Razmišljanje uz 4. nedjelju kroz liturgijsku godinu
Šimo Marinović - Rim
Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek prikaz je proroka, svećenika i kralja. Kroz njegov život možemo vidjeti proroštvo vrijedno divljenja, a u njegovome Križu pronalazimo smisao proročkog strmoglavljivanja, potrebnog radi našeg otkupljenja. Mi kršćani po njegovoj Riječi postajemo proroci, pozvani živjeti radost proroštva, Nadu koju nam je Krist podario. Naša radost ispunja se u služenju, služenje postaje naša svećenička služba u svijetu. To služenje izvršavamo u ljubavi, jer naš Bog je Ljubav. On je Kralj Ljubavi, u kojoj i mi kraljujemo. Ljubav, čuli smo u riječima svetoga Pavla nije u puno činjenja.
Ona se raduje Istini. Istina opet zna biti bolna i teška, zato je Isus Krist znak osporavan, ali ujedno Put, Istina i Život. Biti kršćanin danas znači biti Kristov-lik, zato i kršćanin u današnjem društvu može biti osporavan. U društvu koje je puno lijepih manira, granica dobrog ukusa, rezervirano i u sebi dvolično. Ono prihvaća samo bezbolno i lako, da bi to postiglo, društvo ima svoje sisteme, svoja pravila, svoje granice. Zato to društvo prihvaća samo svoje. Prihvaća one koje želi, a nepoželjne odbacuje.
Vidimo u današnjem evanđelju kako bi sve bilo dobro i vrijedno divljenja kada Krist ne bi izlazio iz granica svoga društva. Ali On čini upravo suprotno, On prelazi granice do onoga neprihvatljivog uključujući u svoje društvo nepoželjne, štoviše svjedoči veću vrijednost nepoželjnog. Postaje i sam nepoželjan. Ali baš tu otkrivamo njegovo Božanstvo u njegovom čovještvu. Otkrivamo Ljubav Boga prema čovjeku. Tako i mi kršćani našega vremena i društva svjedočeći Ljubav možemo postati nepoželjni, ali tek tada postajemo istinski proroci našega vremena.
Jer Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Na tragu Pavlovoga hvalospjeva Ljubavi, nadahnimo se životom i primjerom svetice našega vremena Misionarke Ljubavi svete Majke Terezije iz Kalkute. Neka nam pomogne živjeti autentično naše kršćansko proročko poslanje u našoj sredini, nadahnimo se njezinim riječima:
Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!
