O brizi riječke majke Krucifikse Kozulić za siromahe
Helena Anušić - Rijeka
Na blagdan sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika siromaha, 13. lipnja predstavljen je Dokument pape Franje u Vatikanu, za III. Svjetski dan siromaha, koji će Crkva slaviti u nedjelju 17.studenoga 2019. Povodom toga Dana, papa Franjo nas poziva da prepoznamo „mnoštvo siromašnih ljudi koji se često tretiraju retorikom i podnose s mukom.“ Papa kaže da siromasi nisu brojevi koji se mogu pozvati na radove i projekte. Siromašni su oni kojima trebamo ići ususret, to su mladi i stari, ljudi, žene i djeca koje trebamo pozvati u kuću, dijeliti s njima obroke i koji čekaju našu prijateljsku riječ. Sveti Antun padovanski na osobit način bio je povezan s Riječkom Majkom Marijom Krucifiksom Kozulić, a o tome nam govori postulatorica kauze s. Dobroslava Mlakić.
Dakle, Papin Dokument za Svjetski dan siromaha predstavljen je upravo na blagdan sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika siromaha i sveca cijeloga svijeta. Želim reći da je Riječka Majka –službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić uzela sv. Antuna Padovanskog među zaštitnike svoga riječkog Zavoda, svoga Doma siromaha, stavila je sv. Antuna i među blagdane i zaštitnike svoje Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Majka Marija Krucifiksa nazivala je sv. Antuna Padovanskog providonoscem kruha za svoj Zavod, za svoje siromahe. Ona je uvelike častila sv. Antuna i dnevno mu se utjecala u svojoj molitvi, i posebne je pobožnosti obavljala utorkom – danom posvećenim tom svecu. Molila se i utjecala zagovoru sv. Antuna, za svoje siromahe, za svoju brojnu djecu i mladež. I na sam blagdan sv. Antuna, brojni siromasi su se okupljali oko Riječke Majke, kojima je ona dijelila kruh. Tako Kronika Zavoda bilježi da je 1911. podijelila 300 kruhova siromasima. Ali i ona sama bila je kruh svojim siromasima životom i djelima.
Papa kaže da mnoštvo beskućnika i marginaliziranih ljudi lutaju ulicama naših gradova. Međutim, i u doba Riječke Majke, bilo je također samo na drugi način beskućnika, mladeži i starijih koji su besciljno lutali ulicama, jer su također bili žrtve društveno-političkih prilika i raznih oblika nasilja, a bilo je i siročadi koja su ostala bez roditelja i osatvljenih i napuštenih.
No, Majka Marija Krucifiksa bila je graditeljica, ali ne zidova da se obrani od siromašnih, nego kuća da ih primi i smjesti i osigura im sve potrebno za život. Njezin brat Nikola, zapisao je: „ Oh, koju je radost Majka doživjela kad je Zavod bio pod krovom za napuštene, za kćeri ulice!“ Doslovce dakle, za kćeri ulice! Osim siromašne djece i mladeži, Majka je u jedan dio Zavoda primala i starije siromašne osobe koje su na skrbi u Zavodu ostajale do kraja svoga života.
No, odakle je Majka Marija Krucifiksa imala toliko snage i volje za pomoć bližnjemu u potrebi u nevolji.
Pa ona je obilovala snagom Božjom i velikom nadom u dobrotu Božju. Ona moli i pjeva: Blažene li mene našla sam svoje Blago! Našla je Isusa, njezino blago nije bilo materijalno, odvojila se od svijeta da bi stvarala bolji svijet. Ona je shvatila da je potrebno odreći se svijeta (starog svijeta) da bi se stvarao bolji svijet. Prema tome, odricanje od svijeta najmanje znači preziranje i odbacivanje. Dapače se ljubi svijet drugačijim osjećajem i vrednovanjem. Tko je s više ljubavi govorio o svijetu nego li sv. Franjo Asiški, a ipak se povukao iz svijeta. On je svijet ljubio da bi ga spasio. Ljubio je svijet jer je Božje stvorenje i radovao se svemu stvorenom i da ostane Božje stvorenje. I Majka Marija Krucifiksa kao franjevačka trećoredica i koja je osnovala i Družbu franjevačkoga nadahnuća, nalazila je nadahnuće inspiraciju u Asiškom siromašku, i u njegovu odnosu prema svemu stvorenom.
U ovom mjesecu proslavili smo i svetkovinu Presvetog Srca Isusova. A sva Majčina aktivnost izvire iz njezine pobožnosti i duhovnosti prema Srcu Isusovu. Spoznala je dobrotu i ljubav Božju raspetu na križu. Srce Isusovo joj je otvorilo i srce i oči. Gledajući ljudsku bijedu i nevolju njoj se objavljuje dobrota Božja. Jer njezino je geslo bilo: „Utažiti žeđ raspetom Kristu“, a kako nego tako što je u svakom bijednom i siromašnom malenom i prezrenom i progonjenom i bolesnom neukom i gladom prepoznavala Raspetoga svoju ljubav, svoje Blago, jer Isus je rekao: „Što god ste učinili jednome od moje braće, meni ste učinili (Mt 25,40). Majka moli i pjeva u svojim mističnim zanosima u svom mističnom odnosu prema Bogu - prema Srcu Kristovu. „Zatvoreno u Njegovu Božanskom Srcu moje će Srce živjeti od ljubavi. Napor i bol bit će mi slatki s Isusom. Nesretan je onaj koji ovdje na zemlji traži zaklon. Nema prave radosti, nema mira osim u Srcu Isusovu.“ Pa da bismo i mi obilovali ljubavlju prema siromašnima i potrebnima neka nam u tome bude uzor naša Riječka Majka- Majka siromaha i neka nas ona zagovara kod Gospodina.
