O zborniku "Znanost i religija"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Najprije ćemo reći najosnovnije o pojmu ″scijentizam″. Ušao je u uporabu u Francuskoj na razmeđu 19. i 20. stoljeća, a odnosi se na agresivnu i isključivu ideologiju koja izdiže prirodnu znanost iznad svih drugih tumačenja svijeta i života što ih nude religije ili humanizmi. Scijentizmu se valja suprotstaviti jer nije riječ o istinskoj znanosti, nego o njezinoj redukcionističkoj apsolutizaciji i opasnoj ideologizaciji.

Svjedočimo, u svijetu i Hrvatskoj, kako određeni dio znanstvenika tvrdi da su znanost i vjera nespojive – da znanstvenik ne može biti vjernik i obrnuto, jer je, kako običavaju reći, znanost nespojiva s religijskim predrasudama.

Ali takvim antiteističkim i pseudoznanstvenim mišljenjima proturječe stajališta brojnih doista eminentnih znanstvenika. Valja navesti misli trojice njih, odreda dobitnikâ Nobelove nagrade za fiziku, koji su snažno obilježili znanost 20. stoljeća. Max Planck: ″Religija i prirodna znanost se ne isključuju [...], nego se dopunjuju i jedna drugu uvjetuju.″ Albert Einstein: ″Ne mogu pojmiti istinskog znanstvenika, a da nije prožet dubokom vjerom.″ Werner Heisenberg: ″Prvi gutljaj iz čaše prirodne znanosti pretvorit će vas u ateista, no na dnu čaše vas čeka Bog.″

Zbornik radova ″Znanost i religija″, s podnaslovom ″Metode i dometi znanstvene i religijske spoznaje″ objavljen je 2019. u okrilju Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu. Riječ je o prvom izdanju niza koji nosi naslov ″Scientia et fides″ pokrenutoga u sklopu Centra za proučavanje odnosa znanosti i religije Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Urednik zbornika, doc. dr. sc. Dražen Volk, u uvodu objašnjava:

″Izbor teme Zbornika proizlazi iz misije Centra, u kojoj se polazi od uvjerenja da znanost i religija u svojem pristupu i tumačenju stvarnosti nisu suprotstavljene, nego se nadopunjuju. Kako bi se to i dokazalo, potrebno je najprije ukazati na specifičnosti metoda i dosega znanstvene i religijske spoznaje, a sve s ciljem stvaranja pozitivnog ozračja za raspravu i promišljanja o pitanjima u kojima se znanost i religija dotiču. / Pod sintagmom ʹznanstvena spoznajaʹ, koja se nalazi u naslovu Zbornika, misli se prije svega na područje prirodnih znanosti, posebice fizike i biologije i srodnih znanosti, te se interdisciplinarnim pristupom želi osvijetliti prostor stvarnosti koji znanost svojim metodama zahvaća, kako bi se moglo doći do racionalne platforme koja bi omogućila dijalog znanosti i religije.″

Dražen Volk nadalje ističe da su ta dva područja povezana filozofijom kao mostom. Upravo filozofija svojim analizama s jedne strane pomaže uočiti momente kada prirodoznanstveni sadržaji postaju filozofska pitanja, a s druge strane pomaže religiji njezine sadržaje dovesti do razine koja joj omogućuje dijalog sa znanošću, čime se izbjegava sukob vjere i razuma. ″Te temeljne postavke slijede sadržaji članaka Zbornika″, napominje urednik Volk. Treba k tome reći da su recenzenti Zbornika prof. dr. sc. Anto Mišić i doc. dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski. Publikacija obuhvaća sedam članaka kojih će sadržaji biti predstavljeni u kratkim crtama.

Professor emeritus Marijan Šunjić pisao je o redukcionizmu i emergenciji, pri čemu napominje da je jaki redukcionizam temelj svakoga scijentističkog programa, što uključuje i napade na religiju i sve vrste duhovnosti. Autor dokazuje kako takav redukcionizam nije moguć i ne može ni načelno funkcionirati kada nastupe mnogočestične interakcije kao što je to slučaj u fizičkoj stvarnosti. Za razliku od redukcionizma, ontološki pluralizam dodjeljuje obilježje stvarnosti svakomu od nivoa kompleksnosti, te stoga i određenu ″autonomiju″ svakomu području fizikalnih (ali i drugih) znanosti, ističe Marijan Šunjić.

S tim je problemima povezan i članak doc. dr. sc. Dražena Volka naslovljen ″Redukcionizam i antiredukcionizam kao polazište za promišljanje o metodama i dosezima znanstvene spoznaje u biologiji″. Rad se ponajvećma usredotočuje na nesavladive poteškoće pri pokušaju svođenja ili reduciranja biologije na kemiju i fiziku.

Zatim slijedi članak ″Suvremena kozmologija: Dijalog – konkretizacija suvremenosti suvremene kozmologije″ u kojemu dr. sc. Marina Novina analizom empirijske kozmologije i njezinih granica upućuje na tzv. potencijalne prostore dijaloga empirijske kozmologije s drugim disciplinama.

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša u članku ″Dometi znanstvene spoznaje i scijentističko tumačenje odnosa znanosti i religije″ ukazuje na složene i višestruko uvjetovane relacije između znanosti, vjere, religije, ideologije. Pokazuje pogrešnost i slabe točke scijentizma te ističe da on ima više veze s dogmatizmom i ideologijom nego sa znanošću.

U članku ″Je li pitanje o Bogu filozofski problem?″ prof. dr. sc. Josip Talanga govori da problematiku Božje egzistencije, kao filozofski relevantno pitanje i spoznajni problem, valja odvajati od osobnoga vjerovanja u Boga, koje u konačnici ovisi o našoj slobodnoj volji.

″Teološka spoznaja – dosezi i granice u dijalogu s prirodnim znanostima″ naslov je rada izv. prof. dr. sc. Nele Veronike Gašpar, gdje analizira način na koji se katolička teologija suočava s metodološkim, ontološkim i epistemološkim redukcionizmom suvremenih prirodnih znanosti.

U posljednjem članku Zbornika, naslovljenom ″ʹBit-naravʹ kao komplementarni princip fundamentalne ontologije: Zaborav pojma ʹbit-naravʹ i njegove antropološko-etičke implikacije″ autor doc. dr. sc. Anto Pavlović ukazuje na opasnost tretiranja subjekta kao stvari, što proizlazi iz zaborava bitka i zaborava pojma ″bit-narav″, a ponovno postavljanje tih pitanja može donijeti nešto neophodno potrebna svjetla u traženju istine o stvarnosti, ponajprije o čovjeku.

Naposljetku valja reći da članci objedinjeni ovim Zbornikom svojom izvrsnošću i obuhvatnošću nude opravdane razloge za nadu da će vjerodostojno ispuniti prazninu nastalu nedostatkom u Hrvatskoj objavljenih radova koji se dohvaćaju tematike odnosa znanosti i religije.