Osvrt na knjigu "Vjera u Boga u doba znanosti" autora Johna Polkinghornea

Marito Mihovil Letica - Zagreb

″Postoje li čovjeku nesavladive granice mogućnosti znanstvene spoznaje prirode i samoga sebe?″, upitao je car Napoleon Bonaparte slavnoga francuskog astronoma i matematičara Pierrea Simona de Laplacea. Njegov odgovor glasio je ″Ne″, a s njime se bila sklona složiti golema većina prirodoznanstvenika s početka 19. stoljeća kada je na krilima prosvjetiteljskih ideja koje su se razmahale u prethodnome stoljeću prevladavalo uvjerenje o neograničenoj moći znanosti.

Laplace u svojemu djelu ″Filozofski esej o vjerojatnostima″ objašnjava da ako bi postojao Intelekt (u francuskome izvorniku ″Une Intelligence″) koji bi znao sve položaje i brzine svih čestica tijelâ te zakone po kojima se odvija njihovo međudjelovanje – mogao bi u jednoj formuli objediniti kretanja kako najvećih objekata u svemiru tako i ònā najsitnijeg atoma; sve bi postalo izračunljivo i znanstveno predvidljivo. Riječ je o kauzalnome determinizmu, a spomenuti se Intelekt danas najčešće naziva ″Laplaceovim demonom″. Kad mu je Napoleon postavio pitanje ″A gdje je u toj Vašoj znanstvenoj teoriji svijeta mjesto Bogu?″, Laplace je samouvjereno odgovorio: ″Gospodine, nije mi potrebna takva hipoteza.″

Bilo bi ishitreno i pogrešno iz toga zaključiti da znanost vodi u ateizam – velik je broj znanstvenika koji, za razliku od Laplacea, potrebuju hipotezu koja uključuje Boga. Među njima su neki od najvećih umova u povijesti.

Isusovački svećenik Ruđer Bošković, filozof i znanstvenik čije su vizionarske ideje potvrđene u kemiji i fizici 19. i 20. stoljeća, napisao je u 18. stoljeću unutar svojega glavnog djela ″Teorija prirodne filozofije″ sljedeće: ″Što se tiče Božanskoga Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo [...] pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao, ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sâm po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima.″ Ne bi smjelo ostati prešućeno da je naš Ruđer Bošković u ″Teoriji prirodne filozofije″ više od pola stoljeća prije Laplacea formulirao načelo kauzalnoga determinizma.

Slijede misli trojice znamenitih fizičara, nobelovaca, koji su snažno obilježili znanost 20. stoljeća. Max Planck je rekao: ″Religija i prirodna znanost se ne isključuju [...], nego se dopunjuju i jedna drugu uvjetuju.″ Albert Einstein: ″Ne mogu pojmiti istinskog znanstvenika, a da nije prožet dubokom vjerom.″ Te naposljetku Werner Heisenberg: ″Prvi gutljaj iz čaše prirodne znanosti pretvorit će vas u ateista, no na dnu čaše vas čeka Bog.″

Znanost nije suprotstavljena vjeri, niti je vjera suprotstavljena znanosti – znanstvenik vjernik odbija scijentizam, koji nije znanost, nego svojevrsna apsolutizacija znanosti, ideologija koja izdiže znanost isključujući sva druga tumačenja života, prije svega religijska i humanistička.

Na početku prvoga poglavlja knjige naslovljene ″Vjera u Boga u doba znanosti″ John Polkinghorne kaže:

″Što danas znači vjerovati u Boga? Različite religijske zajednice predlažu različite odgovore na to temeljno pitanje. Ja govorim iz kršćanske tradicije, iako bi mnogo toga o čemu govorim u ovome poglavlju mogli, vjerujem, prihvatiti moji židovski i islamski prijatelji. Za mene je temeljni sadržaj vjerovanja u Boga da iza povijesti svemira postoje Um i Svrha i da je onaj Jedan čija je prisutnost skrivena velom vrijedan obožavanja i temelj je nade.″

Slijede osnovni podatci o autoru. John Polkinghorne (rođen 1930.) poznati je engleski teorijski fizičar, ujedno anglikanski svećenik i teolog. Predavao je matematičku fiziku na Sveučilištu u Cambridgeu i bio direktor Queenʹs Collegea pri tom sveučilištu. Autor je više od dvadeset knjiga od kojih se mnoge dohvaćaju odnosa između vjere i znanosti. Zbog svojega doprinosa na tom području primio je 2002. godine i Templetonovu nagradu.

Hrvatsko izdanje Polkinghorneove knjige ″Vjera u Boga u doba znanosti″ zahvaljujemo splitskoj nakladnoj kući Verbum u čijem je okrilju objavljena u rujnu 2019. Na ovitku hrvatskoga izdanja čitamo:

″John Polkinghorne, ugledni teorijski fizičar i teolog, već je desetljećima jedan od vodećih autoriteta u tumačenju odnosa između znanosti i religije. U svojoj poznatoj knjizi ʹVjera u Boga u doba znanostiʹ, nastaloj na osnovi popularnoga niza predavanja koja je održao na Sveučilištu Yale, propituje mogu li se religija i znanost uskladiti ili se nužno međusobno isključuju, odnosno kosi li se vjerovanje u Boga sa znanstvenim principima doba u kojemu živimo. / Namijenjena najširemu krugu čitatelja, ova pristupačno pisana knjiga progovara o raznim vidovima odnosa znanosti i religije. Polkinghorne tako istražuje novu naravnu teologiju te naglašava važnost moralnoga i estetskoga iskustva kao i ljudske intuicije vrijednosti i nade. On postavlja pitanje djeluje li Bog u fizičkome svijetu, iznosi svoje ideje o ulozi teorije kaosa, istražuje mogućnosti budućega dijaloga znanosti i vjere te njihove zajedničke potrage za istinom. / Časopisi ʹPublishers Weeklyʹ i ʹBooklistʹ uvrstili su svojedobno knjigu ʹVjera u Boga u doba znanostiʹ u svoje top izbore najboljih knjiga o religiji, a sada ovu poznatu knjigu donosimo konačno i u hrvatskome prijevodu, radu uglednoga fizičara prof. emerit. Miroslava Furića, a doradio ga je prof. dr. sc. Stipe Kutleša, ugledni hrvatski fizičar i filozof.″

Posrijedi je knjiga nevelika opsega, nešto više od 160 stranica složenih u šest poglavlja, i ujedno velikih odnosno dubokih i dalekosežnih misli o odnosu vjere u Boga i prirodne znanosti. Prema ocjeni časopisa ʹBooklistʹ, ″ovo je jedna od rijetkih knjiga koja bi mogla zacijeliti pukotine između sekularnoga i religioznoga koje postoje u našoj napukloj kulturi″. Možda bismo tomu mogli dodati da, za razliku od isključivosti svojstvene scijentizmu, ova knjiga promiče teizam, koji – zato što mu je u središtu Bog, Stvoritelj i Uzdržitelj svega što postoji – ne može biti drugo nego uključiv i sveobuhvatan. U Bogu su pomirene sve suprotstavljenosti, pa tako i kauzalni determinizam i providonosno djelovanje, također indeterminizam kvantne fizike i prirodni zakoni koje Bog je upisao u najsitnije čestice materijalnoga svijeta.

Knjiga Johna Polkinghornea ″Vjera u Boga u doba znanosti″ doista je vrijedna pohvale, čitanja i pozornosti.