Razmišljanje uz svetkovinu Duhova
Mislav Skelin - Rim
Slavimo svetkovinu Duhova ili Pedesetnice. Željeli bismo da naš život bude prožet Duhom Svetim. Kako možemo dozvati Duha Svetoga da dođe k nama i ostane u nama i među nama? Pažljivo slušajući prvo čitanje iz Djela apostolskih mogli smo primijetiti barem tri znakovite stvari koje nam mogu pomoći da ga dozovemo.
Prva je da su apostoli bili zajedno na istome mjestu. Okupljanje i zajedništvo važno je ljudima, a osobito nama vjernicima. U prethodnom poglavlju opisuje se kakvo je bilo ovo zajedništvo: „Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1,14) To znači da trebamo tražiti načine okupljanja i približavanja onih koji vjeruju, zatim je potrebno postojano moliti i, vrlo važno, imati uza se Mariju, majku Isusovu.
Druga zanimljivost je da su se apostoli napunili Duha Svetoga i počeli govoriti drugim jezicima. Radi se o daru jezika ili glosolaliji. Luka, pisac Djela apostolskih izvješćuje nas kako su ovo su bili jezici koji su drugi razumjeli. Što bi ovo značilo za nas, vjernike ovoga vremena? Dojam je da u Hrvatskoj, osobito u javnom životu i medijskoj sceni, prečesto prevladavaju grubi, ružni i površni načini komunikacije i izražavanja. Mnogo je napada, podrugivanja, sarkazama, ogovaranja, klevetanja, kuknjave, plitkosti i ispraznosti, slogana koji ne znače ništa. To utječe na način na koji razmišljamo. Obeshrabruje nas, izaziva u nama loše raspoloženje, odvlači našu pažnju od dobrih stvari. U takvom ozračju često i sami padamo i prihvaćamo takav način komunikacije. Zato bismo mogli moliti Duha Svetoga za dar jezika, ali tako da za početak druge ljude pažljivije slušamo, i da ih pokušamo razumjeti. Potom ćemo im s pomoću Duha Svetoga znati i reći nešto što neće biti površno i isprazno, već nešto vrijedno, mudro, poticajno, nešto što je našim bližnjima potrebno, nešto što će im pomoći da se izgrađuju. Ali ne zaboravimo, nemojmo pametovati, već zamolimo pomoć i nadahnuće Duha Svetoga.
Tu dolazimo i do treće zanimljivosti. Djela apostolska govore nam o tome što bi trebao biti vrhunac dara jezika za koji molimo. To je razglašavanje veličanstvenih djela Božjih. Netko će ovaj pridjev „veličanstvena“ shvatiti kao spektakularna i vjerojatno brzopleto ustvrditi kako se takvih gotovo i ne može vidjeti, jer svakodnevica je siva i jednolična, dok su čuda rijetka. Veličanstvena djela ovdje ne znače spektakularna, jer Boga ne zanimaju senzacije. Veličanstvena djela Božja ostaju skrivena ako ne gledamo očima vjere na naše živote i na svijet. Za otkriti ta djela nužno je znati se i povući u razmišljanje i razmatranje i aktivirati duševnu moć pamćenja, pitajući se gdje je i na koji način Bog bio prisutan u mojem životu, ili u danu koji sam proživio. Ova vježba nije laka, ali ako se ustraje, dugoročno donosi učinke. Čovjek otkriva djela Božja u sebi, u drugim ljudima, u okolini, u tijeku događaja, čak i u križevima i poteškoćama. Tada može i drugima posvjedočiti o veličanstvenim djelima Božjim. Svjedočanstva utemeljena na istinskom i dubokom duhovnom životu uvijek će imati snagu. Nužna je dakako pomoć Duha Svetoga. Ako ne znamo kako bismo krenuli, možemo na kraju svakoga našega običnoga dana zazvati Duha Svetoga, i pitati ga da nam pokaže gdje je Bog i na koje načine bio toga dana, i kako je djelovao u mom životu. Sat po sat, događaj po događaj, susret po susret. Nekada je teško povjerovati što se sve može dogoditi u jednom običnom danu i koliko neke obične stvarčice mogu biti milosne.
Isus Duha Svetoga naziva i lijepom riječju Branitelj. Molit će Oca da nam ga pošalje jer zna koliko smo krhki i kakvim smo opasnostima izloženi dok živimo u ovom svijetu. Kako će nas braniti? Ponajviše tako što će nas podsjećati na Isusove riječi i poučavati nas dajući nam da ih uvijek produbljujemo. Ljubav prema Isusu očituje se u čuvanju njegovih riječi, a Duh Sveti je onaj koji daje da te riječi uvijek budu nove u različitim životnim situacijama. Očito je da se traži se i naš angažman i suradnja s Duhom Svetim.
