutim, Njegovom milošću možemo činiti izvanredne stvari.

U drugom se čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao očituje kao apostol koji je sol zemlje i svjetlo svijeta. Ističe: „Ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga“. Raspeti je Krist poruka velikodušne ljubavi koja izaziva dar vlastitoga života. To je objava koja je sol i koja daje okus cijelom životu. Sveti Pavao je velikom hrabrošću i istovremeno velikom poniznošću tu objavu priopćio svim poganima.

Apostol Pavao je sol zemlje i svjetlo svijeta, jer ljude nije pokušao uvjeriti ljudskim razlozima, nego je samo računao na očitovanje Duha Svetoga i Njegove snage. Istinsko je svjetlo svijeta upravo to: Duh Sveti stvoritelj i posvetitelj, to jest Duh Sveti koji savjetuje vrijednosti koje nadilaze sve ljudske mogućnosti, jer su božanske vrijednosti. Kroz svetoga Pavla to je svjetlo došlo do svih pogana koji su se obratili, te su i oni postali svjetlo svijeta, zahvaljujući snazi Duha Svetoga i Njegovom očitovanju.

U drugim odlomcima svojih poslanica sveti Pavao kršćanima kaže: „Braćo niste u tami…; naime, svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana; nismo doista od noći ni od tame“ (1 Sol 5,4-5). „Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12). „Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite!“ (Ef 5,8). Djela tame su sebična i nemoralna djela koja se čine u tami, jer izazivaju sram. Međutim, kršćanski se život očituje u jasnom svjetlu, jer je život koji zaslužuje svaku hvalu i pohvalu.

Dakle, budimo svjesni svojeg kršćanskog zvanja, prekrasnog dara koji smo primili od Boga i koji na sve djelotvorniji i aktivniji način moramo prihvatiti u svojem svakodnevnom životu. Gospodin nam je darovao sol koja daje okus cijelom našem životu; darovao nam je svjetlo koje nam omogućava pronaći pravi put u svim teškoćama i mračnim trenucima našeg života; darovao nam je te velike darove i traži da ih prihvatimo ne samo za sebe, nego da ih velikodušno darujemo i priopćavamo drugima. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 5. nedjelje kroz liturgijsku godinu
08 veljače 2020, 18:09