Misijsko srce Božje službenice majke Marije Krucifikse Kozulić

Helena Anušić - Rijeka

Ovogodišnji listopad papa Franjo proglasio je Izvanrednim mjesecom misija, povodom 100. obljetnice apostolskog pisma „Maximum illud“ kojim je 1919. papa Benedikt XV. dao nove poticaje za misijsku djelatnost cijele Crkve i u kojoj je definirao principe i prioritete katoličkih misija ad gentes za razdoblje koje traje sve do danas.

Tim pismom papa Franjo želi i njegova je nakana da u Crkvi još više potakne i razbudi svijest o misijama i da novim misionarskim zanosom započne misionarska preobrazba vjerničkog života i dušobrižništva. Odnosno Papa želi da to bude prigoda za promoviranje različitih inicijativa misijske djelatnosti na svim područjima crkvenog života, a posebno potiče na molitvu i na konkretna djela ljubavi to jest na organiziranje konkretnih akcija suradnje i solidarnosti između Crkava. Poslušajmo postulatoricu kauze s. Dobroslavu Mlakić o tome kako je i je li misijski djelovala službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić?

Prije svega želim reći da i u poruci za ovogodišnji Svjetski dan misija „Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu Papa ističe da je danas važno obnoviti misijsko djelovanje Crkve i poslanje naviještanja evanđelja i donošenja svijetu spasenja Isusa Krista, umrlog i uskrslog.

Poslanje cijele Crkve jest briga za spas svih ljudi koje se postiže vjerom u Krista Isusa i njegovom milošću. Poziv i poslanje svih članova Crkve usmjereno je k tomu da se Evanđelje navješćuje po svem svijetu riječima i djelima, jer Isus je prije svoga uzašašća k nebeskom Ocu kao posljednju oporuku dao svojim učenicima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode…“ (Mt 28, 19-20). Papa Franjo nas zapravo ponovno potiče da budemo Crkva „izlaska“, da izađemo iz svojih svakidašnjih uhodanosti ususret drugima, osobito potrebnima.

Službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić i nije imala veće preokupacije ili brige nego da sve čini na slavu Božju i spasenje svih ljudi. Ona je sama rekla „pozvane smo ništa manje nego da budemo apostoli Isusa Krista.“ Ona je imala misijsko, milosrdno srce – solidarno sa svima onima do kojih nije doprla Radosna vijest spasenja. Ona nije čekala da joj potrebni dođu na vrata nego je doista misijskim poletom išla na periferije ususret drugima, žednima i gladnima pravde, kruha i evanđeoskog Duha.

Njezina karizma nalazi svoj izvor u Srcu Kristovu i izvire iz srca Evanđelja, a duboko je ucijepljena u Crkvu i svijet. Zapravo njezina karizma je objava ljubavi Božanskog Srca riječima i djelima. Naime, ona je gledala svijet Božjim Srcem i zato je uočavala i otkrivala duhovne i tjelesne potrebe čovjeka. Majka Marija Krucifiksa je u svoje doba zrelo i proročki navješćivala Evanđelje molitvom, djelotvornom ljubavlju, ekumenskim duhom i misionarskim zanosom nadilazeći sve nacionalne, regionalne i vjerske podijeljenosti. Bila je istinska evangelizatorica koja je donosila Radosnu vijest ljudima svoga vremena i prostora, siromasima, djeci i mladima u potrazi za smislom, obiteljima koje nisu živjele po Božjim zakonima i zapovijedima, starima i osamljenima, bolesnima i umirućima i svima onima zapravo na „rubu društva“jer trajno je nosila u svijesti Isusovu riječ: „Sve što učinismo jednome od ove najmanje braće, meni učiniste“ (usp. Mt 25,40). Ona je svoju vjernost Kristu i Crkvi očitovala tako što je sve činila besplatnom ljubavlju jer je shvatila Isusove riječi: „Besplatno primiste, besplatno dajte,“ i „Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1Iv 3,18). Činila je raznovrsna djela milosrđa duhovna i tjelesna, koja je teško nabrajati. Čak je pomagala obiteljima u otplaćivanju dugova da ih izbavi od nevolje siromaštva, a najsretnija je bila kada je uspijevala dovesti ljude do obraćenja, odnosno dovesti svećenika onima koji nisu poznavali Krista i Njegovo spasenje ili su godinama bili daleko od Boga i Crkve .

Papa Leon XIII. pozivao je Crkvu u cijelom svijetu da prikuplja priloge „za otkup robova Afrike“, a to je doba Marije Kozulić. Nedavno su i sestre, u povodu Misijske nedjelje, u Rijeci organizirale zanimljivu akciju. S. Dobroslava, možete li nam reći više o 'otkupu robova' u vremenima Riječke majke, kao i akciji koju su sestre nedavno ostvarile u Rijeci?

Riječka Majka je već tada kao laikinja sudjelovala u toj misijskoj akciji niz godina, i u tome je bila veoma revna, kako bilježi Kronika, jer se odricala vlastitih dobara i davala svoje novčane priloge za otkup afričkih robova, ali i revno je sa svojim suradnicama Kćerima Presvetog Srca Isusova skupljala i otkupljivala godišnje i po milijun i više poštanskih marki za misije na tu nakanu. No, koliku je ljubav nosila prema siromašnima u misijskim dijelovima svijeta govori nam i činjenica da je željela u svoj riječki Zavod uzeti bar dvije djevojčice crnkinje da ih školuje, kako čitamo u Kronici. No progonstvo ju je u tome spriječilo. Što se tiče misijske akcije ove godine, naše su se sestre organizirale u prostorima Družbe na Pomeriju, u Rijeci, i svaka sestra je napravila kolače koje su kasnije prodavale pod nazivom: „Misijski kolači Riječke Majke“. Tom akcijom prikupile su 7.500 kn za misiju u Boliviji.

Neka nam ovaj prilog O misijskom srcu Majke Marije Krucifikse Kozulić bude poticaj da i mi poput nje činimo svako moguće dobro i pomažemo rad misionara diljem svijeta, koji mukotrpnim životom i djelom donose Radosnu vijest svim ljudima.