Iz života Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina - Zagreb
U svim crkvama i katedralama vjernici su pohrlili na obred pepeljenja, želeći čuti Božju riječ na početku milosnog korizmenog vremena. „Vrijeme korizme zahvaća svakog od nas. Kroz njega želimo rasti u svojoj vjeri i u daru krštenja jer smo njime uključeni u otajstvo Kristova uskrsnuća kojem idemo. Želimo iz godine u godinu sve zrelije, odgovornije i svjesnije slaviti ovo vrijeme koje nam je Gospodin dao. Neka nam On udijeli tu milost, a mi je otvorena srca prihvatimo i ugradimo u naše korizmene dane“, kazao je u katedrali sv. Dujma splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U homiliji je pojasnio kako zajedno s braćom i sestrama diljem svijeta počinjemo vrijeme u kojem smo pozvani otkrivati dostojanstvo koje nam je Gospodin dao – dostojanstvo njegovih sinova i kćeri, a poremećaj dostojanstva dogodio se po grijehu koji je unio nered u naše odnose prema Bogu, bližnjemu i nama samima. „Svi nosimo odgovornost za vlastiti život, ali i za čitavo društvo. Stoga je potrebno posuti se pepelom i priznati da smo grešni, pokajati se, obratiti i oprostiti kako bi zajedno kroz ovih četrdeset dana pustinju u sebi i oko sebe pretvorili u vrt. Da bi to uspjeli ne smijemo se na samom početku posipati pepelom koji nastaje paleći druge, svjesno ili nesvjesno obezvrjeđujući ih i ponižavajući. Potrebno se posuti sa svojim pepelom, zapaliti svoje grijehe, mane i propuste“, riječi su splitsko-makarskog nadbiskupa.
Na prvi dan korizme, Pepelnicu, počela je još jedna kampanja inicijative 40 dana za život. U Hrvatskoj u ovoj kampanji sudjeluje 29 gradova, a molitveno bdjenje traje do 14. travnja. „Ono što nas posebno motivira da izađemo pred bolnice je sama ta prisutnost. Tu smo zadnji znak nade majkama koje su ili prisiljene ili dolaze na pobačaj jer misle da ne mogu same, da nije pravo vrijeme da imaju dijete. Ali smo i prvi znak ljubavi onim majkama koje izlaze iz bolnica, koje su učinile pobačaj; mnoge žene imaju velike rane koje nose 5, 10, 20 ili 50 godina”, rekla je Petra Milković u razgovoru za HKM. Nastavlja: „Svaka priča je individualna, posebna, neke majke doslovno trebaju samo razgovor, toplu riječ, nemaju neke financijske teškoće, već su izgubile nadu. Međutim, ima i situacija u kojima pomažemo tako da majkama plaćamo stanarinu, režije i ono što je potrebno dok ne stanu na noge. Cilj nam je, naravno, da te majke, nakon što se dijete rodi i stasa, mogu početi raditi ili nastaviti školovanje, znači da im osiguramo, ne samo osnovne uvjete za život, nego da svaka od njih može dobiti ono što joj treba. Tu naravno imamo pomoć raznih volontera; psihologa, odvjetnika, frizera, zubara i drugih koji ponude neku svoju pomoć, imamo liječnike i ginekologe koji su uvijek spremni pratiti trudnoću. Neke od njih doista su prisiljene na pobačaj, neke su ostavljene same… Sjećam se kada nam je jedna majka rekla: ‘Ja sam zaista bila sama, bez ikoga tko bi prihvatio ovo moje dijete, vi ste jedina obitelj koju trenutno imam.’ Predsjednik inicijative 40 dana za život u Hrvatskoj Ante Čaljkušić kroz otvoreni se poziv na molitvu i post prije nekoliko dana obratio moliteljima i prijateljima Inicijative u kojem poziva laike, kler te sve ljude dobre volje da kleknu na koljena tijekom ove korizme te se molitvom, postom i pokorom zauzmu za život nerođenih.
U Zagrebu je 5. ožujka pokopana s. M. Berislava Cecilija Žmak, koja je dan ranije preminula u samostanu sestara Kćeri Milosrđa u Šestinama u 87. godini života. Rođena u Lanišću, mjestu umorstva župnika, danas blaženika Miroslava Bulešića, svoj redovnički život provela je u zajednicama u Blatu, Zadru, Novskoj, Rimu, Zagrebu u Mallinovoj i u Šestinama. Od ulaska u samostan obnašala je službe vratarice, pletilje, katehistice, učiteljice kandidatica, novakinja i juniorki, provincijalne ekonome i tajnice, te mjesne, provincijalne predstojnice u više mandata i vrhovne poglavarice Družbe. U vrijeme njezina mandata vrhovne poglavarice ostvaren je prijenos zemnih ostataka službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković iz Rima u Blato na Korčuli 1998., potvrđen je Dekret o herojskim krepostima časne službenice Božje i Dekret o priznatom čudu, te 2003. godine proglašenje blaženom utemeljiteljice Družbe po danas svetom papi, Ivanu Pavlu II. Predvodeći obrede ukopa, župnik Župe sv. Mirka u Šestinama vlč. Robert Šreter rekao je: „Mi ne tugujemo, kao drugi koji nemaju nade, mi s nadom i dubokom vjerom ispraćamo svoje pokojnike, jer znamo da ih ne pratimo onih par metara do groba, jer znamo da oni ne završavaju u grobu. U grobu završavaju samo njihovi posmrtni ostaci, a oni su već negdje drugdje. Ondje kamo naša osjetila ne mogu zaviriti, kamo nas dok smo ovdje uvodi samo vjera. Tajnica Provincije s. Jasna Crnković podsjetila je na životni put pokojnice, koja će ostati u sjećanju kao blaga, požrtvovna, pobožna, samozatajna i nasmijana redovnica koja je svim žarom svoga srca slijedila Gospodinov poziv na savršenstvo. Među brojnim vrlinama koje su je resile, s. Berislava Cecilija Žmak isticala se u praštanju, opravdavanju drugih i sestrinskoj opomeni. Istodobno bila je zahvalna svima onima koje su je sestrinski upozorile. Nije se ustručavala tražiti pomoć niti je ikada pomoć uskratila onima koji su pomoć trebali, bilo da su je sami zatražili ili je uvidjela kome treba pomoći. Brojni su joj se preporučivali u molitve što je uzimala kao svetu dužnost.
