Osvrt na knjigu "Anđeli i demoni. Povijesna drama između dobra i zla"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Prošle nedjelje bilo je riječi o anđelima u Starome i Novome zavjetu. Danas ćemo se upoznati s knjigom ʺAnđeli i demoniʺ, kojoj je podnaslov ʺPovijesna drama između dobra i zlaʺ. Knjiga je u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljena u Zagrebu 2017. godine.
Posrijedi je studija koja smjera biti osnovnim sažetkom angelologije i demonologije. Slijedeći smjernicu iz dokumenta Drugoga vatikanskog koncila ʺOptatam totiusʺ 16 za naučavanje sustavne teologije, knjiga je plod interdisciplinarnoga pristupa koji u međusobno povezanu i skladnu cjelinu združuje i objedinjuje biblijsko istraživanje, povijest, dogmatsku refleksiju i navještaj Crkve u suvremenome svijetu. Dospijevamo pred pitanje iskazuje li se govor o anđelima i demonima anakronim u našemu postmodernom ili, bolje rečeno, post-postmodernom svijetu gdje je to većma prisutna racionalizacija i ʺraščaravanjeʺ, o kojim simultanim pojavama je još u 19. i 20. stoljeću govorio njemački sociolog Max Weber. U uvodnom dijelu knjige suočava nas teolog dogmatičar Carlo Rocchetta s nizom pitanja na koja će u razmatranjima koja knjiga podastire biti ponuđeni ili makar naznačeni mogući odgovori:
ʺAnđeli i demoni: mit ili stvarnost? Upravo to temeljno pitanje odjekuje danas u različitim oblicima unutar i izvan kršćanske zajednice. Pripadaju li anđeli i demoni predznanstvenom i predlogičkom poimanju kozmosa, gdje je svako ljudsko zbivanje povezano sa svijetom duhova i njihovim utjecajem (pozitivnim ili negativnim) na čovjeka, ili ih se treba shvatiti kao zbiljski postojeća osobna bića? Kako je moguće da se – u doba tehnike, osvajanja novih prostora i uporabe računala – i dalje vjeruje u postojanje tih bića? Kakvu vrijednost treba pripisati tvrdnjama iz Starog i Novog zavjeta? Treba li biblijsko očitovanje anđelâ tumačiti samo kao metaforu Boga, a ono demonâ kao predodžbu zla prisutnog u čovjeku i u povijesti ili se mora shvatiti u okviru konzistentne osobne objektivnosti? Kako protumačiti obilno svjedočanstvo liturgije i kršćanske tradicije kao i nastupe učiteljstva u vezi s postojanjem i stvorenošću tih bića te u vezi sa stanjem pada i propasti jednog dijela njih?ʺ
Nadalje, veoma je važno pitanje, koje ističe Carlo Rocchetta, do koje točke angelologija i demonologija ulaze u objavljene istine kao i u autentičnu samosvijest crkvene vjere. Rocchetta zatim pita: ʺJe li priznavanje [Sotonina] utjecaja u ljudskoj povijesti naivna i praznovjerna lakovjernost ili odgovara na stvarni zahtjev vjere i ispravnog prepoznavanja povijesnog ozbiljenja božanske ekonomije spasenja očitovane u događaju Isusa iz Nazareta te u njegovoj smrti i uskrsnuću (pavlovski ʹmysterionʹ)?ʺ
Ta i slična pitanja imaju svoje daleke početke u onima koja su postavili semiracionalizam i liberalna teologija 19. stoljeća, a danas ta i takva pitanja ponovno izbijaju s novim, profinjenijim i složenijim naglascima.
Treba pritom reći da u vezi s tim pitanjima kod protestantskih teologa možemo prepoznati, pojednostavljeno i shematski, dva pravca: onaj koji ističe simboličnost, a ne zbiljsko postojanje anđela i demona, i drugi pravac, onaj koji je negativan ili ne pokazuje zanimanje za ta pitanja. Potonjemu pravcu pripada i njemački protestantski teolog Rudolf Bultmann, koji u djelu ʺKerigma i mitʺ kaže: ʺZahvaljujući poznavanju prirodnih sila i zakona likvidirano je vjerovanje u duhove i demone. […] Ne možemo se služiti električnim svjetlom i radioaparatom ili, u slučaju bolesti, pribjegavati modernim medicinskim i bolničkim sredstvima, a istodobno vjerovati u svijet duhova i čuda što ih nam predlaže Novi zavjet.ʺ
Katolički teolozi također nisu jedinstveni kada je riječ o vjerovanju i nevjerovanju u anđele i demone, ali njihove se pozicije prilično razlikuju od protestantskih. Premda su do prije nekoliko desetljeća katolički teolozi iskazivali široko slaganje u vezi s tim pitanjima, danas je situacija uvelike promijenjena. O tome Carlo Rocchetta piše: ʺKatolička je refleksija prošla put od složene polarizacije tendencija koja ide od tradicionalnog (i katkada plašljivo naivnog) prihvaćanja angelologije i demonologije pa do stavljanja u sumnju i propitivanja dijelova koji su važni za nauk o anđelima i demonima, sve do ʹtout-courtʹ negacije njihova postojanja kao i postojanja svega vezanog uz njih. / To mnoštvo pozicija može se shematski prikazati prema četiri temeljna teološka pravca: / – afirmativno-tradicionalan stav / – stav dvojbe / – negativan stav / [te] – afirmativno-kritički stav.ʺ
Navedenu razdiobu predložio je Karl Rahner, isusovački teolog. Kao primjer stava dvojbe, citiramo rečenice što ih je napisao dominikanski teolog Christian Duquoc:
ʺTeolog ne bi s potpunom sigurnošću mogao odgovoriti da objava potvrđuje, uza sav autoritet koji joj dodjeljuje Božja riječ, osobno postojanje Sotone. Ne manje snažno treba ustvrditi da teolog ne može držati utemeljenim nepostojanje Sotone. Pitanje je izneseno: može se riješiti jedino polako, unutar crkvene svijesti i u vjernosti Bibliji kao i smjernicama učiteljstva. Za neke je čitatelje ovo mišljenje suviše smiono; za druge suviše bojažljivo. Zapravo se čini da je ono, koliko god bilo razočaravajuće, jedino pošteno u trenutačnoj situaciji.ʺ
Jasnim biva da ovo teško, složeno i slojevito područje teologije ne bi bilo moguće obraditi oslanjajući se na znanje i stručnost samo jednog autora. Dubokim i višeaspektnim teološkim pristupima obilježenu i obuhvatnu knjigu ʺAnđeli i demoniʺ napisala su, uz već spominjanog teologa dogmatičara Carla Rocchettu, još trojica vrsnih autora. Oni su: bibličar Benito Marconcini, povjesničar i dogmatičar Angelo Amato te, kao četvrti suautor, Moreno Fiori, teolog dogmatičar, ujedno i stručnjak u psihijatriji i parapsihologiji.
Osim u stručnosti, najveća je vrijednost ove knjige u njezinoj interdisciplinarnosti. Ona k tome nudi ispravno tumačenje dobra i zla te čovjekova mjesta i njegove uloge u toj sudbonosnoj antagonističkoj drami, ʺpovijesnoj drami između dobra i zlaʺ, kako je naznačeno u podnaslovu knjige, a ta će borba – u skladu s vjerom Crkve – završiti konačnom Kristovom pobjedom.
