JRS u Hrvatskoj - Apel za potporu Globalnim sporazumima
Martina Prokl Predragović - Zagreb
Svijet je jučer obilježio Međunarodni dan migranata.
Jednako kao i papa Franjo u svojoj poruci, i Isusovačka služba za izbjeglice i ovim povodom poziva zemlje članice Ujedinjenih naroda da reagiraju u ovom povijesnom trenutku za izbjeglice i migrante, i podupru UN-ove Globalne sporazume o izbjeglicama i migrantima koji su u završnoj fazi usvajanja.
Dana 13. studenog ove godine Treći odbor Generalne skupštine UN-a donio je “Uredbu omnibus” u koju je uključeno godišnje izvješće UNHCR-a UNGA-u, a koje je uključilo Međunarodni sporazum o izbjeglicama. Dok je 176 zemalja glasovalo za uredbu, SAD je glasovao protiv, tri su zemlje suzdržane, a ostale su izrazile suzdržanost u pogledu nekih dijelova uredbe. Brojne su se zemlje također povukle iz konzultacija koje su prethodile Sporazumu o migracijama i dale do znanja da neće u njemu sudjelovati.
JRS žali zbog ovoga trenda. Svim je promatračima jasno da je migracija uistinu globalni fenomen, usko povezan s nejednakostima prisutnima u svijetu. Globalna migracija donosi globalne izazove i zahtijeva globalne odgovore. Proces koji je doveo do Sporazuma o migracijama i izbjeglicama bio je pokušaj iznalaženja rješenja na globalnoj razini kakav do sada nije bio zabilježen. Tekstovi pred nama rezultat su dvogodišnjih detaljnih konzultacija. Odustajanje od procesa u ovoj fazi narušilo bi povjerenje koje je potrebno na međunarodnoj razini kako bi se riješili takvi složeni problemi.
Štoviše, JRS napominje da su sporazumi neobvezujući instrumenti koji ni na koji način ne ugrožavaju nacionalnu suverenost niti prava država da upravljaju migracijama i stvore razliku između pravne i bespravne migracije – govori o. Thomas H. Smolich, ravnatelj međunarodnoga ureda JRS-a.
Sporazum o izbjeglicama ne teži tome da zamijeni Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. godine koju je potpisalo 145 država ili Protokol iz 1967. koji je ratificiralo 146 država. Ova dva sporazuma predlažu sustave i platforme koji omogućuju globalno upravljanje kretanjem izbjeglica i migracijama na način koji štiti sigurnost, dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode svih ljudi u pokretu, bez obzira na njihov status. Oba sporazuma također prepoznaju potrebu koja je često zanemarivana u prošlosti, a to je da zemlje i zajednice domaćini budu podržane i zaštićene.
U središtu je obaju sporazuma načelo solidarnosti: odgovornost za zaštitu izbjeglica i ranjivih migranata moraju preuzeti svi. Na primjer, 80% svih izbjeglica živi u samo osam država, a velika većina zemalja domaćina nalazi se na južnoj polutci. Financijski teret i ostale troškove mogu i trebaju dijeliti i snositi sve države.
JRS priznaje zabrinutost zemalja koje navode „nacionalnu sigurnost” kao razlog isključivanja ili kažnjavanja izbjeglica. Međutim, države moraju imati na umu da se sigurnost ne postiže kroz osiguravanje granica, već osiguravanjem sigurnosti svih ljudi. Temeljna ljudska prava također se uvijek moraju uzeti u obzir prilikom razmatranja sigurnosnih mehanizama i politika.
JRS također poziva državne i nedržavne aktere da investiraju u srednjoročne i dugoročne razvojne pristupe humanitarnim potrebama prisilno raseljenih osoba. Rast gospodarstva i infrastrukture u zemljama primateljicama pridonosi nacionalnoj otpornosti i jača sposobnost država da se bave potrebama i zajednica domaćina i izbjeglica.
Misija je JRS-a pratiti, služiti i zagovarati uzrok izbjeglištva. Pozivamo svjetsku zajednicu da prati sve ranjive ljude u pokretu, osigurava zadovoljenje njihovih osnovnih potreba i surađuje u privilegiranom zadatku pružanja nade, počevši od jednoglasnog odobravanja obaju Međunarodnih sporazuma.
Za Radio Vatikan, u ime Isusovačke službe za izbjeglice, Martina Prokl Predragović
