Osvrt na dokument Katoličke Crkve "Oeconomicae et pecuniariae quaestiones - Gospodarska i financijska pitanja"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
U prošlotjednom prilogu čuli smo određena stajališta pape Franje o suvremenim ekonomskim odnosima te smo se osvrnuli na socijalne enciklike Katoličke Crkve, od kraja 19. stoljeća do našega doba. Crkveni socijalni nauk polazi od personalističkoga humanizma gdje je čovjek, kao ljudska osoba, ʺzačetnik, središte i cilj svega gospodarsko-društvenog životaʺ, kako (u br. 63) kaže ʺGaudium et spesʺ (ʺRadost i nadaʺ), pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenome svijetu, donesena na Drugome vatikanskom saboru prije više od pola stoljeća.
Kada je riječ o ekonomskome liberalizmu ili, kako se danas sličnoznačno običava reći, neoliberalnome kapitalizmu, treba istaknuti da socijalni nauk Crkve nije ni protiv kapitalizma ni protiv slobode tržišnog natjecanja, nego Crkva smatra i naučava da je čovjek ponajprije Božje stvorenje, slika Božja, ljudska osoba obdarena razumom i slobodom – i stoga je nositelj osobitoga dostojanstva. Sloboda, koju liberali svih vrsta i usmjerenja uzdižu na pijedestal – pri čemu ju prečesto pogrešno razumijevaju i zlorabe – treba voditi višim vrijednostima, duhovnim i etičkim. Jer čovjek nije stvoren da bude ʺhomo oeconomicusʺ, vođen isključivo egoističkim ciljevima u uvjetima slobodnoga tržišta i nesmiljene konkurencije. Uz pravilno shvaćenu i življenu slobodu neotklonjivo ide ljubav prema bližnjemu, koja nije samo osjećaj bliskosti i solidarnosti nego je posrijedi osobito dobro, antropološka i teološka vrijednost. Evanđeoska ʺcaritasʺ, djelatna ljubav i suosjećanje, nalaze se u temeljima socijalnoga nauka Crkve, koji marno traži najbolje ostvarive odnose između pravednoga tržišnog natjecanja i ljubavlju nošene solidarnosti.
Kongregacija za nauk vjere i Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja objelodanili su u svibnju 2018. dokument ʺOeconomicae et pecuniariae quaestionesʺ (ʺGospodarska i financijska pitanjaʺ), u kojemu su sadržana ʺrazmišljanja vezana uz etičko razlučivanje nekih aspekata današnjega ekonomsko-financijskog sustavaʺ. Dokument je na hrvatskome jeziku, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, objavljen 2019. godine.
ʺEkonomska i financijska pitanja danas privlače pozornost kao nikada prije zbog sve većeg utjecaja financijskih tržišta na materijalno blagostanje velikog dijela čovječanstvaʺ, čitamo u Uvodu ovoga dokumenta. Tu se nadalje podastiru odgovori na dva pitanja ʺzaštoʺ. Prvo glasi: Zašto je Kongregacija za nauk vjere prionula izradi dokumenta koji se ne dohvaća izravno vjere, nego ekonomije i financija? Zato što je Kongregacija zadužena i za pitanja morala, a gospodarstvo i financijski poslovi povezani su s pitanjima morala i etike te bivaju obuhvaćeni poslovnom etikom, granom primijenjene etike koja proučava što je dobro i ispravno u poslovanju pojedinaca i poduzeća. U tome se smislu čini prikladnim citirati završne rečenice Uvoda:
ʺOvim dokumentom, Kongregacija za nauk vjere, čija se nadležnost proteže također na pitanja moralne naravi, u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, želi pružiti neka temeljna promišljanja i pojašnjenja u prilog takvom napretku i razvoju te obrani ljudskog dostojanstva. Napose se osjeća potreba da se ponudi etičko razmišljanje o određenim aspektima financijske intermedijacije, koja, svaki put kada je bila lišena odgovarajućih antropoloških i moralnih temelja, ne samo da je iznjedrila očigledne zloporabe i nepravde već se pokazalo da može stvoriti i sustavne globalne krize. Riječ je o jednom razlučivanju koje se nudi svim muškarcima i ženama dobre volje.ʺ (br. 6)
Nadaje se i drugo pitanje, znatno dublje i obuhvatnije – Zašto se Crkva uopće zaokuplja tim temama? – a vjerodostojan odgovor na nj možemo pronaći u ovim uvodnim rečenicama:
ʺCjelovito unaprjeđenje svake osobe, svake ljudske zajednice i svih ljudi, krajnji je obzor onoga općeg dobra koji si Crkva, kao ʹsveopći sakrament spasenjaʹ, postavlja kao zadatak koji treba ostvariti. U toj punini dobra, koja ima svoj izvor i krajnje ispunjenje u Bogu i u punini je objavljena u Isusu Kristu, u kojem se ostvaruje rekapitulacija svega (usp. Ef 1,10), sastoji se krajnji cilj svakoga crkvenog djelovanja. To je dobro klica onoga Božjeg kraljevstva koje je Crkva pozvana naviještati i uspostavljati na svim područjima ljudskog poduzetništva i poseban je plod one ljubavi koja se, kao glavni put crkvenog djelovanja, izražava također na društvenom, građanskom i političkom području.ʺ (br. 2.)
U svečanome tonu, prožetom strepnjom i odgovornošću za opće dobro, dokument naglašava kako je ʺkucnuo čas da krenemo putem povratka onomu što je izvorno ljudsko, da proširimo horizonte uma i srca, da iskreno prepoznamo ono što od nas zahtijevaju istina i dobroʺ; sebičnost se u konačnici ne isplati i zbog nje svi plaćaju visoku cijenu; ʺstoga, ako želimo pravo blagostanje za ljude, ʹnovac mora služiti, a ne vladati!ʹʺ (br. 6).
Dokument ističe da je profit dopušten, ali uzimajući u obzir tri načela. ʺNijedan profit zapravo nije legitiman ako ne ispunjava svrhu cjelovitog promicanja ljudske osobe, univerzalne namjene dobara i preferencijalne opcije za siromašneʺ, stoji u Dokumentu gdje je zatim istaknuto da su to ʺtri načela koja se uzajamno podrazumijevaju i nužno jedno na drugo upućuju kako bi se izgrađivao svijet koji će biti ravnopravniji i solidarnijiʺ. Nadalje čitamo:
ʺTo je razlog zbog kojeg se nijedan napredak u ekonomskom sustavu ne može smatrati napretkom ako se mjeri isključivo parametrima količine i učinkovitosti u stvaranju profita, već se treba mjeriti i na temelju dobrobiti i kvalitete života koju stvara i društvene protežnosti blagostanja koje širi, a koje se nikako ne smije jednostavno ograničiti na materijalne aspekte. Opravdanost pojedinoga ekonomskog sustava mjeri se ne samo kvantitativnim rastom razmjena nego i njegovom sposobnošću da stvara razvoj cjelokupne osobe i svake osobe.ʺ (br. 10)
Valja svesrdno pozdraviti dokument ʺOeconomicae et pecuniariae quaestionesʺ, koji traži načine i pokazuje putove izgradnji gostoljubivih i inkluzivnih društava u kojima ʺima mjesta za najslabije i gdje se bogatstva koriste za dobro sviju, mjesta gdje je čovjeku lijepo živjeti i lako se nadatiʺ (br. 17).
