Cerca

Vatican News
Nedjelja Muke Gospodnje - Isusov ulazak u Jeruzalem Nedjelja Muke Gospodnje - Isusov ulazak u Jeruzalem 

Razmišljanje uz nedjelju Muke Gospodnje

Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu

Ivica Hadaš - Vatikan

Sutrašnja nas nedjeljna liturgija poziva na razmatranje muke Gospodinove. Ove godine čitamo evanđelje muke po Luki koji ju prikazuje s velikim poštovanjem i divljenjem Gospodinu. Poštovanje se vidi i u činjenici da evanđelist izbjegava govoriti o okrutnim i ponižavajućim pojedinostima muke. Ne govori o bičevanju, ili bolje rečeno, ne koristi pojam bičevanje, no Pilatu stavlja u usta neodređen oblik: „Kaznit ću ga“ (Lk 23,22).

Luka ne govori o trnovoj kruni, ne pripovijeda da je Gospodin bio ponižen u tom trenutku. U prizoru kada se Isus nalazi pred Sinedrijem ne govori o lažnim svjedocima koji su ga optužili, nego samo ističe Isusov odgovor u kojem se objavljuje cijelo njegovo dostojanstvo Krista Sina Božjega. Dakle, sve nam to pomaže ponovo proživljavati Isusovu muku istim ponašanjem dubokog štovanja Gospodina kakvo je imao Luka.

On pokazuje također veliko divljenje prema Isusu koji je uzor pravednika koji trpi, onoga koji sa svom poslušnošću prema Božjoj volji prihvaća sve trpljenje i pomaže drugim osobama da se obrate i da nađu jedinstvo s Bogom. U izvještaju o smrtnoj borbi, Luka uporno naglašava Isusov poziv učenicima da ne padnu u napast. Na početku Isus kaže: Molite da ne padnete u napast! Sam je pokazao učenicima kako se moli da se ne padne u napast (Lk 22,40-42). Na kraju Isus kaže ponovo: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,46).

Isusova velikodušnost pokazuje se od samog uhićenja kada je sluzi velikog svećenika bilo odsječeno desno uho. Isus je reagirao dotaknuvši mu uho i ozdravio ga (Lk 22,50-51). On je pun milosrđa. Kada su ga razapeli rekao je Ocu: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23,34). Desnom je razbojniku obećao: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,43). Ta rečenica pokazuje veličinu Isusove duše, njegovu velikodušnost, no i sigurnost Njegove pobjede. On zna biti pobjednik. Ljubav iz Očeva srca čini ga pobjednikom u svakom trenutku.

Cijeli je izvještaj muke osvijetljen prvim događajem, posljednjom večerom. Tu vidimo kako se Isus s cijelom svojom mukom suočava gorućom željom. Naime, kaže: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“ (Lk 22,15). U tom trenutku Isus unaprijed uzima cijelu svoju muku i preobražava je u izraz najveće ljubavi. Luka izvještava kako Isus uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (Lk 22,19-20).

Tim gestama i riječima Isus mijenja smisao događaja; negativan i dramatičan događaj, koji pokazuje svu ljudsku zlobu, preobražava u pozitivan događaj. Zahvaljujući Isusovoj ljubavi, koja na sebe preuzima te tragične i nepravedne okolnosti, one postaju prilika za darivanje sebe i novoga saveza. Stoga, kada čitamo izvještaj o muci ne smijemo ga gledati samo pod negativnim vidikom, pod vidikom žalosti i poraza, nego u svojoj duši moramo imati duboku radost.

Muka je zaista najveće očitovanje Božje ljubavi i najveća objava Boga koji je Ljubav. Okolnosti su muke sigurno tragične, no nadvladane su i pobijeđene ljubavlju. Isus objavljuje smisao koji daje svojoj muci i onda kada kaže apostolima: „A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22,27). On je postao poslužitelj Boga i ljudi. Stavio se nama u službu i na sebe uzeo našu sudbinu, dapače, sudbinu najbjednijih i najnesretnijih među nama, preobražavajući je iznutra svojom milošću i ljubavlju. Na taj način nam je služio.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije govori o Sluzi Gospodnjem koji pokazuje leđa bičevaocima, obraz onima koji mu čupaju bradu, lica svoga nije zaklonio od pogrda ni od pljuvanja i nije se opirao. Poslušan je sluga koji ima sinovsku poslušnost, jer se daje voditi od Boga prema očitovanju najveće ljubavi. Zato se ne da smesti, kao što kaže Izaijino proroštvo. Primjenjujući taj odlomak na Isusa, možemo prepoznati da u svojoj muci nije gubitnik, nego postaje pobjednik.

Drugo čitanje koje uzima u obzir cijeli Isusov život ističe Njegovu uzvišenost. Pavao kaže: „Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog Njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“. Sada svi moraju naviještati da je Isus Gospodin, na slavu Boga Oca. U izvještaju o muci, kako ju prikazuje Luka, imamo prizore koji nas duboko diraju; osobito onaj kada je Petar tri puta zanijekao Isusa i u kojem primjećujemo koliko je slaba naša ljudska narav.

Tijekom posljednje večere Petar je izjavio da je spreman ići u zatvor i u smrt sa svojim Gospodinom (Lk 22,33). No, znajući da još nije na tom putu velikodušnosti sve do mučeništva, Isus mu kaže: „Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš“ (Lk 22,34). Isus je jedini sposoban suočiti se i pobijediti tu strašnu bitku koja podrazumijeva darivanje vlastitoga života. Samo nakon Njegove muke, i zahvaljujući njoj, mučenici će moći imati, pomoću Njegove milosti, hrabrosti suočiti se sa svim mukama kako bi svjedočili svoju vjeru i ljubav.

Zapravo, Petar nije održao svoju velikodušnu nakanu. Kako je prorekao Isus, tri puta je zanijekao Učitelja, bivajući svaki put manje siguran u sebe. Nakon trećeg nijekanja pijetao je zapjevao, i Gospodin, okrenuvši se pogleda ga. Petar se tada sjetio Gospodinovih riječi koje mu je rekao, izišao je i gorko plakao (Lk 22, 54-62). Odnos s Isusom izaziva kajanje i zatim ponovno nutarnje rođenje.

U svojevrsnom sudskom postupku, vidimo kako Luka uporno naglašava Isusovu nevinost. Pilat je to istaknuo čim se Isus prvi put pojavio pred njim, kada je rekao glavarima svećeničkim i mnoštvu: „Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!“ (Lk 23,4). No, oni su uporno tražili i budući da su govorili o Isusovom djelovanju koje je počelo u Galileji, Pilat ga je poslao Herodu koji je imao jurisdikciju nad Galilejom.

Kada mu ga je potom Herod vratio, Pilat pred okupljenim glavarima svećeničkim i narodnim vlastima kaže: „Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt“ (Lk 23, 14-15). Kasnije, budući da je mnoštvo zahtijevalo oslobođenje Barabe umjesto Isusa, namjesnik je pitao: „Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice“ (Lk 23,22).

Vidimo, dakle, kako evanđelist uporno naglašava potpunu Isusovu nevinost. On je nevin i trpi da bi otkupio grešnike; zbog čiste ljubavi prihvaća sudbinu osuđenih na smrt, i tako stavlja svoju milost u sve prilike ljudskog života, pa i u one najtragičnije. Isus očituje svu svoju velikodušnost i kada se obraća ženama koje se žale zbog njega. Kaže im: „Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“ (Lk 23,28). Više je zabrinut zbog sudbine koja prijeti Jeruzalemu, negoli za svoju sudbinu. Kao i uvijek, više misli na druge nego na sebe.

Na kraju muke, imamo drugu objavu. Povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46). To nam pomaže shvatiti da je Isusova smrt povratak Ocu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: „Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik! (Lk 23,47). Kad je sav svijet vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa (Lk 23,48). Isusova smrt izaziva obraćenje; ona je izvor duhovne obnove, ponovnog rođenja osobe, obraćenja Bogu u ljubavi i povjerenju.

Isusova je muka neiscrpno blago milosti. U njoj sve pojedinosti imaju svoje duboko značenje i stavljaju nas, na najdirljiviji način, pred očitovanje Božje ljubavi. Isusova nas muka potiče na poniznost. Naime, znamo da smo i mi dio čovječanstva koje je okrutno postupilo prema Sinu Božjem. No, Isusova nam muka daje i veliku nadu. Znamo da je Isus pobijedio zlo i smrt, pobijedio ih je za nas, da bi nam priopćio svoju pobjedu.

Nakon Isusove muke i zahvaljujući njoj, možemo hoditi uzdignute glave, jer znamo da nas je ljubio do te granice, te zato što njegova muka na pozitivan način preobražava cijeli naš život, dajući nam da živimo novi život. Stoga, budimo zahvalni Gospodinu i prihvatimo te dragocjene milosti koje mogu preobraziti naš život i onaj cijeloga svijeta. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz nedjelju Muke Gospodnje
13 travnja 2019, 16:12