Traži

Vatican News
Oltar Bazilike svete Marije Velike Oltar Bazilike svete Marije Velike  (©Pavel Losevsky - stock.adobe.com)

Kardinal Stanisław Ryłko: Marija uzor vjere i nade

Velika je subota posebno njezin čas u kojem je ona, Sionska kći, Majka Crkve, proživljavala najveće iskušenje vjere i jedinstva sa svojim Sinom, otkupiteljem čovjeka

Gabriella Ceraso, Emanuela Campanile, Ivica Hadaš - Vatikan

Na Veliku subotu cijela se Crkva okuplja u srcu Marije, Kćeri sionske, Majke Crkve koja je na taj dan proživljela svoje najveće iskušenje, kušnju vjere i jedinstva sa svojim sinom Spasiteljem – rekao je kardinal Stanisław Ryłko, nadprezbiter bazilike Svete Marije Velike u Rimu, govoreći o Djevici koju u uskrsnom bdijenju Crkva slavi u takozvanom „Majčinom času“.

U mnogim katedralama i katoličkim crkvama u svijetu i u Rimu, pa i u bazilici koja je u devetom stoljeću bila domaćin prvog bizantskog liturgijskog slavlja koje su predvodili sveti Ćiril i Metod, to jest u Svetoj Mariji Velikoj, upravo je kardinal Ryłko jutros predvodio molitvu vjernika koristeći liturgijske tekstove bizantske i pravoslavne Crkve da bi se istaknula nutarnja veza koja ujedinjuje, u vjeri koju ispovijedaju i slave Istok i Zapad, ta „dva plućna krila“ Crkve, kako ih je nazvao sveti papa Ivan Pavao II.

To je slavlje koje dira osjećaje vjernika, koje dira srce i daje živjeti Uskrs pod vodstvom Majke Otkupitelja. Molitvu je animirao zbor „Jubilate Deo“ pod ravnanjem sestre Dolores Aguirre, uz tekstove, psalme, čitanja i tropare koje je pripremio otac Ermano Toniolo, iz reda Marijinih službenika, ravnatelj Centra marijanske kulture u Rimu i umirovljeni profesor Papinskog teološkog fakulteta „Marianum“.

Govoreći za našu radijsku postaju o značenju „Majčinog časa“ i o uzoru koji Marija može predstavljati za čovječanstvo u trenucima iščekivanja uskrsnuća Sina Božjega koji je postao čovjekom, kardinal Ryłko je istaknuo riječi svete Elizabete: "Blažena ti što povjerova“. Dakle, kardinal je naglasio učenje „vjere i nade“ koje nam Gospa daje u trenucima kada su se svi drugi, pa i učenici, osjećali izgubljenima.

Majka zna da će se Onaj koji je umro, i koji je pokopan, vratiti u slavu – rekao je kardinal i nastavio – Ona je, dakle, uzor u proživljavanju boli, u trenucima tame, kada je Bog na neki način odsutan, ne zato što više nije ondje, nego zato što ga se ne doživljava. Ona je tamo, stoji, živi, prepustila se volji Oca nebeskog ponavljajući na drugi način onaj DA od kojeg je sve počelo u njezinom nazaretskom domu.

Velika subota poseban je dan u Crkvi; njezinu duhovnu klimu vrlo dobro opisuje kršćanski pisac koji je napisao: „Danas je na zemlji velika tišina i samoća. Bog koji je postao čovjekom zaspao je i probudio one koji su stoljećima spavali". To je dan velikog iščekivanja i upravo na taj jedinstveni dan mnogi se vjernici okupljaju kako bi slavili takozvani „Majčin čas“ – rekao je kardinal Ryłko i dodao – Velika je subota posebno njezin čas u kojem je ona, Sionska kći, Majka Crkve, proživljavala najveće iskušenje vjere i jedinstva sa svojim Sinom, otkupiteljem čovjeka.

Na Veliku subotu Djevica Marija, Žalosna Gospa, pojavljuje se na grobu svoga Sina kao slika Crkve koja bdije pred grobom zaručnika, čekajući da proslavi Njegovo uskrsnuće – rekao je kardinal Ryłko i napomeno – To je vrlo važna dimenzija, posebno za baziliku Svete Marije Velike, jer sjećamo se da su ovdje, nakon odobrenja liturgijskih knjiga pape Hadrijana II. u devetom stoljeću, upravo u ovoj bazilici sveti Ćiril i Metod prvi put slavili bizantsku liturgiju.

Stoga je proslava „Majčinog časa“, nadahnuta bizantskom tradicijom, dio duge tradicije ljubavi prema Majci Božjoj naše bazilike koja je stoljećima bila most između Istoka i Zapada – rekao je kardinal Ryłko i objasnio – Slavlje se sastoji iz psalama, čitanja i pjevanja takozvanih „tropara“ bizantske liturgije koji su pravi pjesnički stihovi koji vrlo dobro oslikavaju osjećaje Marijinog srca. To je slavlje koje doista dotiče srce i omogućava nam da shvatimo bit Uskrsa pod vodstvom Majke Otkupitelja, žene nade.

Gospa Velike subote žena je šutnje, ali i žena vjere. Sjećamo se Elizabetinih riječi: „Blažena ti koja povjerova“. Gospa je žena vjere, koja vjeruje i u trenutku Navještenja i u onom posljednjem trenutku velikog iskušenja vjere za Crkvu koja se rađa. Gospa nas na taj poseban dan uči vjeri i nadi, nadi, kao što kaže sveti Pavao, protiv svake nade. U trenutku kada se svi ostali osjećaju izgubljenima, u njoj, u njezinom srcu, vjera je Crkve ostala netaknuta. Zato Drugi vatikanski sabor kaže da je Marija Ona koja na hodočašću vjere prethodi cijeloj Crkvi, a osobito u ovoj proslavi tu istinu možemo dodirnuti svojim rukama – zaključio je kardinal Stanisław Ryłko.

20 travnja 2019, 18:56