O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Ovaj nas događaj, nažalost na krajnje tragičan način, snažno upozorava na važnost socijalnih službi te na veliku zahtjevnost i delikatnost njihova rada – istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u poruci sućuti i solidarnosti, koju je uputio 11. srpnja povodom ubojstva i ranjavanja koje se 9. srpnja dogodilo u đakovačkome Centru za socijalnu skrb.

Sve nas je duboko potresao tragičan događaj u kojem je (...) na svom radnom mjestu ubijena socijalna radnica Blaženka Poplašen, a teško ranjen pravnik istoga Centra, Ivan Pavić. Izražavamo svoju duboku sućut žalujućoj obitelji i rodbini pokojne Blaženke, kao i svim djelatnicima đakovačkoga Centra za socijalnu skrb. Sa svima se kao vjernici ujedinjujemo i u duhovnoj snazi molitve za njezin pokoj.

Ovaj nas događaj, nažalost na krajnje tragičan način, snažno upozorava na važnost socijalnih službi te na veliku zahtjevnost i delikatnost njihova rada. Upravo se te službe u sve većem broju moraju suočavati sa životnim stvarnostima ljudi koji se nalaze u najrazličitijim potrebama, problemima i opasnostima, bilo da je riječ o djeci, mladima ili odraslima i starima. Zato je cijela društvena zajednica pozvana pružiti adekvatna sredstva i oblikovati što jasniji i učinkovitiji sustav potreban za njihov rad. U tom je kao jedno od neizostavnih pitanja uključeno i pitanje sigurnosti i zaštite samih socijalnih radnika, jer je riječ o radu koji često uključuje izuzetno osjetljive i rizične situacije, od onih duboko emotivnih, koje „slamaju srce“, do nasilničkog ponašanja, koje je potrebno obuzdati i zaustaviti – upozorio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Dok izražavamo svoju solidarnost s vapajima i molbama brojnih djelatnika i službi za socijalnu skrb, nadamo se da će odgovorni u našemu društvu donijeti odgovarajuća rješenja za poboljšanje uvjeta njihova rada. Naša Đakovačko-osječka nadbiskupija nastojat će kroz svoje redovito pastoralno djelovanje, a osobito preko svojih ustanova i službi (kao što su dva bračna i obiteljska savjetovališta, Savjetovalište za žrtve obiteljskoga nasilja i druge) u konkretnim slučajevima pružati svoj obol u traženju najprikladnijih rješenja i kroz razne oblike preventivnog djelovanja. Danas, s posebno dubokim osjećajem solidarnosti, izražavamo svoju spremnost da i nadalje, još više i sustavnije, partnerski surađujemo s drugim ustanovama brige za čovjeka u podizanju kulture života u našemu društvu – zaključuje se u poruci đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić pohodio je jučer (14. srpnja) Župu sv. Petra apostola u Petrijevcima prigodom završetka žetvenih svečanosti, što je povijesni događaj za tu župu Đakovačko-osječke nadbiskupije budući da ju je prvi put pohodio jedan kardinal Svete Crkve. Riječ dobrodošlice kardinalu Puljiću uputio je pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, ističući kardinalovu povezanost s ovom Nadbiskupijom u kojoj je i sam primio svećeničku formaciju i zaređen za svećenika, na Petrovo 1970. godine.

Tumačeći navješteno evanđelje o milosrdnom Samarijancu, kardinal je kazao da valja imati na umu da je bližnji onaj koji me treba; moju pomoć, bilo u obitelji, mom ili tuđem narodu, jer svaki je čovjek važan. Živeći u ovome materijalnom vremenu, previše smo se orijentirali na ovozemaljsko, a to je tako prolazno. Sve što radimo, sve što živimo, trebalo bi nas voditi do spoznaje da idemo na onaj svijet, Bogu i zato je na ovoj zemlji potrebno živjeti tako da možemo ustrajno koračati prema vječnosti – poručio je kardinal. Osvrnuvši se potom na dane žetve, kardinal je pozvao na zahvalnost za kruh koji je Božji dar, jer je upravo zahvalnost ona koja čovjeka nosi do predanosti i djetinjeg pouzdanja u Boga, a ujedno je zahvalio župljanima Petrijevaca što su kroz konkretnu pomoć karitativnome djelovanju Vrhbosanske nadbiskupije postali bližnji tolikima koji su danas u potrebi.

Prije završnoga blagoslova, zahvalnu riječ kardinalu izrekao je i mjesni župnik vlč. Matej Glavica koji je istaknuo: „U vašoj osobi prepoznajemo čovjeka duboke vjere koji životom i službom sveti polog vjere ponajprije živi, jasno naučava i propovijeda, ‘po Mariji, u vjeri, nadi i ljubavi’, kako poručuje Vaše biskupsko geslo više od 28 godina. (...) Ovaj dan i konkretna poruka blizine s Vašom mjesnom vrhbosanskom Crkvom ne bi bio ostvariv bez dobrote i uistinu velikoga srca župljana ove Župe.“ Tada je kardinalu uručen novčani dar župljana i dobročinitelja – kako je rekao župnik – ‘mnogo zrnja satkanih u jedinstveni klas u vrijednosti 40.000,00 kuna’. Kardinalu je uručen i njegov biskupski grb vezen slamom, što ga je duboko dirnulo, pa je u zahvali kazao kako mu nitko više ne može reći da je slama nešto bezvrijedno. Nakon misnoga slavlja druženje s kardinalom nastavljeno je ispred župske crkve uz prigodno slavonsko kolo i pjesmu.

Svetkovina sv. Benedikta, utemeljitelja benediktinskoga reda i zaštitnika Europe, svečano je proslavljena 11. srpnja u crkvi Sv. Marije u Zadru kod benediktinskih koludrica Samostana sv. Marije – najstarije redovničke zajednice u Hrvatskoj. Svojim skoro tisućljetnim neprekinutim postojanjem (od 1066. godine), zadarske benediktinke predstavljaju drugu najstariju žensku benediktinsku zajednicu u svijetu.

Svečano večernje misno slavlje predvodio je ravnatelj Teološko-katehetskoga odjela na Sveučilištu u Zadru dr. don Zdenko Dundović, a u propovijedi je govorio o sv. Benediktu kao izvanrednom primjeru čovjeka vjernika koji je nadvladao svaku ljudsku potrebu za samopotvrđivanjem. Benedikt se razočarao onim što je vidio u Rimu. Nisu ga razočarali ni Goti ni Vizigoti ni Langobardi, nego kršćani, biskupi, svećenici, profesori koje je slušao. Tako je i danas u Crkvi – primijetio je propovjednik, dodavši kako još volimo kada nas ljudi hvale, kad smo uvaženi u društvu. Mislim da nema svećenika koji nije barem jedanput pomislio: ‘E, kad bih ja bio biskup’ ili redovnice da je pomislila: ‘E, da je meni biti časna majka’. Svatko od nas nosi tu potrebu u sebi, jer to je ljudski. Ne treba se tome čuditi i ljude zbog toga suditi, ali Isus Krist kaže da je bolje izabrati drugo. Svijet u kojemu mi živimo, po duhu vremena i svojim teškoćama, isti je kao i svijet iz vremena sv. Benedikta; i tada su vladale krize u svakom pogledu, ali vjera jednog čovjeka, a to je bio Benedikt, podigla je ponovno duh Božje Crkve i obilježila buduća stoljeća – istaknuo je don Zdenko Dundović.