Osvrt na knjigu isusovca Tončija Trstenjaka "Zaljubljeni kapelan"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Imenica ″ljubav″ i glagol ″ljubiti″ (uzmemo li pojavnice u svim padežima, u jednini i množini, odnosno u svim glagolskim oblicima i njihovim licima) nalaze se zajedno u Bibliji na više od šest stotina mjesta. U usporedbi s time, čestotnost glagola ″zaljubiti se″ stostruko je manja: javlja se svega šest puta, od čega pet puta u Starome zavjetu, a samo jednom u Novome. U starozavjetnim knjigama redovito se odnosi na međuspolne, muško-ženske žudnje i pobude, primjerice u 13. poglavlju ″Druge knjige o Samuelu″: ″A Amnon mu odgovori: ʹZaljubljen sam u Tamaru […]ʹ″ (2 Sam 13,4). U Novome zavjetu, u 4. poglavlju ″Druge poslanice Timoteju″, riječ je o zaljubljenosti u svijet: ″Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun, […]″(2 Tim 4,10).
Valja pripomenuti da pojam ″svijet″ u Novome zavjetu, ponajprije u ivanovskim spisima ali i u pavlovskima, gdjekad označuje zemlju ili svemir, u drugim slučajevima ljudski rod, čovječanstvo, a u nekim se kontekstima odnosi na sve ljude koji žive daleko od Boga, odbacujući Krista te prezirući njegove učenike i sljedbenike. U tome potonjem smislu često se može čuti da kršćanin treba biti ″u svijetu″, ali ne ″od svijeta″.
Stavivši u središte svojega velebnog spjeva ″Judita″ istoimenu starozavjetnu junakinju, kršćanski humanist Marko Marulić u osvit novovjekovlja napisao je: ″Tim ti se svakoga slava vred zamini, / ki zabivši Boga, svit ljubi i cini″, suvremenim jezikom protumačeno: ″U to ti se odmah prometne slava onoga / koji, zaboravivši Boga, svijet ljubi i cijeni″. A na početku ″Judite″ Marul u invokaciji pjeva: ″Da ti sʹ nadasve svet istinni Bože moj, / ti daješ slatko pêt, vernim ti si pokoj″, odnosno: ″Jer ti si iznad svega svet, istiniti Bože moj; / ti činiš da se slatko pjeva, ti si vjernima mir″.
Invokacija je zaziv, a vokacija jest poziv, zvanje. Marul zaziva Boga, a ne muze; svećenici se odazivlju Božjemu pozivu i tako nastaju zvanja. A kada svećenik objavi knjigu naslovljenu ″Zaljubljeni kapelan″, poželimo je otvoriti u potrazi za odgovorom na pitanje u koga ili što je kapelan zaljubljen. Citiram ulomak:
″ – I onda, što mi je činiti? – upita nakon značajne šutnje kapelan. / – Budite srce, mladi gospodine. Nadasve srce. Onda ga malo osvijetlite naukom. To vam preporučujem za svaku propovijed. Nemojte se dvoumiti! Između znanosti i srca, uvijek birajte srce. Nećete pogriješiti. / – Što bi to značilo? Da mijenjam način govora? Stil? / – Ne, mladi gospodine! Mijenjajte sebe. Zaljubite se. U Isusa, dakako. Poput svetog Ivana. Kad se zaljubite, govorit ćete jezikom Ljubljenoga. S oduševljenjem. Svima koji vas budu slušali gorjet će srce. Tako će prepoznati Gospodina.″
Čuli smo ulomak iz priče ″Zaljubljeni kapelan″, a tako je naslovljena i knjiga objavljena 2019. u okrilju Kršćanske sadašnjosti. Autor je Tonči Trstenjak, svećenik isusovac. Knjiga je rukovet od šezdeset kratkih priča što ih je pater Tonči pisao za ″Glasnik srca Isusova i Marijina″, mjesečnik koji neprekidno izlazi od 1892. godine. ″U doba kada smo sve više zarobljenici vremena, a ne njegovi gospodari, neka vas ove priče ispune i osmisle vam predah koji ste si poklonili za povratak duše″, napisao je u proslovu autor.
Knjiga ″Zaljubljeni kapelan″ ima podnaslov ″Pripovijesti za vele i male″ te objedinjuje priče satkane od onoga što je doživio i proživio čovjek bogat pastoralnim, pedagoškim, novinarskim i uredničkim iskustvom. Tonči Trstenjak rođen je 1. ožujka 1944. u Međimurju, u Kotoribi. Završio je studije filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 1973. u današnjoj varaždinskoj katedrali. Doktorat je isusovac Tonči Trstenjak postigao na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu. U četiri mandata bio je u vodstvu Hrvatske zajednice bračnih susreta. Posebno valja spomenuti da je na Hrvatskoj radio-televiziji osnovao i organizirao Religijski program te gotovo dva desetljeća bio njegovim glavnim urednikom. Za televiziju je snimio petnaest dokumentarnih filmova i brojne reportaže. Do umirovljenja bio je sveučilišnim profesorom na Filozofsko-teološkome institutu i Filozofskome fakultetu Družbe Isusove, danas Fakultetu filozofije i religijskih znanosti, gdje je predavao pastoralnu teologiju, katehetiku i medijsku komunikaciju. Prof. dr. Tonči Trstenjak autor je brojnih znanstvenih, stručnih i popularnih članaka te suautor zbornika ″Duhovna misao – Riječi duhovnika Hrvatskog radija″ i monografije ″Marijan Gajšak – sakralna umjetnost″. Objavio je zbirku priča ″Božićna pomaranča″. Autor je i monografije ″Bračni susreti″. K tome je urednik isusovačkoga godišnjaka ″Ignacijev put″ te i dalje redovito piše priče za ″Glasnik srca Isusova i Marijina″.
U knjizi ″Zaljubljeni kapelan″ čitamo o Crkvi koja kao živi organizam diše i pulsira u životima ″velih i malih″, u njihovim tegobama i radostima. Pater Tonči svjedoči osobitu vrstu zaljubljenosti, gorljive zaljubljenosti u ljubav prema Bogu odnosno Bogočovjeku Isusu Kristu, zaljubljenosti u poziv služenja Bogu i čovjeku. A ″Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu″, čitamo u 4. poglavlju ″Prve Ivanove poslanice″ (1 Iv 4,16) . Pokazuje nam pater Tonči kako puninom živjeti u svijetu, a ne isprazno ″svjetòvati″ u životu, bivajući ″od svijeta″. Kao malo tko umije ući u dušu našega čovjeka, mladog i starog, ″velog i malog″, malo školovanog i veleučenog, u dušu vjernika koji se gubi i nalazi, odluta od Boga i vraća mu se, dušu koji traži i moli, raduje se unatoč životnomu križu, i raduje se upravo zbog križa, jer križ je ljubav i put u slavu uskrsnuća i vječnoga života. Naslovi nekih u knjizi sadržanih pripovijesti jesu: ″Zaručnik u svećenike ode″, ″Rosa nebeska″, ″Dragi Bog kod šjorʹ Ante″, ″Miris ruža velikog petka″, ″Patricijina krizma″, ″Mili i zvijer″, ″Učitelji s otoka ljubavi″, ″Getsemani dr. Ivana″, ″Bakin anđeo Dragan″, ″Kako je Viktor stišao oluju″, ″Put iz tuge u radost″.
Tko otvori knjigu ″Zaljubljeni kapelan″ – otvara se ljubavi od Boga i prema Bogu, otvara se čovjeku te svevremeno aktualnim i smjerokaznim riječima Bogočovjeka Isusa u suvremenom životu, predokusu života vječnoga.