Iz života Crkve u Hrvatskoj

Neno Kužina - Zagreb

Središnji ovotjedni događaj Crkve u Hrvata uvođenje je u službu mons. Bože Radoša koji će za trećeg biskupa Varaždinske biskupije biti zaređen na Nedjelju Krista Kralja, 24. studenoga, u 10 sati u varaždinskoj katedrali. »Bog nas šalje onamo kamo želi. Na nama je prihvatiti izabranje kao izazov. U tom smislu i ja prihvaćam izazov i svoju povijest u Varaždinskoj biskupiji vidim i doživljavam kao čisti list papira koji tek treba ispisati. Kako ćemo ga ispisati, ovisi o meni i o ljudima koje budem susretao«, rekao je, uz ostalo, za novi broj „Glasa Koncila”, novoimenovani biskup. Glavni zareditelj bit će zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić, a suzareditelji mons. Josip Mrzljak, apostolski administrator Varaždinske biskupije i mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup iz čije Nadbiskupije potječe mons. Radoš. Misu ređenja i uvođenja u službu izravno će prenositi Hrvatska radiotelevizija na Prvom programu.

Na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu sutra će se održati znanstveni skup „Biskup Mijo Škvorc uz 100. obljetnicu rođenja i 30. godišnjicu smrti“. Organizatori su Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sekcija za kršćansku filozofiju Hrvatskog filozofskog društva, Zagrebačka nadbiskupija i Bjelovarsko-križevačka biskupija. Skup će otvoriti dekan Fakulteta Ivan Koprek, a potom slijede predavanja koja će održati mons. Stjepan Kožul, Đuro Škvorc, Josip Šimunović, Jasna Mijatović, Danijel Patafta, Ivan Šestak, Barbara Ćuk, Anto Mišić, Ivan Koprek, Nikola Stanković, Ana Grgić, mons. Vjekoslav Huzjak, Vladimir Lončarević, Irena Sever Globan, Lucija Mihaljević, Ivan Antunović, Marijan Steiner, Zdravko Matić, Damir Stručić i Antun Volenik. Presvetu euharistiju za biskupa Škvorca u bazilici Srca Isusova u 19 sati služit će bjelovarsko-križevački biskup.

Nizom duhovnih i znanstvenih sadržaja obilježena je 100. obljetnica rođenja biskupa Ćirila Kosa. Na znanstvenom kolokviju nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić istaknuo je kako su radost i vedrina bili jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. „U komunikaciji bio je jednostavan i ponizan. Doživljavali smo ga kao istinskog čovjeka Crkve. Volio je Crkvu predvođenu rimskim biskupom i sjećam se njegovih homilija svake subote u sjemenišnoj kapeli u kojima je i nas bogoslove odgajao u tom duhu ljubavi. O Papi i papinstvu govorio je uvijek s ushićenjem i iskrenom sinovskom ljubavlju“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić. Biskup Kos za vrijeme svoje službe osnovao je 21 župu, zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalne crkve, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana. Brojni sudionici istaknuli su ga kao velikana povijesti Đakova i hrvatske povijesti. Govorili su o biskupovoj dobroti, uhićenju, i osudi. „Ocu hrvatske kateheze” pripisano je i ekumensko zauzimanje.

U rujnu 1991. godine, kada je srpski agresor okupirao dio vukovarske gradske četvrti Sajmište, skladišni prostori Veleprometa pretvoreni su u sabirni centar i logor za tisuće branitelja i civila. Kroz logor je tijekom rata prošlo oko 10.000 ljudi. Presvetu euharistiju na tom mjestu u počast svim žrtvama srpskih koncentracijskih logora služio je župnik Župe Kraljice mučenika vlč. Zvonimir Martinović. U homiliji, promišljajući pred okupljenim mnoštvom o Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta, između ostaloga je rekao: “I zato me nemoj pitati o Vukovaru ako ne smatraš herojima one koji su pali za njegovu slobodu, nemoj me pitati o Vukovaru ako ne smatraš velikima one koji su zatvoreni i mučeni zbog svojih stavova, nacionalnosti, vjere, ideala u koje su vjerovali, koji su u tvoju i moju slobodu ugradili svoju patnju ili svoj život. A kako drugačije nego herojima i velikima nazvati sve one koji su svoj ‘danas’ žrtvovali da bismo mi imali svoj ‘danas’ i svoje ‘sutra’. I zato sanjam Hrvatsku koja se ne skriva u studenoj magli zaborava”.

U ravnokotarskom mjestu Nadin, na 28. godišnjicu stradanja, presvetu euharistiju za stradale i za domovinu služio je župnik zadarske župe sv. Petra don Žarko Relota. Sudionici u mimohodu uputili su se do spomen–obilježja u središtu mjesta gdje su na kamenoj ploči uklesana imena 22 nadinske žrtve koje su masakrirane dan nakon pokolja u Škabrnji. Ubijeno je 14 civila i petorica hrvatskih branitelja, a troje civila vode se nestalima. Cijelo mjesto bilo je opljačkano i spaljeno. U propovijedi je don Žarko rekao kako su i Nadinjani dali neizmjeran obol u izgradnji domovine. „Njima je Bog kroz taj način progovorio, kao da im je htio reći: ‘S vama ja želim graditi nešto veliko. I vas želim uklopiti u nacionalnu povijest’. Kao što je Bog Zakeja uklopio u povijest spasenja, tako je Bog sve ljude koji su branili našu domovinu, neovisno o tome tko su i kakvi bili, ugradio u našu nacionalnu povijest. Zato ne treba nikad stvarati negativne priče o ovome ili onome. Jer na kraju svi dolazimo do toga da smo sretni kada se dogodi čovjeku da mu se Bog obrati kao grešniku i kaže: ‘Danas je došlo spasenje ovoj kući’“. Članovi obitelji ubijenih i mnoga izaslanstva položili su svijeće i cvijeće. Najmlađa žrtva imala je 20 godina, a tri najstarije žrtve 82 godine.

Više tisuća ljudi s velikim pijetetom 18. studenog pohodilo je ravnokotarsko mjesto Škabrnju. „Uništavajući kulturu i tisuće života lijepog baroknog grada na Dunavu te paleći kuće i ubijajući 86 nevinih života ponosnog hrvatskog mjesta Škabrnje, okupator je mislio zauvijek ugasiti neutaživu čežnju ljudi za slobodom koju ništa nije moglo obustaviti, ni strašna stradanja Vukovara i Škabrnje 1991. godine. Skloništa su u to vrijeme postala mjesta molitve gdje se vapilo Gospi i pjevalo pobožne i rodoljubne pjesme. Ljudi su tugovali, molili i vapili: „Isuse, smiluj se!“ U molitvi i trpljenju bili smo skupa s Marijom, majkom Isusovom i našim zaštitnicima koji su nam ulijevali zraku nade i svjetlosti. Toga se sjećamo sa zahvalnošću, pa sve patnje i boli, radosti i nadanja donosimo na oltar gdje se prinosi najveći i najsvetiji žrtveni dar naše zahvalnosti“, rekao je glavni služitelj presvete euharistije nadbiskup Želimir Puljić. „Sa zahvalnošću se sjećamo svih odvažnih ‘makabejskih sinova’ koji su poput uskoka i hrabrih branitelja davali do znanja svim okupatorima kako se narod ne miri s gubitkom države, već stremi za slobodom i neovisnošću. Jer želi biti svoj na svome“. Nadbiskup je dodao kako paljenjem svijeća, krunicom i euharistijskom molitvom želimo reći Bogu hvala na njihovom daru, potaknuvši na molitvu za sve žrtve Škabrnje, Vukovara i sve koji su tijekom dugih stoljeća hrvatske povijesti stradavali za ciljeve i ideale za koje su i oni položili svoje živote.