Razmišljanje uz misna čitanja 21. nedjelje kroz liturgijsku godinu
Ivica Hadaš - Vatikan
Onomu tko ga je pitao hoće li se mnogi spasiti, Isus ne odgovara. To je dimenzija koja obilježava evanđelje sutrašnje liturgije u kojem Isus, umjesto da odgovori na teoretsko pitanje upućuje snažan nagovor. Postaviti teoretska pitanja može biti korisno, no to je drugotna stvar u životu u kojem se trebaju donijeti odluke. Isus se brine kako donijeti prave odluke koje idu u pravom smjeru; kaže nam: „Borite se da uđete na uska vrata…“ To je ono što moramo činiti, umjesto da se pitamo je li mnogo onih koji se spašavaju.
No Isus nam ne skriva teškoće kroz koje moramo proći da bismo se spasili: „Borite se da uđete na uska vrata…“ Da bismo se spasili treba nam hrabrosti, vjernosti, trebamo biti u skladu s Božjom milosti. Naime, „mnogi će tražiti da uđu, ali neće moći“, jer nisu donijeti prave odluke.
Potom, kako bi ojačao taj svoj nagovor, Isus drži govor koji u sebi sadrži prijetnju. Svjestan je da je previše nemarnih i besposlenih ljudi koji misle da mogu napredovati bez iskrenog poštenja, hrabrosti i milosti prema drugima. Zato im kaže: „Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’“
Dakle, ti će se ljudi pozvati na svoje vjersko ponašanje: „Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!“ Imali su stalan kontakt s Gospodinom, no samo izvanjski kontakt, bez osobne zauzetosti, nema nikakve vrijednosti. Nije dovoljno ići u crkvu i slušati propovijedi. Sigurno, to je dobra stvar, no to je samo prvi korak. Božjom se milošću potom mora staviti u praksu ono što smo slušali.
Međutim, ti ljudi, nakon što su čuli Isusovu pouku i nakon što su imali neke izvanjske kontakte s Njim, i dalje su činili nepravdu. Zato ih Isus odbija: „Kažem vam ne znam odakle ste. Ne poznajem vas, to jest nemam stvaran odnos s vama kao što vi nemate sa mnom. Odstupite od mene, svi zlotvori!“
Isus potom strogo najavljuje: „Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene“.
No odmah nakon toga otvara vrlo pozitivnu perspektivu jer govori: „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem“. Tom posljednjom rečenicom Isus daje neizravan odgovor na početno pitanje koje mu je bilo upućeno.
Prvo čitanje sutrašnje liturgije oslikava taj pozitivan vidik koji Isus prikazuje na kraju svojeg govora. Radi se o odlomku iz Knjige proroka Izaije u kojem Bog obećava: „Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu!“
Taj odlomak izražava univerzalni vidik i uključuje se u svu tu tekuću proročku viziju koja je proširila Izraelove perspektive, obećavajući da će sve nacije doći i klanjati se istinskom Bogu.
Sigurno to obećanje vrijedi za Židove raspršene među nacijama; naime, prorok kaže: „I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu“. No u početnoj rečenici govori o univerzalnom susretu svih naroda i svih jezika.
Ta veličanstvena perspektiva koju je prikazao prorok, ostvaruje se u Crkvi. Naime, u njoj je mnogo naroda skupljeno, od sjevera do juga, od istoka do zapada cijeloga svijeta, svi su svjedoci Isusove slave i Božje svetosti. Isusova se riječ ostvaruje na sve djelotvorniji način i moćna je u svijetu.
Drugo čitanje sutrašnje liturgije upotpunjuje taj govor, ohrabrujući nas kako bismo nadvladali kušnje.
U evanđelju sutrašnje liturgije Isus kaže: „Borite se da uđete na uska vrata“. Uska vrata označavaju prilike u kojima susrećemo teškoće, kušnje, trpljenje, pa i napasti da odustanemo i da se obeshrabrimo. No pisac Knjige Hebrejima ističe da kušnja za nas mora biti razlog nade, a ne obeshrabrenja. Naime, Gospodin ispravlja onoga koga ljubi i šiba svakoga koga priznaje kao sina.
Tko kušnju doživljava kao ispravljanje koje je Gospodin poduzeo s očinskom ljubavlju i namjerom čišćenja, te još većeg jedinstva s Njim, nije više napastovan da se obeshrabri i da odustane ići naprijed. Upravo suprotno, u kušnji nalazi razlog nade. Pisac Knjige Hebrejima kaže: „Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?“
Za nas je vrlo važno znati prepoznati tu odgojnu dimenziju kušnji i trpljenja. To nam pomaže da shvatimo da one nisu samo negativne stvarnosti, nego imaju pozitivnu i vrlo važnu dimenziju u našem životu. Kroz kušnje i trpljenja Bog nam uvijek daje svoju milost. Naime, u njima imamo konkretnu mogućnost da budemo ujedinjeni u otajstvu muke i proslave Kristove.
Sigurno, svako ispravljanje u trenutku kada se događa, ne izgleda kao uzrok radosti, nego žalosti. To je naš prvi dojam. No moramo znati da nakon toga izraste plod mira i pravde. Zato moramo „uspraviti ruke klonule i koljena klecava“ i ići naprijed hrabro i s povjerenjem. Gospodin je pun dobrote. Njegova je ljubav sigurno zahtjevna, jer je istinska ljubav, a svaka je istinska ljubav zahtjevna. No ta je zahtjevnost potpuno pozitivna, te je zato izvor radosti i povjerenja.
