Traži

Spomenik na Memorijalnom groblju u Vukovaru Spomenik na Memorijalnom groblju u Vukovaru 

Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj

Vukovar nema drugoga puta osim puta Kristovog praštanja i pomirenja

Neno Kužina - Zagreb

Hrvatska je s dubokim  pijetetom obilježila 27. godišnjicu stradanja Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta. „Hodajući u koloni sjećanja, dostojanstveno sam gazio ovu zemlju natopljenu mučeničkom krvlju. Za pete su mi se lijepili: zemlja, krv i suze, a kroz tijelo mi je prolazila jeza i jauk bespomoćnih zarobljenika, koji su mučeni kao Krist na svome križnom putu. Ponavljao sam danas u sebi više puta Kristove riječi, Egidije, smiri se: „Neka se ne uznemiruje srce tvoje“. Svaki korak prema ovome groblju u meni je stvarao sve veću bol i suze, pitajući zar je moguće da su kršćani vršili ovolika zla“? Upitao se to u propovijedi glavni služitelj Presvete euharistije na Memorijalnom groblju u Vukovaru željezanski biskup Egidije Živković. Nastavio je: „Veliko zlo je danas vezano uz pitanje nestalih. Vi odgovorni, kada ćete napraviti minimum ljudskoga pijeteta i dostojanstva i vratiti kosti 1952 zarobljene, mučene i ubijene duše? To vas pitam u ime ožalošćenih obitelji. Kosti tisuća mrtvih nalaze se skrivene u utrobi zemlje. Molim vas, iskopajte to hrvatsko blago i vratite ga u njihov i naš Vukovar. Izbacite tu kost iz svoga grla koja vas blokira u svim dobrosusjedskim pregovorima. Nemamo drugoga puta, nego: put priznanja istine, put praštanja i pomirbe, put novoga početka u Isusu Kristu“. Biskup iz Željeznog u Austriji rekao je kako smo svjesni da neke boli Vukovar i Dan sjećanja na nevine žrtve, ali tko prešućuje žrtve on ih ponovo ubija. „Znam“, nastavio je,  „da zločince boli nečista savjest i vjernička moć praštanja hrvatskoga čovjeka koji živi po Kristovim riječima: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine. Vukovar nema drugoga puta osim puta Kristovog  praštanja i pomirenja. Ja vas sve molim i jedne i druge i treće. Ne generalizirajte. Nikada ne optužujte cijeli narod. Za zlo u Vukovaru nije kolektivno kriv srpski narod jer u ovim grobovima leže i Srbi koji su bili lojalni svojoj rodnoj domovini Hrvatskoj. Bol, sram, zločin i rat su učinili oni koji su htjeli pokoriti slobodu hrvatskoga naroda. U Vukovaru je započela velika nepravda zato mora ovdje započeti i korektna sudska pravda, koja ne smije biti poticana samo prosvjedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde“, poželio je biskup Živković. Dolazeći iz Austrije, nije propustio izreći kako Hrvatska kao država sada u potpunosti pripada Europi, pozvavši da ne tapkamo u prošlim vremenima i da ne gubimo snagu u međusobne svađe. „Vi ste Europa. Balkanski duh izdahnite, a europski zrak udahnite! Vi imate puno toga dati Europi. Nemojte biti samo oni koji od Europe uzimaju. Vi budite oni koji Europi dajete: kršćanske, moralne i ljudske vrednote. Čuli smo poruku sa susreta predsjednika država u Francuskoj, kako se trebamo čuvati bolesnoga nacionalizma koji nanovo u svijetu budi zle duhove rata. Iza sebe imamo tri rata koji su cijeli svijet učinili siromašnim i materijalno i duhovno“, riječi su propovjednika u Vukovaru. 27. godišnjica stradanja hrvatskih branitelja i civila Borova naselja danas je nastavljena  komemorativnim skupom pod sloganom "Žrtva Borovo naselja za Domovinu" pred ostacima srušene zgrade vukovarskog Borovo commerca, u čijem podrumu je tijekom velikosrpske agresije bio odjel Ratne bolnice. U župnoj crkvi Gospe Fatimske misu je služio župnik vinkovačke  Župe svetih Euzebija i Poliona mons. Tadija Pranjić. U Borovu naselju poginulo je 176 hrvatskih branitelja i civila, a  na dan okupacije  ubijena je 51 osoba. U podrumu Borovo commerca bilo je oko 800 ranjenika. Njih 115 je odvedeno u nepoznato i ubijeno.              

U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji Presvetu euharistiju služio je umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac. Podsjetio je na to kako su Srbi i JNA „bez ikakvog opravdanog povoda“ u predjelu Ambar na  ulazu u Škabrnju masakrirali 43 civila starije životne dobi. „Tko da opiše bol, plač, tjeskobu i osjećaj žena i djece bježeći pred ljudima kojima ništa nije sveto, ni čovjek, priroda i kultura? Porušili su crkvu, župni stan, kuće, gospodarske objekte“. „Te događaje ne smijemo prešutjeti jer bi šutnja značila prešućivanje jedne stravične povijesti,  a njeno nepoznavanje moglo bi biti izvorom novih sukoba. Zato se istina o tim bolnim događajima, ma koliko bila bolna, mora znati. Tek kad se čovjek i narod suoče sa svojom povijesnom istinom i događajima u kojima se ona čita, bit će moguće očekivati stvaranje uvjeta za međusobno povjerenje“, naglasio je biskup Jezerinac. Izrazio je zahvalnost što  Škabrnjani nisu izgubili svoj pogled prema Isusu u paklu zloće čovjeka. Izdržali su snagom te vjere i obnovili mjesto. Poručio im je: „Ako ste postali žrtve zločina, niste htjeli postati žrtve zla. Jer ste ga pobijedili svojom zrelom vjerom, ljubavlju i nadom u Boga. Neka vam to iskustvo bude veliko blago koje ćete prenijeti svojoj djeci kako bi oni naučili kako se nositi sa silama zla. Dao Bog da naša nacija izraste u zreli narod koji će biti promicatelj vrijednosti koje smo naučili u Domovinskom ratu. Ne izgubite povjerenje u Boga. Jer dok je vjere, dok je srca koje živi za svoj narod i Boga bit će domovine i naroda, bit će i Crkve“. Spomenuo je kako je bilo i čestitih Srba koji se nisu slagali s tadašnjom velikosrpskom politikom. Štoviše, bilo je onih koji su stali u obranu Hrvatske, smatrajući je svojom domovinom, riječi su prvog vojnog ordinarija u RH.

Povodom 73. obljetnice mučki ubijenog fr. Dominika (Nedjeljka) Barača, 17. studenog održana je komemoracija ispred zgrade Općinskog suda u Trogiru u kojoj je bio utamničen i osuđen na smrt.  U crkvi sv. Dominika provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Slavko Slišković u propovijedi je rekao da danas ne plačemo – ne tugujemo iz razloga što su prošla desetljeća, nego iz razloga što ne slavimo smrt, nego život. Slavimo Dominikov život koji je on živio dosljedno i uzorno ovdje na zemlji, tako da je u malo godina postigao velika djela. Kamena ploča glasno viče: istina i život ne mogu se ubiti. „Žalimo što nismo u crvenoj liturgijskoj odjeći u znaku mučeništva, jer Dominik Barač još nije uzdignut na čast oltara, zato su i ovakva događanja bitna da zaživi sjećanje i potakne njegovo čašćenje, da se vjernici počinju utjecati njegovu zagovoru u svojoj borbi za istinu i pravdu te pod različitim drugim životnim nedaćama.

Ovdje poslušajte prilog: Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj
19 studenoga 2018, 18:35