Porast govora mržnje spram izbjeglica i migranata
Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)
Na današnji dan 1878. godine rođena je Marija Guadalupe Garcia Zavala, meksička redovnica i katolička svetica, koja je život posvetila bolesnima, siromašnima, prognanima i potrebitima. Papa Franjo proglasio ju je svetom prilikom prvoga proglašenja svetaca u svom pontifikatu, čime je skrenuo pozornost na važnu ulogu svih onih koji služe najpotrebnijima i odbačenima. Danas su prvi među njima izbjeglice i migranti, dok ignoriranje i preziranje njihova stanja, patnje i neizvjesnosti, prema papi Franji ulaze u najteže grijehe i propuste suvremenog društva. Njihova patnja i prisutnost među nama sve više se, kako u hrvatskom, tako i u europskom pa i svjetskom kontekstu, tematizira s negativnim predznakom, kao problem koji treba riješili ili ukloniti, bez svijesti o vrijednosti života svake pojedine prognane, izbjegle ili zlostavljane osobe.
U Isusovačkoj službi za izbjeglice - JRS govore kako posebno zabrinjava i rastužuje rastući broj negativnosti, govora mržnje i isključivosti spram izbjeglica i migranata koja se u javnom prostoru sve više tolerira, na korak toga da postane društveno prihvatljiv, u određenim krugovima i poželjan, način izražavanja, što je, smatraju, samo korak do manifestacije verbalnih negativnosti u njihovu fizičku manifestaciju.
Strah i nepovjerenje posljedica su neznanja i nesigurnosti u vlastiti identitet, te su stoga donekle i opravdani i mogu se razumjeti. Hrvatsko društvo nema tradiciju velikog useljavanja osoba s drugih kontinenata, razmjenu i suživot kultura, jezika i povijesti te žive interakcije i međusobnog obogaćivanja ove vrste u svakodnevnom životu. No kako govori papa Franjo u svojoj poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2019., "ne radi se samo o migrantima: radi se također o našim strahovima. Zloće i prljavštine našega vremena povećavaju naš strah od 'drugih', nepoznatih, marginaliziranih i stranaca […]. I to se zamjećuje poglavito danas kad se suočavamo s dolaskom migranata i izbjeglica koji kucaju na naša vrata u potrazi za zaštitom, sigurnošću i boljom budućnošću. (...) Ali problem nije u tome što imamo sumnje i strahove. Problem je kad ovi uvjetuju naš način razmišljanja i djelovanja u tolikoj mjeri da postajemo nesnošljivi, zatvoreni, te – a da toga nismo ni svjesni – možda čak i rasisti. I tako nas strah lišava želje i sposobnosti za susret s drugim, osobom koja se razlikuje od mene; lišava me mogućnosti susreta s Gospodinom."
Kao kršćanska organizacija, Isusovačka služba za izbjeglice poručuje kako vjeruje papi Franji kada upozorava da "napredak naših naroda […] ovisi nadasve o sposobnosti da dopustimo da nas prene iz mrtvila i gane osoba koja kuca na vrata i svojim pogledom ogoljuje i prikazuje u pravome svjetlu sve one lažne idole koji mogu zagospodariti našim životom i pretvoriti ga u ropstvo; idole koji obećavaju iluzornu i prolaznu sreću koja je slijepa za živote i patnje drugih."
Tolerirajući govor mržnje, na korak smo do toga da, otvrdnuta srca, počnemo tolerirati nasilje nad drugima i drugačijima koje smo unaprijed proglasili prijetnjom i problemom, oduzimajući im pritom svaku nadu za život u dostojanstvu, miru i sigurnosti. Time zapravo ne branimo "sebe i svoje i sve što nam je sveto" već upravo gazimo i razaramo sve naše, i općeljudske, vrijednosti.
Kako sažimlje i papa Franjo u naslovu već spomenute poruke, nije riječ samo o migrantima, riječ je o svima nama. Riječ je o našoj zajedničkoj budućnosti, o našoj sposobnosti da prihvatimo i naučimo se nositi sa svim izazovima ljudski, hrabro i uključivo. Pružajući priliku i podršku svim onim pozitivnim ekonomskim, demografskim, kulturnim i ljudskim dobrobitima društva koje njeguje i potiče uključivost, različitost i razumijevanje.
Jučer stranci, danas smo susjedi, zaključuju u Isusovačkoj službi za izbjeglice, uz još jedan poticaj za otvorenost i suosjećanje.
