Svjetski dan izbjeglica - Najprije posljednji

Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)

Sutra svijet odaje počast snazi, hrabrosti i ustrajnosti 70 milijuna izbjeglica, koliko ih je danas diljem svijeta prisiljeno napustiti svoje domove, zbog rata, stradanja, progona, gladi, klimatskih promjena i tuđe zlobe i pohlepe.

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 20. lipnja Svjetskim danom izbjeglica, kao izraz solidarnosti s Afrikom koja skrbi o velikom broju izbjeglica, a koja je dotada taj dan obilježavala kao Afrički dan izbjeglica. Danas, kada se patnje izbjeglica tiču svih nas i kada im svjedočimo i u svojim zemljama, Isusovačka služba za izbjeglice posebno upozorava na važnost otvorenosti lokalne zajednice koja izbjeglice prihvaća kao nove susjede, pružajući sigurnost, zaštitu i podršku.

Tako je sinoć u crkvi sv. Marka u Zagrebu, jednoj je od najstarijih zagrebačkih građevina koja nosi veliku simboliku, Isusovačka služba za izbjeglice, u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom održala tradicionalno molitveno bdijenje. Bdijenje su naslovili „Najprije posljednji“, referirajući se tako na posljednju poruku pape Franje upućenu svijetu povodom Svjetskog dana selilaca i izbjeglica koji će se proslaviti 29. rujna.

Bila je ovo molitva nade, molitva za mir i zajedničku budućnost. Molilo se na hrvatskom, arapskom i perzijskom jeziku, za izbjeglice i zajedno s njima. Bdijenje su predvodili p. Dalibor Renić SJ, provincijal Družbe Isusove te s. Ana Marija Antolović, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije.

Posebna zahvala je ovo prilikom išla svima onima koji ne odaju počast snazi, hrabrosti i ustrajnosti 70 milijuna izbjeglica diljem svijeta samo na Svjetski dan izbjeglica, već svakodnevno dijele njihove patnje, radosti, napore i trud da među nama stvore novi dom u miru i sigurnosti, onima koji za to pitanje stavljaju u pogon sav svoj profesionalni i osobni angažman – to su volonteri i djelatnici Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj, te njihovi brojni kolege diljem svijeta.

U ovu minutu vremena, koliko otprilike do sada traje ovaj prilog, 20 osoba je diljem svijeta prisiljeno napustiti svoj dom – zbog nepravde, rata, tuđe pohlepe i ludosti. I tako svake minute. Njih svega nekoliko od tog velikog broja pronašlo je i pronaći će zaštitu u Hrvatskoj. Dojučerašnji stranci postaju susjedi, susjedi postaju prijatelji, prijatelji postaju obitelj.

»Otvoriti se drugima ne osiromašuje, već obogaćuje, jer nam pomaže da budemo humaniji: prepoznati sebe kao aktivni dio jedne veće cjeline i tumačiti život kao dar za druge; gledati kao cilj ne vlastite interese, nego dobrobit ljudskog roda« (rekao je papa Franjo u džamiji Heydara Alijeva u Bakuu, Azerbajdžan, 2. listopada 2016.).

Ovo je vrlo plemenito, no nije uvijek lako. Tako su okupljeni sinoć molili za svoje strahove i svoje zatvorenosti, dvojbe, nerazumijevanje. I to je u redu. Neki su molili za snagu, da gledajući ovoliku nepravdu izdrže, a da ih ne svlada bijes i nemoć – molili su za strpljenje i nadu. Neki su molili za svoju zemlju, za svoju obitelj, za one koji su ostali daleko ili ih više nema i duboko u sebi znaju da se na ovome svijetu više neće vidjeti. Neki su molili za svoju, za našu zemlju, da bude zemlja mira, dobrodošlice, razumijevanja i prihvaćanja – za sve.

Na kraju, iz Isusovačke službe za izbjeglice poručuju, kao mali podsjetnik, da jedno malo izbjeglo, prognano i prezreno dijete i dalje, kroz 70 milijuna izbjeglica diljem svijeta i dalje traži prenoćište i početnu podršku, priliku za život, kako bi proslavljeno za sva vremena nastavilo svijetliti kao putokaz u našim lutanjima, u kojima svi tražimo uvijek isto – da smo si ljudi među ljudima, blagoslov, radost i nada. U Isusovačkoj službi za izbjeglice vjeruju da toliko svi zajedno možemo.