O knjizi ruskoga pravoslavnog biskupa Tihona Ševkunova "Nesveti sveti i druge priče"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Riječ ″bestseler″, koja potječe iz američkoga engleskog jezika (″bestseller″), odnosi se na neki traženi, popularni i dobro prodavani proizvod; najčešće je posrijedi knjiga. U tome se smislu često rabi hrvatska riječ ″uspješnica″. Prema istraživanju koje je 2012. godine proveo američki književnik i izdavač James Chapman, najviše tiskana i prodavana knjiga u svijetu tijekom posljednjih 50 godina uvjerljivo je Biblija. U tome razdoblju prodano je diljem svijeta, na gotovo svim jezicima, oko četiri milijarde primjeraka Biblije, koja je neusporedivo najčitanija knjiga svih vremena. Druga je po čitanosti u posljednjih pola stoljeća knjiga citata Mao Ce-tunga, poznata kao ″Mala crvena knjižica″, u kojoj je iznesena ideologija kineske komunističke partije, prodana u nešto više od 820 milijuna primjeraka.

I među Hrvatima je, razumije se, Biblija najčitanija knjiga, a nakon nje dolazi stanovito djelo koje imamo smatrati prvim bestselerom u povijesti hrvatske književnosti. Riječ je o zbirci narodnih epskih predaja, napisanoj u deseteračkim stihovima, naslova ″Razgovor ugodni naroda slovinskoga″. Djelo je prvi put objavljeno 1756., iz pera franjevca Andrije Kačića Miošića, rodom iz Brista u Makarskome primorju. Nepojmljivo se velikom pokazala potražnja za dotičnom knjigom i gotovo je nemoguće pobrojati sva njezina ponovljena izdanja. Ugledala je svjetlo dana prije gotovo tri stoljeća, kada je hrvatski narod bio većinom nepismen, pa su ònī malobrojni pismeni čitali, a ostali bi slušali. Često se stihovi iz knjige naizust kazivahu uz gusle, kod ognjišta ili, kako se u Dalmaciji običavalo reći, ″uz komin″. Mnogi su naučili sricati slova samo da bi mogli čitati, kako se govorilo, Kačićevu ″Pismaricu″, knjigu čija je uloga bila ponajvećma prosvjećivanje. Napisana štokavskom ikavicom, bijaše prihvaćena ne samo u Dalmaciji nego i u drugim krajevima Hrvatske, također Hercegovine i Bosne, i to ne samo među štokavcima nego i čakavcima i kajkavcima.

Danas ćemo govoriti o jednome suvremenom ″duhovnom bestseleru″. Pritom valja primijetiti da sintagma ″duhovni bestseler″ na prikriveni način sadrži nešto međusobno suprotstavljeno, oksimoronsko, jer duhovnost, kršćansku, koja smjera na onostranost, povezuje s prodajom i tržišnim uspjehom, dakle nečim materijalnim i ovosvjetskim. No, taj oksimoron možemo dobrohotno shvatiti kao poticajnu stilsku figuru.

Riječ je o knjizi koja se dohvaća kršćanske duhovnosti najmnogoljudnijeg i vrlo značajnog naroda ″slovinskoga″ (danas običavamo reći ″slavenskoga″), a taj narod je, razumije se, ruski. Bivajući mahom pravoslavnim vjernicima, pripadnici dotičnoga naroda naša su istočna braća u Kristu. Naslov knjige o kojoj govorimo također je oksimoronski: ″Nesveti sveti i druge priče″. Autor je Tihon Ševkunov, rođen 1958., episkop odnosno biskup Ruske pravoslavne Crkve. Naslovni je biskup Jegorjevska, vikar Moskovske eparhije te nadstojnik uglednoga sretenskog manastira u Moskvi, a u javnosti je često spominjan kao osobni ispovjednik i duhovnik ruskoga predsjednika Vladimira Putina. Za hrvatsko izdanje knjige zaslužna je nakladna kuća Verbum, koja ju je objavila u Splitu 2017. godine. Na njezinu ovitku uz ostalo čitamo:

″Ne postoji mnogo knjiga koje mogu bitno obogatiti naš pogled na život zadivljujući nas mnoštvom detalja, živih boja i neočekivanim spoznajama… ′Nesveti sveti i druge priče′ jedna je od njih i stoga nije čudo da je ova jedinstvena knjiga postala jedan od najvećih svjetskih duhovnih bestselera našega doba, najprodavanija knjiga u Rusiji nakon Biblije, do sada prevedena na više od deset svjetskih jezika i tiskana u milijunima primjeraka. Uz svježinu i neposrednost svojstvene živopisnomu filmu, Tihon Ševkunov pripovijeda o tome kako se pri koncu studija režije, u vrijeme komunizma, nakon mučnih iskustava sa spiritizmom, približio pravoslavlju, obratio se i krstio te osjetivši monaški poziv ušao u jedini aktivni ruski pravoslavni samostan koji je ostao otvoren u komunizmu. U nizu istinitih priča i anegdota, izvanredno živim i zanimljivim stilom, autor čitatelja uvodi u svijet posljednjih ruskih ′staraca′, duhovnih učitelja koji su našli utočište u tomu samostanu, a koji je on sâm imao prilike upoznati i ostati zadivljen njime te ga ovdje opisuje kao vjerodostojan svjedok. Mudri starci, sveci, svjedoci vjere u komunizmu, monasi herojskoga odricanja, priprosti vjernici laici, mučenici gulaga, svećenici egzorcisti, ′svete lude′… svi ti stvarni ljudi sa svojim nesavršenostima i svetošću izranjaju u ovoj jedinstvenoj knjizi obogaćujući i nas svojim duhovnim učenjem, pričama i životnim primjerima. […]″

Taj izdavačev promidžbeni nagovor na čitanje, odnosno kupovanje knjige, nikako nije neutemeljen jer doista je riječ o neobično životnim i prisnim, jednostavnim i svakodnevnim, a u isti mah dubokim i otajstvenim pričama, iznad kojih poput nevidljive aureole lebdi svetost. Osjeća se prisutnost onostranog a ujedno tako bliskoga Boga. U knjizi je objedinjeno gotovo 60 priča snažno a nenametljivo obilježenih kršćanskom duhovnošću svojstvenoj pravoslavlju, koja, zato je univerzalna i općekršćanska, mnogo govori i katolicima i drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama.

Završavamo dvama odlomcima što se nalaze pri samome završetku knjige, za koju njezin autor, biskup Tihon Ševkunov, napisa da govori o ″moćnim očitovanjima snage i pomoći Božje″:

″Ovo zadnje poglavlje nazvao sam ′Nesveti sveti′. No moji su prijatelji posve obični ljudi, kakvih je mnogo u našoj Crkvi. Oni su, dakako, daleko od kanonizacije. O tome nema ni govora. Ali ipak, na kraju liturgije, nakon velikoga otajstva i kada sveti darovi već stoje na oltaru, svećenik svečano izgovara: ′Svetinje – svetima!′ / To znači da će se tijelom i krvlju Kristovom pričestiti sveti ljudi. Tko su oni? To su upravo ònī koji se nalaze u crkvi, upravo sada, svećenici i svjetovnjaci, koji su s vjerom došli ovamo i čekaju na svetu pričest jer oni su vjerni kršćani koji streme k Bogu. Izgleda da su, bez obzira na sve slabosti i grijehe, ljudi koji čine zemaljsku Crkvu za Gospoda Boga – sveti.″