O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Vatikan

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua doputovao je prošloga petka (20. rujna) u Zagreb, gdje su ga u Međunarodnoj zračnoj luci „Franjo Tuđman“ dočekali predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, generalni tajnik HBK-a hvarski biskup Petar Palić, tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanisław Błachowiak te načelnica Sektora diplomatskoga protokola Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Emilija Vučinić-Margeta.

Novi apostolski nuncij po dolasku je istaknuo: Ovdje sam kao Papin predstavnik. Bit će mi zadovoljstvo ojačati veze s hrvatskim narodom koji je jedan od najbližih Rimskoj Crkvi. Mislim da ću započeti polagano otkrivati bogatstvo, ljepote ove zemlje kojima sam se mogao diviti već silazeći iz zrakoplova.

Nadbiskup Giorgio Lingua rođen je 23. ožujka 1960. u Fossanu (Cuneo) u Italiji. Zaređen je za svećenika 10. studenoga 1984. i inkardiniran u biskupiju Fossano. Postiže doktrorat iz kanonskoga prava, a 1992. ulazi u diplomaciju Svete Stolice. Diplomatsku službu dosad je obavljao u Obali Bjelokosti, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Državnome tajništvu Svete Stolice u Odjelu za odnose s državama te u Italiji i u Srbiji. Apostolskim nuncijem u Iraku i u Jordanu imenovan je 4. rujna 2010., a  17. ožujka 2015. nuncijem na Kubi, gdje ga je 22. srpnja ove godine zateklo imenovanje za novoga apostolskog nuncija u Hrvatskoj.

Obično od nuncija očekujemo zaista da bude s nama, da nas prati, kao što je i do sada bilo, u svim situacijama kad su nunciji bili kod nas – rekao je ovom prigodom predsjednik HBK zadarski nadbiskup Puljić, dodavši kako od nuncija uvijek očekujemo i da naše želje i naše nakane isto tako prenese Svetoj Stolici, da na neki način bude ono što jest zapravo uloga nuncija – predstavnik Svete Stolice i predstavnik države Vatikana.

Kardinal Bozanić je istaknuo kako s novim nuncijem započinje jedno novo razdoblje jer svaka osoba donese nešto specifično, svoje, a nuncij je onaj koji nas povezuje sa Svetim Ocem i Svetom Stolicom, što je za nas veoma važno.

Veliki kancelar Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predslavio je jučer (22. rujna) svečanu Euharistiju u zagrebačkoj katedrali prigodom završetka Druge europske konferencije „Formacija i prevencija – Moć kao služenje" – izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Zahvalivši svim sudionicima Konferencije, Kardinal je u uvodnome pozdravu istaknuo kako je – slijedeći inicijative Papinske komisije za zaštitu maloljetnika – ova Konferencija znak velikoga zalaganja Crkve kako bi se spriječilo i iskorijenilo zlostavljanje te zacijelile rane zlostavljanja, što pogađa suvremeno društvo, a pogodilo je nažalost i crkvenu stvarnost.

Tumačeći evanđeoski ulomak o snalažljivome nepravednom upravitelju, kardinal je pojasnio kako je upotreba vremenitih dobara nužna, ali je važno da ona ostanu sredstva koja uvode u logiku Kraljevstva Božjega, a to je logika davanja i dijeljenja.

Druga europska konferencija „Formacija i prevencija – Moć kao služenje”, u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije (HKB) i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, a uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vijeća europskih biskupskih konferencija te uz znanstveno supokroviteljstvo Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i materijalnu potporu zaklada „Renovabis“ i „Kirche in Not“, održana je na HKS-u od 19. do 22. rujna. Njezin je cilj bio promišljati o razumijevanju moći kao služenja u Katoličkoj Crkvi, načinima suočavanja njezine zloupotrebe, ali i njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju.

U sklopu Konferencije održana je i konferencija za novinare (21. rujna), na kojoj je govorio i voditelj Centra za zaštitu djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana prof. dr. sc. Hans Zollner iz Družbe Isusove, istaknuvši da je važno što se Konferencija održavala upravo u Zagreb, odnosno u Srednjoistočnoj Europi. Zabilježeno je, naime, da u zemljama Srednjoistočne Europe ima manje slučajeva zloupotrebe moći, odnosno seksualnog zlostavljanja te je upravo stoga bolje djelovati preventivno nego onda kada su veliki zločini već počinjeni.

Provincijalat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri uputio je 21. rujna priopćenje hrvatskoj javnosti i medijima u kojemu demantira grube neistine koje se ponovno šire o nevinom i od partizana bez suda ubijenom fra Bernardinu Sokolu (1888. – 1944.). U priopćenju u cijelosti glasi:

Fra Bernardina Sokol je naš brat – franjevac. Veliki je glazbenik. Studij teologije i glazbe završio je u Beču i u Rimu, gdje je stekao najveće akademske titule. Taj franjevac glazbenik, od 1929. do 1941. g., objavio je 80 svezaka zbirki za crkvenu i svjetovnu glazbu pod naslovom: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. Tu je objavio i jedanaest Angelusa. Još za života ime našega brata fra Bernardina upisano je u neke stručne strane leksikone.

Čovjeka, redovnika, poetskoga sljedbenika Mirotvorca iz Asiza, vrhunskoga intelektualca, na Korčuli su komunisti lažno optužili da je odao partizane na Vrniku, pa su samo nekoliko dana, nakon što su u Korčuli došli na vlast, u noći 28. rujna 1944., došli na Badiju i odveli ga iz samostana. Nekoliko dana nakon toga, more mu je izbacilo tijelo na plažu u Orebiću. Tu ga je skupina mještana pokopala. „Narodna vlast“ (danas „antifašisti“), u želji da zamete trag svome zlodjelu, fra Bernardina i njegovo djelo obavijaju velom šutnje.

Franjevci, koji su s fra Bernardinom Sokolom živjeli na Badiji, mnogo puta izjaviše da fra Bernardin nije odao partizane. O tome sam u više navrata slušao svjedočanstva naše istinoljubive braće: fra Berarda Barčića, fra Fabijana Bule – ondašnjega gvardijana u Samostanu na Badiji – i fra Vjekoslava Bonifačića. Predosjećajući svoju smrt, i fra Bernardin je samo nekoliko dana prije smrti u svom „oproštajnom pismu“ zapisao istinu da nije izdao partizane. Otvoreno je napisao da nije volio partizane zbog njihovih zlodjela, te da „partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. To je pismo, čuvano u arhivu OZN-e u Zagrebu, tek nedavno izišlo na svjetlo dana.

Badija je otok naše franjevačke zajednice. Na njemu je otvorena galerija pod imenom fra Bernardina Sokola. Tamo je postavljeno njegovo poprsje. Rodbini i ideološkim sljedbenicima komunističkog zlosilja, čiji su očevi ubili mnoštvo nedužnih ljudi, pa i fra Bernardina, očito to smeta. Takvi, uz pomoć starih lažnih optužbi, nevinog čovjeka opet žele ubiti. Čini se da im je malo bilo ubiti bolesnog fratra (koji je preživio moždani udar), pa žele ubiti i uspomenu na njega.

Vas, sljedbenike i sinove velebnog komunističkoga zlosilja, pitam: zašto dalje gazite po nedužnim žrtvama svojih otaca? Otkud vam potreba da iznovice otvarate naše rane za koje smo držali da su, darom našega praštanja, zacijeljene. Tvrdim da na taj način nećete umiriti svoju savjest, niti zataškati zlodjelo ubijanja nedužnih ljudi. Molim vas da našu časnu braću ostavite u miru. „Preživajući“ zlo svojih prethodnika i sami postajete žrtve njihova golemog bezumlja – komunizma.

Smijem vas zamoliti da ne ponižavate sebe niti svoje pretke kopajući dalje po grobovima nedužnih žrtava vaše zloće. Time ćete poštedjeti sebe i nas.

Ljudi, mir vama – zaključuje u svome priopćenju provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić.