Potrebno uvođenje humanitarnih viza za izbjeglice
Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)
Govoreći o velikim migracijskim kretanjima i izbjegličkim patnjama i nadama diljem svijeta, sve više se u medijskom i političkom prostru može čuti pojam nelegalnih migranata i nezakonitih migracija. I dok papa Franjo u više navrata naglašava kako nit jedna osoba nije ilegalna i dok, u načelu, osobe koje bježe od progona ili općeg nasilja u svojim matičnim zemljama imaju pravo tražiti i dobiti zaštitu u Europskoj uniji, stvarnost pokazuje kako gotovo nema zakonitih načina da te osobe stignu na siguran teritorij Europe. Prošle je godine najmanje 2275 osoba umrlo dok su prelazile Sredozemno more pokušavajući doći do europskog teritorija. Ususret Europskim izborima, Isusovačka služba za izbjeglice diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, nužnim smatra uspostavljanje sigurnih i zakonskih puteva kako bi se osobama kojima je potrebna zaštita omogućilo da je traže u Europi bez rizika po vlastite živote. Primjeri takvih puteva jesu programi preseljenja, olakšavanje spajanja obitelji i korištenje programa humanitarne vize.
Osobama koje nisu građani EU-a potrebna je putovnica i obično viza za ulazak u EU. Bez takvih dokumenata oni se ne mogu, primjerice, ukrcati u avion i doći u Europu. Trenutni vizni režim namijenjen je turistima, profesionalcima i učenicima/studentima. Postoje i vize za osobe koje se žele pridružiti članovima obitelji koji su već u Europi.
Nijedna od ovih viza nije namijenjena osobama koje bježe od oružanog sukoba ili progona. Da bi dobili jednu od njih, potrebno je ispuniti nekoliko kriterija, kao što je dokazivanje namjere povratka u domovinu kada istekne viza, dokazujući da osoba ima dovoljno prihoda za pokrivanje troškova tijekom boravka u EU ili da je upisana kao učenik ili student u obrazovne ustanove. Osobe koje bježe od oružanog sukoba ili progona, logički ne mogu reći ako i kada će se moći vratiti u svoje matične zemlje. Često moraju napustiti svoje zemlje iznenadno i žurno, bez mogućnosti planiranja i prikupljanja potrebnih dokumenata za podnošenje zahtjeva za redovnu vizu. Također, možda ne mogu prikupiti takve dokumente jer bi to zahtijevalo kontakt sa samim tijelima koja ih progone. Osobama koje traže zaštitu a koje već imaju obitelj u Europi, također nije lako dobiti vizu u svrhu spajanja obitelji. Trenutno, postupci spajanja obitelji primjenjuju se samo na partnera i maloljetnu djecu osobe koja je već u Europi ili na roditelje maloljetne djece koji su već u Europi. Postojeći sustavi ponovnog spajanja obitelji uglavnom isključuju odraslu djecu, braću i sestre i roditelje odraslih osoba.
Države se uvijek mogu odlučiti za dodjelu viza osobama koje ne ispunjavaju kriterije potrebne za primjenu u okviru postojećih kategorija viza. Neke države koriste tu mogućnost za izdavanje viza iz humanitarnih razloga. Međutim, ne postoje jasna pravila o takvim „humanitarnim vizama", tako da se u praksi države rijetko odlučuju za korištenje ove mogućnosti. Prema sadašnjem sustavu viza, osobe kojima je potrebna humanitarna viza za sigurno putovanje kako bi podnijeli zahtjev za azil u Europi, ne mogu biti sigurni da će je dobiti.
Zbog nedostatka sigurnih i zakonskih puteva do Europe i zahtjeva za zaštitom, ljudi koji bježe od oružanog sukoba ili progona često nemaju drugog izbora nego da svoje živote stave u ruke krijumčara – što je pogubnost na koju posebno u zadnje vrijeme upozorava papa Franjo. Svake godine tisuće ljudi kreće na iznimno opasna putovanja i neredovno prelaze granice EU-a, u nadi da će se domoći sigurnosti. Tijekom putovanja često su žrtve zlostavljanja i iskorištavanja. Ženu, djecu i muškarce vraćaju natrag s granice. Mnogi drugi gube svoje živote na putu.
Isusovačka služba za izbjeglice, koja ovu problematiku svakodnevno prati kroz direktan rad s tražiteljima azila, stoga smatra kako je potrebno raditi na uspostavi jasnog pravnog okvira EU-a o korištenju humanitarnih viza te olakšati pristup drugim pravnim putevima osobama koje traže zaštitu.
