Vatican News
Sveta Marija Velika, Gospa od snijega Sveta Marija Velika, Gospa od snijega  (ANSA)

Iz života Crkve u Hrvatskoj

Na Dan pobjede i Dan Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavljen je i blagdan Gospe od Snijega. U istoimenoj crkvi u Umaško-oprtaljskom dekanatu Presvetu euharistiju služio je dekan dr. Josip Grbac, u zajedništvu s oprtaljskim župnikom Antom Jukopilom i drugim svećenicima.

Neno Kužina - Zagreb

Na Dan pobjede i Dan Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavljen je i blagdan Gospe od snijega. U istoimenoj crkvi u Umaško-oprtaljskom dekanatu presvetu euharistiju služio je dekan dr. Josip Grbac, u zajedništvu s oprtaljskim župnikom Antom Jukopilom i drugim svećenicima. U homiliji pojasnio je ustanovljenje blagdana, vrijeme pape Liberija koji je, kako nam se prenosi, u snu čuo Gospin glas koji mu govori da na mjestu gdje sljedećeg dana, usred ljeta, bude pao snijeg, ondje izgradi crkvu. „Svijet je bio okrutan, vladalo je ropstvo. Taj snijeg bio je simbol ljubavi, čistoće i svjetla. Marija je simbol toga novog svijeta koji predstavlja taj snijeg. Možemo reći da je prva crkva izgrađena u čast Gospe bila prekretnica u poimanju dobra u ovome svijetu. Promijenila se ljestvica vrijednosti, umjesto mržnje vrijednost je zadobila ljubav, umjesto prljavštine čistoća, umjesto rata mir, a Rimljanima je rat bio svetinja, umjesto pravde milosrđe, umjesto vladanja služenje. Umjesto nemilosrdnih bogova koji su tada vladali u svijetu, Marija je tu kao simbol ljubavi usred Rima. Nije slučajno da je današnja crkva Santa Maria Maggiore nastala u vrijeme kada je Crkva rekla da je svaki vjernik dužan vjerovati da je Marija Majka Božja. Ljudi su odavno osjetili blagodati štovanja Bogorodice, pa su joj dali naslov „Marija, početak boljega svijeta“, to je onaj snijeg na Esquilinu, a mi još uvijek čekamo taj bolji svijet”, riječi su dr. Grpca koje prenosi IKA. Nastavio je kako su ljudi osjetili potrebu da se uteknu nekome tko je jači, tko može promijeniti svijet, ljude, jer svi tadašnji moćnici, carevi, kraljevi nisu poznavali istinsku ljubav, čovjekoljublje, poniznost, solidarnost, empatiju prema onima koji su najugroženiji. Bilo je onda teško iz jednog takvog svijeta shvatiti veličinu Boga. Ljudi su ga osjetili dalekim. Netko tko je rob i nitko se za njega ne brine, s pravom će se pitati ‘gdje je taj Bog?’ Ali su zato Mariju osjetili bliskom. Gradili su joj kapelice prije nego bilo kojem drugom svecu. Brzo su shvatili tko je Marija, osjećali su je sebi bliskom, napose promatrajući što je ona tijekom svojega života pretrpjela. Zamislite osjećaje jedne majke koja stoji pod križem, kapa krv, a sin joj trpi na križu strašne muke. Što je osjećala kad su ga nepravedno optuživali? Na početku novoga svijeta stoji Gospa Snježna, Madonna della neve. Nemojmo se čuditi što je u svijetu i u Hrvatskoj jako mnogo crkava upravo njoj posvećeno. Nemojmo se čuditi ako je časte čak i muslimani. Kada je Aja Sofija pretvorena u džamiju nije uništen mozaik Marije, ni u Istanbulu ni u Jeruzalemu. Glavni služitelj presvete euharistije, umaški župnik, naglasio je kako je svatko od nas u svome životu iskusio teret nekakvog križa, svatko se od nas nekada susreo s ljudskom zlobom i nebrigom. Svi mi ovdje čeznemo za svijetom u kojem će biti više solidarnosti, pravde, milosrđa. Zar možemo to očekivati od moćnika ovoga svijeta, zapitao se propovjednik, zaključivši: ne preostaje nam ništa drugo nego da se obratimo nebu. Živimo u svijetu inflacije riječi, ljudi govore, pričaju, obećavaju. Marija većinom šuti. Mi ne znamo je li nešto govorila dok je stajala pod križem. Svaka bi majka u tim okolnostima upitala Boga ‘Što mi to radiš?’. Baš zato njezina šutnja govori sve. Svi se u toj šutnji prepoznaju.

Na blagdan Preobraženja Gospodinova i Dan Kuće susreta Tabor u Samoboru, 6. kolovoza presvetu euharistiju služio je izaslanik kardinala Josipa Bozanića, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško koji je blagoslovio novu dvoranu i obnovljene prostorije Tabora. U homiliji biskup je istaknuo da smo okruženi zakonima materijalizma koji nas nastoje udaljiti od blizine neba. Molimo da ovo bude rasadište susreta sa sjajem vječnosti, jer u tome sjaju sve dobiva drukčije boje.

U pripravi za svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, na blagdan Preobraženja Gospodnjega biskup Antun Škvorčević pohodio je prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške te služio presvetu euharistiju. Stanovnicima naselja rekao je da im ovim pohodom želi posvjedočiti da su i oni sastavni dio Božjeg naroda u Požeškoj biskupiji i podsjetiti ih kako oni svojom patnjom i trpljenjem služe njezinu dobru, dobru naše Crkve i našeg naroda. Spomenuo je da toga dana slave blagdan Preobraženja Gospodinova, koji nas podsjeća da nismo osuđeni na život kakav trenutačno ostvarujemo, nego da smo uključeni u proces preobraženja Božjeg Sina iz muke i smrti u pobjedu uskrsnuća. Pozvao je prognanike i druge sudionike slavlja da zahvale Isusu Kristu što ih smatra svojima, što ih voli i što im želi dodijeliti ono dobro za koje je on umro i uskrsnuo. 

Ovdje poslušajte prilog: Iz života Crkve u Hrvatskoj
08 kolovoza 2019, 18:43