Vatican News
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 

Iz života Crkve u Hrvatskoj

Župa sv. Mihaela arkanđela u Drenovcima svečano je proslavila 300 godina postojanja. Presvetu euharistiju u župnoj crkvi služio je nadbiskup đakovačko-osječki i metropolit Đuro Hranić, u zajedništvu s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, župnikom Željkom Šimićem i drugim svećenicima.

Neno Kužina - Zagreb

Župa sv. Mihaela arkanđela u Drenovcima svečano je proslavila 300 godina postojanja. Presvetu euharistiju u župnoj crkvi služio je nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić, u zajedništvu s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, župnikom Željkom Šimićem i drugim svećenicima. Okupljene vjernike nadbiskup Hranić je podsjetio kako je župa Drenovci „majka“ svim ostalim župama Drenovačkog dekanata, stasala 1719. kao župa Pečujske biskupije, povjerena ocima franjevcima, koju su 1761. preuzeli biskupijski svećenici i vode je do danas. „Trebamo župu kao zdenac na kojemu pijemo s izvora Božje milosti, dobrote, ljubavi i zauzetosti za čovjeka. Župa je kao zdenac na kojemu tažimo svoju glad i žeđ za Bogom, za njegovom riječju, za darom njegove milosti i oproštenja. Trebamo ju zato kao zajednicu vjere i života”, riječi su pastira đakovačko-osječke nadbiskupije.

Pod geslom ‘Ublažimo autizam djece’, u Zadru je u sportskoj dvorani Jazine održan veliki humanitarni koncert suvremene duhovne glazbe, u organizaciji Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar. Oko 4000 posjetitelja odlučilo je kupnjom karata pomoći zadarsku Udrugu za autizam Zadar, odnosno obitelji s djecom iz spektra autizma. U svom obraćanju nadbiskup Želimir Puljić ohrabrio je sve majke i sve izvođače suvremene duhovne glazbe, da nastave to svjedočko poslanje. „Drago mi je da sam mogao sudjelovati na ovom koncertu u kojem se pokazalo bogatstvo glazbe, ali osobito bogatstvo Riječi koje ste vi s našim izvođačima, Božjim trubadurima pjevali“. „Drago mi je da nas je okupila plemenita ideja. Osobito mi se svidjela misao majke Daniele da je i bolest koju nosimo s ponosom, radošću i zahvalnošću, Božja milost. Večeras se puno pjevalo o milosti. I mi smo sudjelovali u toj radosti dijeljenja radosti mnogih majki. Zato naša iskrena zahvala ide njihovoj požrtvovnoj ljubavi, spremnosti majki da prihvate to kao Božji dar, da milošću i radošću nose svoj križ”, kazao je zadarski nadbiskup.

Blagdan sv. Ivana Pavla II. proslavljen je u Poznanovcu u župi Mače. Presvetu euharistiju u prvoj crkvi u Zagrebačkoj nadbiskupiji izgrađenoj u čast svetog pape služio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Govoreći kako je papa u sebi nosio viziju novog vremena oslobođenog od jednoumlja i prisile, viziju nove Europe, biskup je u homiliji pojasnio kako je Ivan Pavao II. naviještao novo vrijeme i poput suvremenog proroka budio nadu riječima „Ne bojte se!“ „U ovim trenucima hrvatske malodušnosti, podvojenosti, tako su nam potrebne vizije obnovljenog društva, utemeljenog na zdravim načelima. Potrebni su nam ljudi nade koji ohrabruju, a ne stvaraju malodušje među drugima, stalno servirajući nešto negativno u javnom prostoru. Ljudi koji snagom vjere mogu prekoračiti granice onoga što zovemo moguće ili nemoguće. I sve to snagom vjere i pouzdanja u Boga, pod Božjim zakonom”. Govoreći o svetom papi, biskup je rekao da je u povijesti bilo velikih papa, ali malo tko je tako snažno utjecao na povijesna zbivanja kao što je to učinio Ivan Pavao II. Bio je pravi Isusov apostol. Europi koja je zaboravila kršćanske korijene uzviknuo je „Otvorite vrata Kristu“, podsjetio je biskup. „Sveti su oni ljudi koji riječi vjere i ljubavi potvrđuju djelom, kao Ivan Pavao II., kao blaženi Alojzije Stepinac i to nisu egzotični primjeri iz davnih vremena ili dalekih krajeva, to su ljudi s kojima smo živjeli, bili smo svjedoci svetaca. Privilegij je živjeti s ljudima koji su Božji i nose u sebi silno bogatstvo vjere”. „Budimo zahvalni Bogu što živimo jedni s drugima i ne znajući da je možda drugi svet i ne znajući da čini dobra djela i da se po njemu također netko tko je daleko približava Bogu i nalazi svoje spasenje“, riječi su biskupa Gorskog koje prenosi IKA.

Zbornik radova „Sv. Nikola Tavelić mučenik – njegovo vrijeme i trajna poruka”, predstavljen je u Nacionalnom svetištu u Šibeniku. Zbornik sadrži radove međunarodnoga znanstvenog skupa “Franjevački velikani”, posvećenog sv. Nikoli, koji je održan od 20. do 21. listopada 2017. godine. Šibenski biskup Tomislav Rogić je istaknuo da zbornik ima za cilj iznova istaknuti svijetli primjer Tavelićeva mučeništva. „Sveti Nikola ima puno toga za reći i u novim prilikama današnjice, osobito u dijalogu među religijama, kako ostati vjeran Božjoj objavi, kako naviještati i svjedočiti pa i po cijenu žrtve”. Rektor svetišta fra Ivan Bradarić predstavio je inicijative za oživljavanje štovanja sv. Nikole Tavelića te posebno trogodišnju pripremu i samu proslavu 50. obljetnice od proglašenja svetim prvoga hrvatskog sveca 21. lipnja 2020. Predstavljači Zbornika bili su još dr. fra Daniel Patafta i doc. dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač.

U Zagrebu i u Dubrovniku obilježena je 75. obljetnica ubojstva više viđenijih Dubrovčana na Daksi, među kojima je bio i isusovac o. Petar Perica. Uz obljetnicu njegova stradanja iz tiska je izašlo dopunjeno izdanje knjige patra Roka Prkačina „O. Petar Perica, pjesnik i mučenik”. Pater Prkačin znalački podastire društvene, političke i vjerske okolnosti toga doba, upućujući u njima na sve bitne silnice koje su određivale sudbine ljudi, kako izvršitelja zločina, zločince, tako i nevine žrtve, rekao je novinar i publicist Mijo Ivurek. Na komemoraciji na Daksi dubrovački je biskup Mate Uzinić spomenuo kako je „negdje pročitao da žaleći za svojim pokojnima, ne žalimo za njima, već žalimo sami sebe. Žalimo za onim što smo njihovom smrću izgubili, za odnosom ljubavi koji više ne možemo uspostaviti na način na koji smo to činili do tada i na koji nam ljubljena osoba ne može više odgovoriti. Žalimo za svim onim što nismo trebali učiniti, a učinili smo. Za svim onim što smo mogli, a nismo učinili. Žalimo za svim što smo mogli reći, a nismo rekli, kao i za svim onim što nismo trebali reći, a rekli smo“. „Kad se radi o stratištima poput ovoga na Daksi, a ono je samo jedno u nizu stratišta u povijesti našeg grada, naroda i čovječanstva, onda žaljenje uključuje i žaljenje nad našom nesposobnošću da one prve, spontane i prizemne osjećaje, koji su nerijetko osjećaji mržnje i osvete, zamijene viši osjećaji, osjećaji ljubavi i praštanja. Upravo tu, u našoj prignutosti nad samima sobom, u našem samosažaljenju, želi nas susresti izmučeno lice raspetog Krista, lice Ljubavi koja je pobijedila mržnju i osvetu, lice ispunjeno milosrđem i praštanjem, riječi su dubrovačkog biskupa.   

Ovdje poslušajte prilog: Iz života Crkve u Hrvatskoj
28 listopada 2019, 17:09