Vatican News
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje (Lk 12, 49-53). Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje (Lk 12, 49-53).  (2003 Arautos do Evangelho)

Razmišljanje uz misna čitanja 20. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje (Lk 12, 49-53).

Ivica Hadaš - Vatikan

Isusov život nije bio lagan i On nas upozorava da ni naš kršćanski život neće biti lagan. U evanđelju sutrašnje liturgije Isus govori o miru i razdjeljenju; kaže da nije došao donijeti mir, nego razdjeljenje, to jest suprotnost i neprijateljstvo. Drugo čitanje sutrašnje liturgije govori o velikom neprijateljstvu grešnika koje je Isus morao podnijeti. Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije pokazuje tužnu situaciju proroka Jeremije koja je dojmljivo, ali nesavršeno prethodno uobličavanje Isusove sudbine.

Prorok je Jeremija bio u Jeruzalemu kada su Babilonci opkolili grad. Svojim je sunarodnjacima rekao da nemaju mogućnosti oduprijeti se, nego bolje da pregovaraju s Nabukodonozorom.

No građani se, osobito vođe, nisu s tim složili. Htjeli su se boriti do posljednje kapi krvi. Spremni su bili izdržati opsadu do kraja i zbog toga su se okrenuli protiv Jeremije koga su smatrali malodušnim.

Kralj se Sidkija nije usudio usprotiviti vođama, nego im je dopustio da proroka osude na tešku kaznu. Uhvatili su ga i bacili u zdenac gdje je potonuo u blato.

Možemo razmisliti nad tom tužnom situacijom. Jeremija je bio prorok koji je govorio u Božje ime, no čini se da ga Gospodin nije štitio, prepustio ga je u ruke neprijatelja i stavio ga u očajnu situaciju; bio je u blatu na dnu bunara, to je bio nagovještaj smrti.

Međutim, Bog se ipak brinuo za proroka i zato je poslao Ebed-Melecha, Etiopljanina, kako bi ga spasio. Kralj je Etiopljaninu dao dozvolu da, prije nego što umre, Jeremiju izvadi iz zdenca.

Isusa možemo usporediti s Jeremijom, jer je njegova situacija bila vrlo slična prorokovoj. I On je svojem narodu predvidio strašnu katastrofu, uništenje Jeruzalema i požar u hramu. Stoga je i On morao podnijeti neprijateljsko ponašanje onih koji nisu razumjeli Božji plan. Drugo nam čitanje sutrašnje liturgije kaže: „Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe“. Isus se podvrgao križu, prezirući sramotu. Tako nas je otkupio i postigao božansku slavu.

Ako je to bila Isusova sudbina, ne možemo misliti da ćemo mi imati bolju; ne možemo vjerovati da će naš život prolaziti bez teškoća i neprijateljstava.

Svi želimo mir i mirnu situaciju. Međutim, Isus nije došao donijeti mir, nego pomoći nam da upoznamo svoju stvarnu situaciju koja je puna sukoba. To je situacija neophodne borbe protiv grijeha i zla. Ne možemo prihvatiti ustupke i popuštanja, zato nam Isus kaže: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje“.

Moramo donijeti jasnu odluku: ili s Isusom ili protiv Njega. Budući da svi ljudi ne donose iste odluke, među njima neophodno dolazi do razdjeljenja. Isus kaže: „Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve“. Te se osobe ne slažu među sobom, jer neke slijede evanđelje i pokoravaju se Gospodinovom pozivu, dakle, žive život ljubavi, poštenja i velikodušnosti; druge ne žele slušati evanđelje i prihvatiti prave zahtjeve Božjega zakona, nego traže pod svaku cijenu svoje interese. Tako nastaje podjela.

Moramo biti spremni suočiti se podjelom, imajući u sebi ljubavi. Isus je molio za one koji su ga razapinjali, suočio se s neprijateljskim ponašanjem grešnika, ne odgovarajući na nasilje nasiljem, na uvrede uvredama, nego na zlo odgovarajući obiljem dobra i velikodušnim obiljem milosti. I mi moramo biti sposobni zauzeti takav stav prema neprijateljstvu drugih osoba; moramo međusobno podijeliti sudbinu Crkve koja uvijek, u jednoj ili drugoj zemlji, podnosi progone.

Moramo prihvatiti sudjelovati u Isusovoj muci kako bismo onda imali dio i u slavi Njegova uskrsnuća. A sve to u jedinstvu s Gospodinom koji u naša srca želi uliti mir, unatoč svim vanjskim teškoćama s kojima se moramo suočiti.

Dakle, očito usmjerenje koje moramo usvojiti u svojem životu jest: biti vjerni Isusu, Njegovom zakonu ljubavi, ljubavi prema svima, pa i prema neprijateljima; i s druge strane, biti spremni suočiti se s teškoćama, ne biti iznenađeni ili obeshrabreni ako naše ponašanje izaziva neprijateljstvo onih koji ne razmišljaju po našim načelima.

Molimo Gospodina milost da budemo hrabri i puni povjerenja, te da nikada ne izgubimo usmjerenje vjere, nade i ljubavi koje nam je On dao. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 20. nedjelje kroz liturgijsku godinu

 

17 kolovoza 2019, 14:46