Traži

Vatican News
Nadbiskup Đuro Hranić Nadbiskup Đuro Hranić 

O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Više desetaka tisuća hodočasnika slilo se jučer (1. rujna) u Ludbreg na proslavu Svete nedjelje u čast Predragocjenoj Krvi Kristovoj, a središnje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz suslavlje domaćina – apostolskog administratora Varaždinske biskupije Josipa Mrzljaka, novoimenovanoga varaždinskog biskupa Bože Radoša i domaćega župnika i upravitelja svetišta Josipa Đurkana – te drugih hrvatskih biskupa i brojnih svećenika.

Vedran Šmitran - Zagreb

Više desetaka tisuća hodočasnika slilo se jučer (1. rujna) u Ludbreg na proslavu Svete nedjelje u čast Predragocjenoj Krvi Kristovoj, a središnje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz suslavlje domaćina – apostolskog administratora Varaždinske biskupije Josipa Mrzljaka, novoimenovanoga varaždinskog biskupa Bože Radoša i domaćega župnika i upravitelja svetišta Josipa Đurkana – te drugih hrvatskih biskupa i brojnih svećenika.

Došli smo ovamo na životno vrelo ljubavi Božje, koja se predala za sve nas. Svojim trpljenjem, prolijevanjem svoje Krvi, Isus je zauvijek oduzeo snagu zlu. Pokazao nam je da nas Otac nebeski neizmjerno ljubi, a kada Bog ljubi, On ništa drugo ne želi nego da bude ljubljen. On zna dobro da će već samom tom ljubavlju Njegovi ljubitelji biti usrećeni. Vjerujemo i molimo da se to danas i ovdje ostvari – poručio je u pozdravu župnik Đurkan.

Izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Ante Sanader podsjetio je na zavjet Hrvatskoga sabora iz 1739. godine – da će u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Predragocjene Krvi Kristove, a koji je ispunjen u našim danima, 1994. godine.

Apostolski administrator Varaždinske biskupije Josip Mrzljak posebno je pozdravio novoimenovanoga varaždinskog biskupa Božu Radoša najavivši i ovom prigodom njegovo biskupsko ređenje, 24. studenoga, u varaždinskoj katedrali.

Nadbiskup Hranić u propovijedi se poslužio aktualnim pojmom škole za život, istaknuvši kako bi temelj svemu trebala biti Isusova škola poniznosti i istinskoga života. Takva škola, osim poticanja na izvrsnost i isticanja onih najizvrsnijih, uči prihvaćati i vrednovati i one koji ostaju kod kuće. Koji ne mogu ići na natjecanja, niti osvajaju prva mjesta, poput hromih, slijepih i onih koji ne mogu uzvratiti, kako se spominje u evanđeoskom ulomku koje Crkva pred nas stavlja ove nedjelje – kazao je propovjednik, upozorivši također da je istinska škola za život pozvana podupirati i male i skromne, ali itekako važne korake djece s invaliditetom, motoričkim ili mentalnim teškoćama. Potrebna nam je škola koja skrbi i o onima koji ne mogu računati na osobita postignuća, na uspjeh i na osobite rezultate na natjecanjima, koja osobitu potporu pruža i ulaže u one koji neće biti konkurentni na tržištu rada, koji su isključeni iz gospodarskoga života i tržišne utakmice te sreću i zadovoljstvo otkrivaju u malim stvarima i sitnim koracima, u iskustvu prihvaćenosti i ljubavi na koju ne mogu uzvratiti – poručio je đakovačko-osječki nadbiskup.

I mi stvaramo vrijednosno i društveno ozračje i zato smo ovdje, u Isusovoj školi poniznosti, kako bismo, suobličeni Njemu, mogli mijenjati i preobražavati Njegovom uskrsnom preobrazbom ovo naše hrvatsko društvo. I mi okupljeni ovdje danas za tim stolom želimo se nahraniti Isusovim tijelom i krvlju prolivenom na križu kako bi među nama zavladalo drukčije ozračje od onoga VIP gostiju u farizejevoj kući. Zato danas ovdje molimo za sve nas kako bismo uvijek i u svemu bili sposobni za samoprijegorno i ponizno darivanje u ljubavi i za ostvarenje uskrsne preobrazbe ovoga našeg dragog hrvatskog društva i svijeta u kojemu živimo – zaključio je nadbiskup Đuro Hranić.

U kapelici Presvete Krvi Kristove u Ruševcu kraj Križevaca jučer (1. rujna) je svečano proslavljena 100. obljetnica rođenja pomoćnoga zagrebačkog biskupa Mije Škvorca, iz Družbe Isusove.

Svečano misno slavlje predvodio je provincijal hrvatskih isusovaca o. Dalibor Renić, u zajedništvu s nekolicinom subraće, domaćim župnikom Jakovom Golemićem te vlč. Damirom Vrabecom, kancelarom i izaslanikom bjelovarsko-križevačkoga biskupa Vjekoslava Huzjaka.

Poniznost nije vezana samo uz prva i posljednja mjesta, već i uz unutarnje stavove. Upravo je takav stav bio prepoznatljiv kod biskupa Škvorca koji je u svojoj širini i velikodušnosti imao mogućnost prepoznati ne samo jednu molitvu ili samo jednu dušu, već je kao pastir uspio zaviriti u svaku dušu, što se možda ponajviše vidi u njegovoj knjizi „Molitva svake duše“ – istaknuo je u propovijedi o. Renić.

Na završetku misnoga slavlja nazočne je pozdravio i nećak biskupa Škvorca Đuro Škvorc, te je provincijalu uručio dar, rezbareni lik biskupa Mije Škvorca, a potom je ispred kapelice otkrivena i blagoslovljena spomen ploča koja će budućim naraštajima svjedočiti o ovome našem duhovnom velikanu.

Podsjetimo, Mijo Škvorc rođen je 1. rujna 1919. u Ruševcu, u kojemu je proveo djetinjstvo. Nakon školovanja kod isusovaca u travničkoj gimnaziji (1938. godine), vraća se u Zagreb i stupa u Družbu Isusovu. Za svećenika je zaređen 1948., a od 1950. godine profesor je retorike i filozofije na Višoj filozofskoj školi Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti – FFRZ), a potom profesor filozofije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTIDI) u Zagrebu. Bio je na glasu kao vrstan propovjednik, te je upravo zbog svojih propovjedi u dva navrata završio u zatvoru (1954. i 1956.), no to ga nije pokolebalo u njegovu svjedočenju vjere. Osim po glasovitim propovijedima, bio je poznat po konferencijama, duhovnim vježbama, misijama, nastupima na tribinama, svećeničkim i redovničkim tečajevima, simpozijima i javnim raspravama, među kojima je najglasovitija ona koju je 1969. godine vodio s tada najuglednijim marksističkim filozofom Brankom Bošnjakom. Godine 1970. papa Pavao VI. imenovao ga je pomoćnim zagrebačkim biskupom. Preminuo je 15. veljače 1989. godine u Zagrebu.

U Arhivu Male braće u Dubrovniku čuva se pomiješani kodeks (codex miscellaneus) br. 589 u kojemu je uvezan i rukopisni sveščić splitskoga podrijetla u prijepisu iz 1560. godine. Prof. Zvonko Pandžić iz Würzburga (Njemačka) ispitao je rukopise o životima solinskih mučenika sv. Dujma, sv. Staša i prijenosu njihovih moći iz Solina u Split po raznim metrima i parametrima (sadržaj, rječnik, terminologija i sl.) te zaključio da je autor cijeloga splitskog sveščića Marko Marulić – prenosi IKA.

Otkrića prof. Zvonka Pandžića, kao i njegovi nalazi o Marulovim marginalijama na dubrovačkim inkunabulama, te činjenica da samostan Male braće čuva hrvatski prvotisak Judite iz 1521. (jedan od dva sačuvana primjerka), i njegov latinski prvotisak Pouke za čestit život po primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum) iz 1506., govore o velikom zanimanju za njegovo djelo i u Dubrovniku. Marko Marulić nije, dakle, „samo“ Splićanin, nego na poseban način i Dubrovčanin, a nadasve ranonovovjekovni genij općehrvatskih jezičnih i književnih početaka koje do danas slijedimo.

Ovdje poslušajte prilog: O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
02 rujna 2019, 16:52