Razmišljanje uz svetkovinu Presvetoga Trojstva
Mislav Skelin - Rim
Slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva, središnjeg otajstva kršćanske vjere i života. Otajstvo ili tajna je ona stvarnost koja u korijenu nije dohvatljiva razumskoj spoznaji. Isus u današnjem evanđelju govori učenicima kako oni u tom trenutku ne mogu nositi sve ono što im on ima za kazati. Duh Sveti će upućivati u svu istinu i činit će to polako, u mjeri i ritmu primjerenom svakome učeniku. Meni, piscu ovih redaka, vrlo su utješne i umirujuće ove Isusove riječi. Duh Sveti će tako i sa mnom raditi u ulaženju u tajnu vjere u jednoga Boga u tri osobe.
Kada razmišljamo o Presvetom Trojstvu pred nama je učiniti mnogo malih koraka i trebamo imati more strpljivosti kako bismo ušli u to otajstvo. Ovdje se ne radi o teološkom objašnjavanju Presvetoga Trojstva, već o tome da uđemo u život Presvetoga Trojstva. Prvi koraci na tom putu mogu biti razmatranje Svetog pisma, Božje objave u Isusu Kristu, a potom se Ocu, Sinu i Duhu Svetomu možemo i jednostavno obraćati, osluškivati ih i s njima razgovarati.
U Knjizi mudrih izreka, Mudrost Božja obraća nam se na iznenađujući način, poput neke dobre i drage osobe koja nas voli, poput neke lijepe i duhovno snažne žene, kao pripovjedačica puna nježnosti i miline, puna želje ispričati nam nešto iz davnih, pradavnih vremena kojima je svjedočila. Želi da to njeno svjedočanstvo i pripovijedanje rasvijetli smisao naših života.
Bila je uz Boga kao graditeljica i umjetnica dok je polagao temelje zemlji. Mudrost Božja suradnju s Bogom u izgradnji svijeta ne opisuje kao mukotrpan i mučan rad, već kaže da je bila u radosti i igrala po tlu zemlje koju je Bog stvorio. Mi, djeca čovjekova koji smo kruna stvaranja, radost smo Mudrosti Božjoj i ona nam to ne propušta reći. Poučava nas da građenje, radost, igra, čine sklad i zajedništvo između Boga i čovjeka. Mudrost Božja želi nam otkriti tajnu Božjeg života i pozvati nas da uđemo u taj život. Sjeti se čovječe da si Bogu radost. Želimo li ući u tajnu života Presvetog Trojstva, zamolimo dragu Mudrost Božju da nas uzme za ruku i vodi korak po korak. Pazimo da se putem ne odvojimo od nje, da je ne izgubimo. Neka ona bude uvijek s nama.
Papa Benedikt XVI. poučio nas je riječima: „Sjećanje na ovoga Oca osvjetljuje najdublji ljudski identitet: odakle dolazimo, tko smo i koje nam je dostojanstvo. Naravno da potječemo od svojih roditelja i da smo njihova djeca, ali potječemo i od Boga koji nas je na svoju sliku stvorio i pozvao da budemo njegova djeca. Zato na početku svakoga čovjeka ne stoji slučaj ili sudbina nego naum božanske ljubavi. To nam je objavio Isus Krist, pravi sin Božji i potpuni čovjek. On je znao odakle dolazi i odakle svi potječemo: iz ljubavi njegova Oca i našeg Oca“ (Benedikt XVI., 9. srpnja 2006.). Tako Benedikt XVI.
Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima poziva nas da po vjeri živimo u miru s Bogom po Isusu Kristu. Taj život u miru s njime jest i prijateljstvo s njime. Kada to kažemo, to nipošto ne znači da bi mir s Bogom značio monotoniju kojom bismo do kraja našeg zemaljskog života održavali stanje nekakvog minimuma zajedništva i izvršavanja naših vjerničkih obaveza. Prijateljstvo je s Bogom mnogo više. Ono je neprestano događanje novoga. Nikad posve predvidljivo događanje. Dok smo na zemlji, i u stanju naših slabosti i nestalnosti, to naše prijateljstvo prolazit će kroz nevolje, kušnje i krize. Mnogo toga htjet će nam uzeti mir. To nas ne bi trebalo iznenaditi.
Apostol nas poziva da se nevoljama čak i dičimo jer će nam to donijeti postojanost, prokušanost i nadu. I u najtežim nemirima, duboko u sebi mogu zadržati mir i pouzdanje. I kad mi se čini da je Bog daleko, čuvat ću prijateljstvo s njime. Srdačno i iskreno prijateljevanje s Bogom naš je ulazak u život Presvetog Trojstva.
Svaki od nas zajedno s Bogom izgrađuje svoju vjeru. Shvatimo li ozbiljno da smo zajedno s Bogom graditelji svoje vjere, značit će to svakim danom sve dublje ulaženje u tajnu Presvetog Trojstva. Lijepo je biti graditeljem i gledati kako nešto dobro raste iz dana u dan. Gradimo vjeru s ljubavlju koju Duh Sveti izlijeva u našim srcima. Rekli smo ranije u ovom razmišljanju kako se osobama Presvetog Trojstva možemo obraćati, osluškivati ih, razgovarati s njima. Ta vježba može biti vrlo jednostavna i iskrena:
Oče nebeski, hvala ti što si me htio i što si me stvorio…
Isuse Kriste, hvala Ti što si me križem, smrću i Uskrsnućem spasio od zla i grijeha…
Duše Sveti, nadahnjuj moje misli, riječi i djela i pokaži mi moj put svetosti.
