JRS i redovnici zajedno u molitvi uoči Svjetskog dana izbjeglica
Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)
»Crkva koja “izlazi” […] zna preuzeti inicijativu bez straha, ići ususret, tražiti one koji su daleko i poći na raskrižja putova da pozove isključene« (Apost. pob. Evangelii gaudium, 24). (...) Ne radi se samo o migrantima i izbjeglicama: radi se o tome da se posljednje stavi na prvo mjesto. Isus Krist od nas traži da ne podlegnemo logici svijeta koja opravdava pronevjeru na štetu drugih radi ostvarivanja vlastite ili koristi moje grupe: “prvo ja, a zatim drugi”! Geslo je pravoga kršćanina naprotiv: “najprije posljednji! (...) U logici evanđelja posljednji dolazi na prvo mjesto, a mi se moramo staviti u njihovu službu” – poručuje papa Franjo u svojoj posljednjoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica. Slijedeći ovaj poziv, Isusovačka služba za izbjeglice – JRS radosno poziva na molitveno bdijenje koje sada već tradicionalno upriličuje uoči Svjetskog dana izbjeglica, ove godine uz posebnu podršku Hrvatske redovničke konferencije.
Molitveno bdijenje „Najprije posljednji“ održat će se 18. lipnja u 19 sati u crkvi sv. Marka u Zagrebu.
Bdijenje će predvoditi p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i s. Ana Marija Antolović, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije.
Molitva za mir, zajedništvo, prihvaćanje i podršku svim izbjeglicama, ali i lokalnim zajednicama koje ih primaju, slavit će se u društvu naših novih sugrađana iz Sirije, Irana i drugih zemalja, prognanih kršćana i svih ljudi dobre volje koji su među nama, u Hrvatskoj, pronašli novi dom, mir i sigurnost za sebe i svoje obitelji.
Isusovačka služba za izbjeglice, kao jedina katolička organizacija koja u Hrvatskoj svakodnevno prati, služi i zagovara potrebe i prava izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba podsjeća, zajedno s Hrvatskom redovničkom konferencijom, kako je danas u svijetu gotovo 260 milijuna ljudi koji žive i rade u neprestanim međunarodnim migracijama. Od toga ih je 70 milijuna prisiljeno na izbjeglištvo i prognaništvo. Naravno, velik broj njih nisu katolici ni kršćani, ali redovnici svejedno daju golem doprinos da im se svima humanitarno pomogne i da se po potrebi integriraju u novi dom. Stav Katoličke Crkve prema migracijama i osobama njima pogođenima vrlo je jasno i nedvosmisleno ilustrirao papa Franjo na samom početku svog pontifikata kad je za prvi pastoralni pohod izvan Rima izabrao otok Lampedusu. Taj je otok simbol stradanja i nade afričkih migranata koji bježeći od siromaštva i rata nastoje dohvatiti mir i sigurnost Europe. Do danas papa Franjo gotovo svakodnevno poziva na kulturu prihvaćanja i razumijevanja za strance i izbjeglice; na borbu protiv trgovine ljudima koja nažalost neminovno prati migracije; protiv neravnomjerne raspodjele svjetskih dobara koja ih uzrokuje; protiv pohlepe, rata, osvete. Podjednako upozorava na mlakost, inertnost i nezainteresiranost za potrebe i patnje tih ljudi. Zagovarajući otvorenost lokalnih zajednica za sve izbjeglice, osobito one u najvećoj potrebi, on sažima i nalaže odgovor Katoličke Crkve u četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati, integrirati. Ova zadaća ponekad nije laka, često je izazovna i puna nedoumica i proturječnosti. No susret pobjeđuje strah, i korak više i korak bliže koji smo spremni učiniti jedni prema drugima, pobjeđuje strah i predrasude. Umjesto sebičnosti i zatvorenosti ova će molitva skrenuti pozornost na ono najvažnije – najprije, dakle, posljednji.
