Cerca

Vatican News
Isusova, pater Tvrktko Barun u Ugandi Isusova, pater Tvrktko Barun u Ugandi 

Isusovac Trtko Barun u Ugandi sudjeluje u projektu pomirenja

Pater Tvrtko Barun redovito javlja svoje utiske boravka u zemlji u kojoj je utočište, sigurnost i zaštitu našlo više od milijun i dvjesto tisuća ljudi.

Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)

U Ugandi, državi od 44 milijuna stanovnika u istočnoj Africi, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, koja je istovremeno i jedna od pet zemalja svijeta koje skrbe za najviše izbjeglica na svom teritoriju, trenutno boravi isusovac p. Tvrtko Barun SJ, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu. Redovito javlja svoje utiske boravka u zemlji u kojoj je utočište, sigurnost i zaštitu našlo više od milijun i dvjesto tisuća ljudi. Za mnoge od njih skrbi Isusovačka služba za izbjeglice, kojoj podršku u radu dva mjeseca pruža pater Barun, nastavljajući i na drugom kontinemtu ostvarivati univerzalnu misiju ove međunarodne katoličke humanitarne organizacije – pratiti, služiti i zagovarati izbjeglice i sve prisilno raseljene osobe.

Pater Barun dijeli i osluškuje teške i traumatične životne priče stotina tisuća izbjeglica – o nasilju, prijetnjama, zastrašivanju, progonstvu. Istaknuo je kako često čuje rečenicu: “Hvala što želite čuti moju priču. Činjenica da imam priliku nekome izreći svoju životnu priču čini me na neki način čovjekom”. Evo što znači i koliko je važno da imamo vremena za druge: samo ih poslušati već je jako puno, a kamoli ako dopustimo da nas njihova životna priča dotakne i mijenja, poručuje pater Barun iz Ugande.

Život bez kanalizacije, razvijene infrastrukture i, nerijetko, struje, pater Barun ovako opisuje: „Ja osobno to promatram i trudim se živjeti u skladu sa zavjetom siromaštva koji sam kao redovnik isusovac dao Bogu: da se manje pouzdam u svoje snage ili materijalne mogućnosti, a više u Njegovu ljubav i snagu. Riječ je tu o unutarnjoj slobodi i raspoloživosti za Božju volju. Jednostavnije, s manje. Tako bih imenovao glavnu karakteristiku svojeg života ovdje u Ugandi. I kad bolje razmislim, sjetim se i svojeg života, čini mi se da smo to, tu jednostavnost, mi u Hrvatskoj ili u Europi izgubili. Životi su nam ispunjeni svime i svačime, većinu stvari uzimamo zdravo za gotovo, od struje do pitke vode. Dakako, možemo reći da je to suvremeni standard života. Nažalost, za milijune u Ugandi, za milijune u svijetu, to nije slučaj. Uz to, vrlo je vjerojatno da naš “zapadni” stil života, život u izobilju, život daleko iznad onoga što nam je potrebno za dostojanstven i sretan život, nije ni održiv za cijelo čovječanstvo i za majku nam Zemljicu“, govori Barun.

Većina Uganđana, kao i izbjeglica, katolici su. Radost i angažman ovih vjernika, govori pater Barun, oni izražavaju kroz ritam, svojim tijelom, glasom, pjesmom, uzvicima, pljeskanjem; tako, zaključuje, izražavaju i žive svoju vjeru.

Za izbjeglice su vjera i duhovnost iznimno važne dimenzije života. Vjera je ono što im je dalo i što im daje snagu da prežive sve poteškoće, nasilje, prijetnje, sve traume koje su proživjeli i životne poteškoće koje i sada proživljavaju. Kao odgovor na svoje izbjegličko iskustvo, njihov odnos s Bogom i molitveno zajedništvo s braćom i sestrama osnažilo ih je i pomoglo da u sebi stvore temelje izdržljivosti i otpornosti na sve trenutačne i buduće probleme i izazove. I ovo vrijedi bez obzira na to koje su religije ili kršćanske denominacije, naglašava Barun.

Isusovačka služba za izbjeglice u Ugandi najviše pomaže izbjeglicama kroz njihovu edukaciju i obrazovanje. Samo u Adjumaniju Isusovačka služba za izbjeglice financijski podržava pet izbjegličkih srednjih škola, daje stotine stipendija za obične srednje i za stručne srednje škole. Obrazovanje je u Ugandi jedini jamac ili barem prilika za izlaz iz siromaštva, za promjenu životnog standarda, za omogućavanje kvalitetnijeg i ljepšeg života novoj generaciji. Ipak, za većinu ljudi obrazovanje je preskupo, iako godišnja školarina iznosi oko 260 kuna.

Druga glavna dimenzija rada Isusovačke službe za izbjegilce na sjeveru Ugande je pomirenje i izgradnja mira. U tom projektu glavni su suradnici učitelji i učenici škola, vjerski vođe različitih religija i kršćanskih denominacija te mladi.

Hvaleći djelovanje Isusovačke službe za izbjeglice, prenosi nam pater Barun, jedan mladić slikovito je opisao situaciju sebe i drugih mladih u izbjegličkom kampu: “Vi me želite naučiti kako koristiti mrežu u lovu na ribe, ne želite mi dati ribu. I to je ono što nama i treba.” Doista, to je način postupanja Isusovačke službe za izbjeglice dok prati, služi i zagovara prisilno raseljene osobe: glavni protagonisti za bolju budućnost izbjeglica jesu oni sami, najveća odgovornost je na tim ljudima, oni sami su graditelji bolje budućnosti za sebe i svoju djecu.

Ovdje poslušajte prilog: Isusovac, pater Tvrtko Barun u Ugandi sudjeluje u projektu pomirenja i izgradnje mira
31 srpnja 2019, 18:58