Vatican News
Treća nedjelja došašća Treća nedjelja došašća 

Razmišljanje uz 3. nedjelju došašća

Što nam je činiti?

Stjepan Šuflaj - Rim

Sreća i radost na prvi pogled kao da su jedna te ista stvar. Dvije različite riječi istog značenja. Usrećiti čovjeka može neki događaj, na primjer, neki sportski događaj u kojem je moja momčad pobijedila. Može me usrećiti i neki dobar koncert na kojem ću provesti nekoliko sati u dobrom i veselom društvu meni dragih prijatelja ili pak, mogu isto tako ako se potrudim biti nagrađen od poslodavca većom plaćom i sl. U tim trenucima mogu osjetiti da sam sretan.

Ako bolje razmislimo sreća je nešto što ja mogu proizvesti. Ako sam odlučio otići na koncert i lijepo se provesti i opustiti, taj koncert kada prođe može me još danima držati pod dojmom nečeg što je bilo doista divno. Ipak, nakon nekog vremena ostat će tek lijepe uspomene na neke trenutke u kojima sam bio sretan i kako će vrijeme odmicati, sjetit ću ih se tek ponekad, jer nove obaveze i novi zadaci koji jesu, ili će biti, preda mnom neće mi dopuštati da u tom raspoloženju budem stalno. Možda ću čak osjetiti da su ti dani sreće daleko iza mene i imaju malo ili ništa sa sadašnjim trenutkom mog života.

Radost, za razliku od sreće, jest nešto trajno i konstantno. Mogli bismo reći da radost u suštini nije proizvod nekih naših napora, odluka, i želja. Ona je više božanskog podrijetla, ali ne nešto apstraktno, nego živa prisutnost samog Gospodina u našim životima. Možda na taj način u ovom vremenu došašća možemo bolje razumijeti riječi proroka Sefanije: Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani. Koliko je Bog u središtu mog života toliko će moja radost biti veća, štoviše, dogodit će se obostrana radost, zato prorok Sefanija prorokuje: On će se radovati tebi pun veselja.

Zasigurno u životu smo puno puta osjetili tu božansku prisutnost u nama, koja je prouzročila radost, jer radost je u konačnici djelatne naravi i zato nije moguće ne svjedočiti je, bilo riječima, bilo djelima. Stoga Sveti Pavao, zahvaćen ljubavlju Kristovom, u poslanici Filipljanima potiče: Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Blagost je plod obraćenja, a obratiti se znači postati novi čovjek. Kako mogu postati novi čovjek? Tako da u djelo provedem ono što kaže sv. Ivan Krstitelj: Da podjelim s drugima ono što je meni suvišno, da budem milosrdan. Da se odnosim prema materijalnim dobrima koja su mi povjerena na ispravan način, da budem čovjek mira i ljubavi i da budem zadovoljan s onim što sam od Gospodina primio.

Čovjek kojem je Gospodin u središtu radostan je čovjek; svoj pogled upire prema Bogu i zahvaljuje molitvom i prošnjom. Svatko od nas kroz ovo vrijeme došašća želi zahvaljivati Bogu i očitovati mu svoje molbe. Krist uvijek zna što njegujemo u svojem srcu. Moramo Mu dolaziti s vjerom da će čuti i odgovoriti na naše molitve. Zasigurno, pretjerano bi bilo za očekivati da ćemo puninu radosti i blagostanja doživjeti već na ovoj zemlji kad hodamo po blatnjavom putu po kojem je nemoguće ne uprljati se. Ali, da naš život može biti ispunjen velikom nadom da mogu i želim od sada više i prisnije hoditi s Kristom i biti Kristov, to je itekako moguće i ostvarivo.

Na to nas podsjećaju riječi psalmista: Evo Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Gospodin snaga moja i pjesma, on je moje spasenje! Došašće je liturgijsko vrijeme koje nas podsjeća da nismo stvoreni za prolaznost nego za vječnost. Spasitelj nam dolazi pokazati put kojim nam je ići prema tom cilju. Slušajmo njegov glas u svom srcu i hodimo u pravednosti i istini. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 3. nedjelju došašća

 

 

 

15 prosinca 2018, 19:02