Razmišljanje uz misna čitanja 3. nedjelje došašća

Ivica Hadaš - Vatikan

Sutrašnja je treća nedjelja došašća, nedjelja radosti. Ulazna pjesma nas poziva da se radujemo: „Radujte se uvijek u Gospodinu: ponavljam vam, radujte se, Gospodin je blizu!“. Gospodin je blizu, jer Božić je blizu. Tako je poziv svetoga Pavla Filipljanima upućen i nama.

U prvom nam čitanju sutrašnje liturgije prorok Izaija pokazuje da nam Bog uvijek želi darovati radost. U životu može biti mnogo teških i tužnih događaja, no Božji je projekt uvijek da nam ponovo dade radost. Bog je Otac pun velikodušnosti koji želi da Njegova djeca budu sretna.

I pustinja je pozvana da se raduje: „Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta!“ Pustinja je najtužnije mjesto na zemlji, neplodna je, tamo ništa ne raste; no i ona je pozvana radovati se, jer će biti preobražena. „Neka od veselja kliče i nek se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona“.

Radost dolazi po preobrazbi koju prorok opisuje drugim slikama: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati“.

Sve je to izvanredan prizor pun radosti i veselja: „Otkupljenici će se Gospodnji vraćat. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci“.

To je čudesna perspektiva koja odgovara Božjem projektu. Nikada ne vjerujemo dovoljno da naš Bog želi da budemo sretni, da nas poziva na radost i daje nam sredstva kako bismo je postigli. Ta sredstva potiču pozitivnu preobrazbu našega života.

Evanđelje sutrašnje liturgije ne govori izričito o radosti, nego o Isusu koji odgovara na pitanje koje mu je Ivan Krstitelj uputio po izaslanicima, te naviješta da se ostvaruju znakovi koje je najavio prorok Izaija.

Ivan Krstitelj je zbunjen; navijestio je Mesiju punog snage koji će posvuda donijeti vatru, Mesiju suca, i sada čuje kako se govori o Isusu koji se ne pokazuje tako snažnim, ne ponaša se kao sudac, nego milosrdan, pun dobrote i prihvata prema svima. Stoga je svoje učenike poslao da ga upitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“

Isus je odgovorio osvrćući se na Izaijino proroštvo o kojem čitamo u prvom čitanju sutrašnje liturgije, te kazao da se to proroštvo ostvaruje: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju. Radi se o činjenicama. Isus ne odgovara Ivanu Krstitelju teoretski, nego konkretnim činjenicama koje naznačuju preobrazbu situacije ostvarene po Njegovoj službi.

Potom navodi znak koji nije bio prikazan u Izaijinom proroštvu: „Siromasima se navješćuje evanđelje“. Evanđelje je radosna vijest koja se propovijeda siromasima, to jest onima koji izgledaju najudaljeniji od radosti.

Isus dodaje: „I blago onom tko se ne sablazni o mene“. Ta rečenica želi potaknuti Ivana Krstitelja da napustiti svoju zbunjenost, da se ne smije skandalizirati ako Isus nije moćni i strogi Mesija kakvog je on čekao, nego blag i ponizan.

Tako Isus prikazuje znakove svoje mesijanske službe, znakove Božjega zahvata u našem svijetu; zahvata koji preobražava i daje lijek za tužne i nesretne situacije.

Isusov život izaziva oduševljenje upravo zato što je tako pun dobrote i milosrđa i, s druge strane, znakova snage. U prvom govoru nakon Pedesetnice sveti Petar je istaknuo da je Isusa potvrdio Bog, po čudesima, proroštvima i znakovima koje je sam Bog učinio, te po Njegovim djelima.

Isus svoj govor nastavlja s dva pitanja. Ivan Krstitelj je privukao mnogo ljudi; mnogi su išli k njemu u pustinju; dakle, Isus pita: „Što ste izišli u pustinju gledati?“ Želi posvijestiti da je i Ivan Krstitelj bio važan znak.

„Što ste izišli vidjeti? Trsku koju vjetar ljulja?“ Sigurno ne! To nije izvanredan prizor koji privlači. „Dakle, što ste išli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena?“ Sve drugo, samo ne to! Ivan Krstitelj bio je obučen u kožu od devine dlake i kožnat pojas oko bokova. Isus nastavlja: „Oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Dakle, što ste izišli vidjeti?

Ljudi su znali, no nisu bili potpuno svjesni: „Proroka?“ Isus dodaje: „Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: 'Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.'“ Tako Isus ljudima pomaže da postanu svjesni uloge Ivana Krstitelja koji je znak poslan od Boga kako bi pripremio dolazak Gospodinov, te prianjanje uz Njegovu poruku i Njegovu osobu. Zato kaže: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja“. Ivan je posljednji od proroka, no i najveći od njih, jer neposredno priprema put Sinu Božjem koji se utjelovio, Spasitelju i istinskom Mesiji.

Isus poslije nikada ne ističe takvu iznenađujuću potvrdu: „A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“ Ta potvrda ponovo pokazuje važnost Isusova dolaska. Želi naznačiti da, zahvaljujući vjeri u Njega, svi mi postajemo veći od Ivana Krstitelja. On se nalazi samo u vremenu priprave. Međutim, mi se nalazimo u vremenu izvršenja, vremenu koje je kvalitativno drugačije, vremenu velike radosti i velikog veselja.

Drugo čitanje sutrašnje liturgije govori o punini koja nam je potrebna, jer, u određenom smislu, uvijek čekamo Gospodinov dolazak. On dolazi na različite načine, u mnogim prilikama, no ne radi se još o Njegovom konačnom dolasku, zato ostajemo uvijek u iščekivanju.

Sveti Jakov nam kao primjer prikazuje seljaka koji strpljivo čeka. Naime, da bi biljke rasle, ne treba ih vući prema gore, nego je potrebno čekati kišu i sunce. Nema drugog načina kako bismo ubrali plodove. Tako Jakov kaže: „budite strpljivi, jer Gospodinov dolazak je blizu“.

S druge strane, taj dolazak je i daleko, jer radi se o posljednjem i konačnom Gospodinovom dolasku. Stoga moramo strpljivo iščekivati, s povjerenjem, no i s velikom nadom i veseljem.

Gospodin je u našem životu prisutan na mnogo načina, a na Božić je prisutan na još osjetljiviji i radosniji način. Obnovimo u sebi nadu i radost zbog te njegove otajstvene prisutnosti, u iščekivanju Njegovog posljednjeg i konačnog očitovanja.