Osvrt na ovogodišnji "Hod za život"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

ʺUzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.ʺ (Pnz 30,19-20)

To su riječi Saveza što ih je Jahve izrekao Mojsiju, kako čitamo u 30. poglavlju biblijske knjige ʺPonovljeni zakonʺ. ʺŽivot, dakle, birajʺ, riječi su kojima Bog stavlja izraelski narod – a posredno i svakog čovjeka, muškarca i ženu – pred slobodni izbor.

Papa Ivan Pavao II. svesrdno se zauzimao za obranu prava na život začete djece, držeći da nema mjesta kompromisu kada je riječ o ljudskom životu. U enciklici ʺEvangelium vitaeʺ (ʺEvanđelje životaʺ), u br. 28, sv. Ivan Pavao II. napisao je:

ʺTo obzorje svjetla i tame sve nas mora učiniti svjesnima da se nalazimo pred golemim i dramatičnim sukobom između zla i dobra, između smrti i života, između ʹkulture smrtiʹ i ʹkulture životaʹ. Nalazimo se ne samo ʹispredʹ nego smo nužno ʹusredʹ tog sukoba; svi smo uključeni i svi smo sudionici s neizbježnom odgovornošću da se bezuvjetno odlučimo u korist života.ʺ

U korist života odlučili su se organizatori i sudionici mirnoga prosvjeda ʺHod za životʺ. Naime, pod geslom ʺZaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu!ʺ održan je u subotu 25. svibnja četvrti ʺHod za životʺ kojim brojni građani svih uzrasta, a posebice obitelji s djecom i mladi ljudi, iskazuju potporu onima čiji se glas ne može čuti, začetoj djeci. Za život su jučer mirno i dostojanstveno hodali u Zagrebu, Splitu i Zadru, a tjedan prije u Rijeci i Osijeku. Iz godine u godinu sve je veća prihvaćenost ovakva načina potpore nerođenoj djeci – sve je veći broj hrvatskih gradova u kojima se održava ova manifestacija života i sve je više sudionika.

Prema procjeni organizatora, na jučerašnjem je ʺHodu za životʺ u Zagrebu sudjelovalo 15-20 tisuća ljudi. Usuprot nekim pokušajima umanjivanja toga broja, valja jasno reći da se procjena organizatora čini realnom s obzirom na višestruko potvrđenu činjenicu da u trenutku kad je početak kolone stigao na Trg sv. Marka, gdje je priređen prigodni program, začelje još nije prošlo Trg bana Jelačića. Valja pritom napomenuti da se povorka nije kretala najkraćim putem, nego od Zrinjevca do Trga bana Jelačića, zatim Ilicom i Mesničkom do Strossmayerova šetališta pa Ćirilometodskom ulicom do Trga sv. Marka.

ʺŽivot počinje začećem, to je znanstvena činjenicaʺ, istaknula je s pozornice na Markovu trgu Andreja Kotnik, jedna od koordinatorica ʺHoda za život, obitelj i Hrvatskuʺ. Zatim je istaknula: ʺSvaki čovjek ima pravo na život. Dijete nije hrpa stanica, to je drugi čovjek. Žene imaju pravo znati istinu da njihovo dijete kod pobačaja osjeća bol.ʺ

ʺHod za životʺ podržali su i hrvatski biskupi. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je poruku sudionicima ʺHoda za životʺ rekavši kako mu je silno drago da se osjeća određeno buđenje:

ʺTo je buđenje ʹzaʹ. Iako će biti onih koji će biti protiv, koji to smatraju nečim natražnim, iz srednjega vijeka, kako se znaju često izražavati, ja se divim majkama, divim se očevima, divim se mladima, koji usprkos tih negativnih naboja, nastoje očitovati svoj pozitivan stav prema životuʺ, kazao je nadbiskup Puljić te nastavio: ʺOd srca pozdravljam sve koji će se priključiti ʹHodu za životʹ i pozivam ih neka se priključe toj pozitivnoj inicijativi. Neka se raduju, neka pjevaju i neka se vesele. Neka podignu glas i kažu: ʹŽivot je svet, za život se treba zauzimatiʹ i to, kako je Ivan Pavao II. govorio, svim dopustivim sredstvima.ʺ

Naša zapadnjačka društva, naša post-postmoderna i post-industrijska, visoko tehnološki razvijena civilizacija, pogođena je kulturom smrti: uz ostalo traži život na Marsu, a ubija ga na Zemlji, kako se moglo pročitati na jednom transparentu u ʺHodu za životʺ. A onih koji su bili protiv, moglo se izbrojati u Zagrebu nekoliko desetaka, mahom žena. Bile su to aktivistice obučene u bijele spavaćice umrljane crvenom bojom koja predstavlja krv. ʺTime pokazujemo što bi se dogodilo da se pobačaj zabrani. Ni država ni Crkva ne mogu nam narediti da rađamoʺ, rekla je jedna aktivistica.

Bit će k tome zanimljivo osvrnuti se na jedan od protuprosvjedničkih transparenata: ʺSmrt fašizmu – sloboda pobačaju!ʺ Nepotrebno je objašnjavati da je ne samo neutemeljeno i besmisleno nego i krajnje zastrašujuće i šokantno miroljubivu povorku – u kojoj se najviše ističu roditelji s malom djecom – povezivati s fašizmom. Ali valja primijetiti da su ovdašnje lijevo-liberalne i anarhoidne skupine – koje se u svojem tobožnjem progresizmu anakrono nazivaju ʺantifašistimaʺ totalitarno proglašujući fašistima sve svoje neistomišljenike – zapale u još jedan paradoks. Naime, uprizorena ideološka gerila parafrazirala je partizanski poklič iz Drugoga svjetskog rata ʺSmrt fašizmu – sloboda narodu!ʺ zamijenivši riječ ʺnarodʺ riječju ʺpobačajʺ – ne uviđajući da imenica ʺnarodʺ dospijeva od glagola ʺnaroditi seʺ odnosno ʺroditi seʺ. A rađanje i narađanje naroda biva u posvemašnjoj značenjskoj suprotnosti s pobačajem ili pometnućem začetog djeteta, ljudskog bića, nerođenog čovjeka. Stoga je ʺslobodu pobačajaʺ besmisleno povezivati s pozivom na smrt u Hrvatskoj danas ionako nepostojećega fašizma – nego se ʺsloboda pobačajaʺ iskazuje povezanom sa smrću naroda. Upravo su to mračni učinci i otrovni plodovi zatorne kulture smrti.

A kada je riječ o odnosu fašizma i pobačaja, bit će poželjno citirati talijanskoga sveučilišnog profesora Giorgija Israela, kojemu je za vladavine fašizma i nacizma stradao velik dio obitelji, rodbine i naroda. Profesor Israel tvrdi da se pobačaj može uspoređivati s holokaustom te da ʺgenetsko reprogramiranje ljudske vrste ima veze s eugeničkim nacističkim programomʺ. ʺVeć godinama zavladala je sklonost da se pobačaj smatra praksom društveno priznatom i da se izbrišu njezine negativne konotacijeʺ, upozorava profesor Giorgio Israel.

Društvo u Hrvatskoj, ali i u cijelom zapadnom svijetu, duboko je podijeljeno oko ovoga pitanja. Jedni jasno ističu da su za život (ʺPro Lifeʺ), a drugi su, kako kažu, za slobodu, za izbor (ʺPro Choiceʺ). Tu nametnutu suprotstavljenost između života i izbora životonosno pomiruju već spomenute Jahvine riječi upućene Mojsiju i izabranomu narodu: ʺŽivot, dakle, biraj!ʺ