Traži

Domenico Ghirlandaio: Rođenje Isusovo Domenico Ghirlandaio: Rođenje Isusovo 

Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić: O Božiću ne slavimo bilo koje rođenje, nego rođenje utjelovljenoga Sina Božjega, našega Spasitelja, i tom se otajstvu danas klanjamo

Vedran Šmitran - Zagreb

Božićna vjera je i snaga i mjera svemu što susrećemo, jer u susretu s Isusom Kristom susreli smo puninu života. Nema ničega što je bilo, ili što će biti, a da nije sadržano u Riječi po kojoj sve postade. U tome je otajstvo i sigurnost Božića – poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći na svetkovinu Božića svečanu euharistiju u zagrebačkoj katedrali, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giuseppeom Pintom.

Blagdansko razmatranje o Božiću kardinal je sažeo u tri jednostavna i bitna pitanja o Isusu: „Tko je novorođeno Dijete?“; „Što nam je došao poručiti?“; i konačno „Što nam je Sin Božji darovao?“.

Dok promatramo Dijete u jaslama vidimo malo, krhko, slabo biće, kao što su sva novorođena ljudska djeca. Ali, znamo da je Njegov prvi početak u Božjoj skrovitosti te prethodi svakom vremenu. U njemu je božanska i ljudska narav, božansko je neopozivo povezano s ljudskim. To je posebnost i snaga Božića. Mi o Božiću ne slavimo bilo koje rođenje, nego rođenje utjelovljenog Sina Božjega, našega Spasitelja i tom se otajstvu danas klanjamo – kazao je kardinal, dodavši kako je Dijete rođeno u Betlehemu došlo objaviti Istinu: istinu o nama, o našem porijeklu, o smislu i cilju našega života. Prosvijetljeni Svjetlom istinskim koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9), znamo da nismo slučajno upali u avanturu postojanja, već smo plod Božje ljubavi i Božjega plana spasenja. Mi smo miljenici Božji, jer nas je Bog prvi ljubio. Svima nam je ponuđena Božja ljubav, a onima koji ju primiše dana je moć da postanu djeca Božja. Mi po Božiću postajemo Božji, sinovi i kćeri u Isusu Kristu. To je neprolazno otajstvo Božića, to je srž božićnog otajstva i pravi razlog našega slavlja i božićnog blagdana – poručio je zagrebački nadbiskup.

Svako rođenje uzrok je velike radosti jer u trajnoj borbi između života i smrti najavljuje konačnu pobjedu života. No, dok obično ljudsko rađanje konačnu pobjedu života nad smrću samo najavljuje, rođenjem betlehemskog Djeteta započinje davno najavljivani i očekivani okršaj iz kojega će život izići kao apsolutni pobjednik – poručio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, predvodeći svečano božićno misno slavlje u katedrali Sv. Vida.

Vjernike je potaknuo na promišljanje o njihovim razlozima slavljenja Božića. Je li božićna radost zbog Isusova rođenja ili je uzrokuju čisto zemaljski motivi? Kad se Isusu radujemo, tada i svaka naša čisto ljudska radost zadobiva svoju iskonsku ljepotu i čistoću jer proizlazi iz srca očišćenog Kristovom milošću – kazao je nadbiskup. Tumačeći potom Prolog Ivanova Evanđelja, istaknuo je kako se cijelim Ivanovim evanđeljem provlači alternativa: Isusa primiti ili odbiti, otvoriti mu vrata svoga srca ili se oglušiti na njegovo kucanje u strahu da ne bi poremetio naš ustaljeni život. Pred te dvije mogućnosti – kad je Isus u pitanju – stoji svaki čovjek. Zbog toga se danas, dok slavimo Božić, moramo iskreno zapitati: čujemo li Isusovo kucanje na vrata svoga srca i jesmo li mu ih otvorili – potaknuo je na promišljanje riječki nadbiskup.

Nitko nakon Božića nije i ne smije biti isključen – poručio je dubrovački biskup Mate Uzinić, koji je središnje misno slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodnjega predslavio u katedrali Gospe Velike.

Govoreći o otajstvu rođenja Božjega Sina u povijesti, istaknuo je Lukinu rečenicu iz koje se saznaje gorka istina o tome kako za Isusa nije bilo mjesta u ljudskim nastambama Betlehema, zbog čega je rođen u životinjskoj nastambi, štali, položen u jasle. Evanđelist Ivan to isto je rekao drukčijim riječima: svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. To je tužna rečenica u današnjem evanđelju, a to je zapravo tužna istina o Bogu u našemu svijetu. No, kolikogod da je to tužna vijest, ona u sebi nosi i pozitivan element jer pokazuje jednu drukčiju logiku: Bog nije onaj koji prisiljava, Bog je onaj koji se nudi. Bog ne koristi svoju moć da bi nametnuo svoju logiku nego nam nudi svoju ljubav. I ovo odbacivanje, ova činjenica da netko može Bogu reći ne, kolikogod da je tragična za konkretnu osobu, za nas ljude je znak našeg ljudskog dostojanstva i slobode koji Bog poštuje – istaknuo je dubrovački biskup, podsjetivši u tome kontekstu na glasovitu misao sluge Božjeg Josipa Stadlera: Ovako se htjede roditi; koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje! Bog ne želi da ga se bojimo nego da ga slobodno ljubimo i da tako dobijemo moć o kojoj piše evanđelist Ivan: onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. On, Riječ koja je tijelom postala, kuca na naša vrata da uzmemo svoj dio odgovornosti za crkvenu i društvenu stvarnost. To je način na koji danas trebamo dopustiti da se u nama utjelovi Riječ, a ne samo čekati od drugih da nešto naprave. Krist kuca i dolazi; hoćemo li ga poslužiti u svima potrebitima s kojima se on u evanđelju (Mt 25) prispodobio? Znademo li da su oni glavni kriterij prema kojemu možemo ocijeniti jesu li vrata našeg svratišta ostala zatvorena odnosno jesmo li i mi, kršćani, Crkva, oni njegovi kojima dođe, isti oni za koje mora konstatirati „njegovi ga ne primiše“ – upitao je dubrovački biskup.

Dopustimo Božjoj ljubavi da dotakne naša srca i pomogne nam ne biti oni koji su rođeni od volje i krvi tjelesne i koji razmišljaju logikom ljudskih računica nego oni koji su rođeni od Boga, oni koji su zahvaćeni Božjom logikom i koji žive u skladu s Božjom računicom. To je računica koja je u novorođenom betlehemskom Djetetu učinila da Bog postane jedan od nas kako bismo mi mogli postati poput Njega, računica koja će biti sažeta u osam blaženstava i govoru na Gori, računica koja će ga na kraju odvesti na križ koji se već u jaslama prikazuje. Ta se računica matematički čini neisplativom jer ona matematički jest takva. Ali, Božja ljubav ne uvažava matematiku. Srećom po nas da je tako. Sretan Božić! – zaključio je dubrovački biskup Mate Uzinić.

Veliki broj župljana splitskih Meja, zajedno s brojnim hodočasnicima, na blagdan sv. Stjepana prvomučenika (26. prosinca) već tradicionalno su se okupili u crkvici na starome splitskom groblju Sustipan, gdje je euharistijsko slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u zajedništvu sa župnikom sv. Stjepana pod Borovima i gvardijanom samostana sv. Frane na Obali fra Martinom Jakovićem.

Čestitavši svima Božić i blagdan sv. Stjepana, nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako sv. Stjepan nije prošlost, već sadašnjost; moramo se osvrnuti na stvarnost i okrutnost ovoga svijeta i misliti na brojne mučenike koji i danas u brojnim zemljama umiru za Krista. Do nas često takve vijesti i ne dopiru, no sve je više progona i mučenika za vjeru. U istočnijim zemljama čak i na stare načine, fizičkim zlostavljanjem, kamenovanjem i ubojstvima, a na Zapadu riječima, izrugivanjem, omalovažavanjem i isključivanjem. Na takve progone i napade moramo odgovarati ljubavlju, humanošću i radošću, crpeći snagu iz novorođenog Spasitelja – poručio je nadbiskup Barišić, zaželjevši da poput prvomučenika Stjepana otvorimo svoja srca kako bi se Krist mogao utjeloviti i u našu stvarnost i u naše odnose; da budemo poslužitelji svojim bližnjima te da svima radosno nosimo božićnu novost, čak i po cijenu osude.

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
27 prosinca 2018, 19:10