Iz života Crkve u Hrvatskoj

Neno Kužina - Zagreb

Đakovačko-osječka nadbiskupija, odlukom pape Franje, dobila je pomoćnog biskupa. To je mons. Ivan Ćurić, dosadašnji generalni vikar. Rođen je 1. prosinca 1964. u Slavonskom Brodu. U Rimu 1991. postiže stupanj magisterija iz filozofije, a iste godine počinje službu župnoga vikara u osječkoj donjogradskoj župi. Postaje odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu i profesor filozofije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Od 1993. nastavlja studij u Rimu kao pitomac Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Obnašao je službe vicerektora Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu i predavača filozofskih kolegija na KBF-u u Đakovu, župnika u Brodskom Varošu, dekana Slavonskobrodskoga dekanata te rektora Bogoslovnoga sjemeništa. Bio je voditelj Biskupijskoga tiskovnoga ureda, u razdoblju Biskupijske sinode bio je član Pripremnoga povjerenstva i voditelj priprave 4. sinodskoga zasjedanja. Bio je urednik „Liturgijskoga direktorija“. Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji član je Vijeća za kler. Od 2011. član je Prezbiterskoga vijeća, a kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 2012. godine. Godinu poslije počinje službu generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, a od 2014. kanonik je Prvostolnoga kaptola đakovačko-osječkoga.

U svome govoru mons. Ćurić je istaknuo: „Dragi nadbiskupe Đuro, i moja nova služba bit će oslonjena na Tvoju službu pastira naše nadbiskupije. Zahvaljujem na povjerenju s kojim si kao nadbiskup prihvatio ovo imenovanje i na ohrabrenju koje si mi odmah pružio. Od sada ću trebati još jasnije i snažnije biti na pomoć u vodstvu i usmjeravanju pastoralnoga djelovanja naše nadbiskupije, koja suradnjom svećenika i vjernika laika nastavlja raznovrsna djela evangelizacije i apostolata, stojeći danas i pred novim, nimalo lakim izazovima. S jednakim osjećajem pristupam i Vama, dragi nadbiskupe Marine, zahvalan za Vaš očinski primjer i podršku. Draga subraćo svećenici! Upravo me pogled na vas ispunja strahopoštovanjem prema službi koja mi se povjerava. Među vama, mlađima i starijima, toliko je vrijednih darova i djela zbog kojih, mogu reći, na različitim područjima sjaji i ime naše nadbiskupije, bilo da je riječ o pastoralnom radu, svećeničkoj požrtvovnosti i ustrajnosti, organizacijskoj okretnosti, teološkom studiju, duhovnosti ili umjetnosti”.

Generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije hvarski biskup Petar Palić u „Točki na tjedan“ na N1 televiziji komentirao je odluku upravitelja biskupije Gurk Klagenfurt mons. Engelberta Guggenbergera koji je zabranio da se ove godine u svibnju slavi misa na bleiburškom polju, rekavši da je „ta odluka za sada takva kakva je i koje će se biskupi držati“. Naveo je kako je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Želimir Puljić uputio pismo predsjedniku Austrijske BK kardinalu Christophu Schönbornu u kojem je zatražio da se ta odluka preispita. „Mislim da će dvije biskupske konferencije riješiti to pitanje”. „Mislim”, nastavio je biskup Palić, „da bi se, bez obzira hoće li se euharistija služiti ili ne, sve trebalo raditi u dogovoru s Crkvom u Koruškoj. Treba također napomenuti da se tamo slavlja održavaju od 1953. godine. HBK je 2003. godine preuzela organizaciju liturgije. Ne cijele komemoracije, nego liturgijskog slavlja“. Mons. Palić je istaknuo da Crkva u Austriji nema nikakve primjedbe na euharistijsko slavlje koje je u organizaciji HBK. „Dogodilo se ono što je mons. Engelbert Guggenberger, koji je autor pisma HBK, htio da se izbjegne, on je zapravo cijeli taj skup i misu prebacio na političko polje“, primijetio je generalni tajnik HBK.

Danas je godišnjica smrti blage uspomene, zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića koji je preminuo 2002. godine. Njemu je bila posvećena emisija Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija u kojoj su jutros sudjelovali novinarka i urednica na Radio Sljemenu Vesna Jurić Rukavina i urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić. Kao osoba koja je imala prigodu dugi niz godina surađivati s kardinalom Kuharićem, HRT-ova novinarka Jurić-Rukavina istaknula je da se iz njegova životopisa, kazivanja svjedoka, može zaključiti da mu nije bilo lako jer je i on bio svećenik koji je, riječima blaženoga Alojzija Stepinca, bio poslan ‘u krvavu kupelj’. Od vremena osamostaljenja Hrvatske, kako je istaknula, ona sama je jedna od mnogih koji su kardinala Kuharića percipirali kao ‘duhovnog oca Hrvatske’. “Usmjeravao nas je i duhovno vodio u tako teškim vremenima, kada ni jednom domoljubu nije bilo lako. Tu sam na trenutke osjetila, ne popularnost, on je po sebi, po svojoj naravi, bio izuzetno smirena osoba i živio je svoje geslo ‘Bog je ljubav’, on je bio taj koji je dao ruku, koji nas je poticao na oprost da bi onda mogli graditi staze ljubavi. To je kršćanima velika zadaća i odgovornost”.

Urednica na Radio Sljemenu prisjetila se kako je mnogo puta kada bi kardinal Kuharić otišao u najsiromašnije župe vidjela s koliko je strpljenja razgovarao sa svećenicima i nastojao ih buditi da ne padnu. “To me je zadivilo… Ta jedna nevjerojatna čvrsta vjera u Božju istinu o čovjeku, mislim da je to temelj svega njegovog bića i kao svećenika i kasnije kao kardinala, i nadam se da će mnogi prepoznati što je on to nama govorio i kako je djelovao.”

Mons. Ivan Miklenić, kojeg je Kuharić zaredio za svećenika, naglasio je kako je nadbiskup u neposrednim susretima s ljudima uvijek osvajao svojom skromnošću, blizinom, otvorenošću i toplinom. Govoreći u čemu se sastoji njegova veličina, mons. Miklenić je rekao kako je on bio čovjek koji je za Crkvu, za Krista, za istinu, bio spreman podnijeti mučeništvo. Podsjetio je na to da se kardinal Franjo brinuo o dijaspori, više je puta posjetio iseljene Hrvate svjedočeći da im je Crkva u Hrvatskoj blizu, da ih želi podržati. Kao odgovorni urednik Glasa Koncila, što je Kuharić rado prihvatio, često je bio pozivan na razgovore. Nadalje je, u osvrtu na Kuharićev odnos prema medijima, istaknuo da su u komunizmu mediji o njemu ili šutjeli ili negativno govorili, a po dolasku demokracije, za što je on dao iznimno velik doprinos, imao je neposredni odnos prema novinarima, svakoga je prihvatio, nije se bojao ni jednoga pitanja, na sve je imao pristojan odgovor i svi su od njega odlazili promijenjeni.