San nikaragvanskih biskupa o pomirbi
Roberta Gisotti; Mate Žaja – Vatikan
Na početku poruke biskupi su se osvrnuli na patnju nikaragvanskoga stanovništva koja traje više od godinu dana te se pritom upitali kako doprinijeti rješenju društvenih i političkih problema i odgovoriti na veliki izazov siromaštva i isključenosti u Nikaragvi. Upozorili su također da se zemlja nalazi u dubokoj političkoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi, gdje vlada zlo ekonomske nejednakosti, nezaposlenosti i oportunizma kojima se isključuju i zanemaruju određene društvene skupine poput imigranata, žena, mladih i sposobnih ljudi, te raznih etničkih skupina.
Osim toga, biskupi su pozvali na prevladavanje krize nepovjerenja koja je poput virusa zarazila sve društvene odnose. Upozorili su pritom da nepovjerenje, koje se odražava i na obiteljski život, udaljava od bližnjih, stvara barijere u društvu te ugrožava dijalog. Istaknuli su također da je u ozračju nepovjerenja nemoguće rasti, odgajati i ljubiti te su pozvali na njegovanje povjerenja i kulture susreta. Mislimo na Nikaragvu i volimo svoju domovinu koja je najveće dobro društvenoga života – poručili su nikaragvanski biskupi, dodavši, među ostalim, da se bližnjega djelotvornije ljubi kada se radi za dobro zemlje, imajući istovremeno mudrosti za razumijevanje i integriranje vlastitih rana i neslaganja.
Kršćane koji su izloženi progonima biskupi su potaknuli da se ne prestanu boriti za svoju vjeru, počevši od oprosta za podneseno zlo te zajedništva u iščekivanju i nadi. Podsjetivši na Martina Luthera Kinga i njegov čuveni govor tijekom Marša na Washington, 1963. godine, nikaragvanski su biskupi na kraju poruke istaknuli kako sanjaju o zemlji u kojoj će se ponovno otkriti besplatnost u osobnim i institucionalnim odnosima; o zemlji u kojoj su ljudi u središtu brige i rada, u kojoj će se Nikaragvanci međusobno prepoznavati kao braća i sestre, pogotovo u odnosu prema najranjivijima i najugroženijima. Sanjaju da će Nikaragva uistinu biti otvorena svima; zemlja bez ikakve diskriminacije; pravedna, bratska i solidarna. Sanjamo o pomirenoj zemlji. Sanjamo o zemlji punoj nade – zaključili su nikaragvanski biskupi.
