Beta verzija

Cerca

Vatican News
Knjiga pape Franje "Zdravo Marijo" Knjiga pape Franje "Zdravo Marijo" 

Knjiga pape Franje: "Zdravo Marijo"

U toj knjizi papa Franjo govori o Marijinu otajstvu tumačeći redak po redak molitvu 'Zdravo, Marijo', u živu i plodnu razgovoru s teologom i zatvorskim kapelanom don Marcom Pozzom

Marito Mihovil Letica - Zagreb

ʺU šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ʹZdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!ʹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.ʺ Te retke o navještenju Isusova rođenja čitamo u prvome poglavlju ʺEvanđelja po Lukiʺ (Lk 1,26-29).

Desetak redaka dalje Luka opisuje Marijin pohod rođakinji Elizabeti: ʺTih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ʹBlagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!ʹʺ (Lk 1,39-45).

Na tim se evanđeoskim ulomcima temelji molitva ʺZdravo, Marijoʺ, s time što u nju je ušla i tzv. ʺinvokacijaʺ formulirana na Efeškome koncilu 431. godine. Evanđelist Luka rasporedio je u dvostruku sliku, diptih, zgode o rođenju Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Kada je, kako smo maločas čuli, poslao Bog ʺu šestome mjesecuʺ anđela Gabrijela da Mariji navijesti Isusovo rođenje, odrednica ʺšesti mjesecʺ odnosi se na vrijeme proteklo od Ivanova začeća. Također je zanimljivo primijetiti da rečene događaje iznosi evanđelist Luka s gledišta Marijina, za razliku od evanđelista Mateja koji to čini s gledišta Josipova.

O ženama i o djeci pisao je Luka osobito pažljivo, stavljajući ih na mnogim mjestima u središte pozornosti. Valja podsjetiti da se Lukin književni stil odlikuje ljepotom i tankoćutnošću, dirljivim opisima Isusove nježnosti, simpatije te ozdraviteljskog i spasiteljskog zakriliteljstva u susretu s ljudima, ponajvećma s djecom i ženama – zbog čega je Dante Alighieri sv. Luku nazvao ʺpiscem blagosti Kristoveʺ. Stoga biva posve razumljivim da je iz Lukina Evanđelja, gdje na osobit način progovara Isusova blagost i nježnost, nastala molitva koja se obraća Mariji, Njegovoj majci, blagoslovljenoj među ženama.

Posrijedi je prastara molitva, koju su kršćanski vjernici dodavali ʺOčenašuʺ već od 6. stoljeća, a njezin službeno prihvaćen oblik potječe iz sredine 11. stoljeća. Molitvu ʺZdravo, Marijoʺ uglazbili su za vokalnu i instrumentalnu izvedbu doista najveći skladatelji u povijesti; valja spomenuti makar neke od njih: Johann Sebastian Bach, Wolfgang Amadeus Mozart, Gioachino Rossini, Franz Schubert, Giuseppe Verdi, Ivan Zajc, Camille Saint-Saëns, Igor Stravinski…

ʺZdravo, Marijoʺ ili, na latinskome, ʺAve, Mariaʺ postala je tako – uz to što je jedna od glavnih kršćanskih molitava – i vrhunsko umjetničko djelo ili, bolje rečeno, umjetnička glazbena djela koja u svojoj veličajnosti nikada ne bi nastala da ne bijaše nadahnuća dospjelog odozgor. Posrijedi je molitva i pjesma koja je u isti mah ljudska, anđeoska i božanska.

Papa Franjo napisao je knjigu u kojoj tumači riječi ove omiljene molitve. Hrvatsko izdanje naslova ʺZdravo, Marijoʺ imamo zahvaliti nakladnoj kući Verbum iz Splita. Na ovitku dotične knjige, koja je svjetlo dana ugledala u listopadu 2018., nalazimo rečenice:

ʺʹZdravo, Marijo, milosti punaʹ: ovako započinje molitva koju naučimo već kao djeca i koja nam se posebno u teškoćama vraća na usne i navire u srcima. ʹBog pozdravlja jednu ženu, pozdravlja je velikom istinom: 'Ja sam te ispunio svojom ljubavlju, ispunio sam te sobom i kao što si puna mene, bit ćeš puna mojega Sina, a potom sve djece Crkve.' Ali milost ne završava tu: Gospina ljepota ljepota je koja daje plod, to je ljepota majke.ʹ Nakon što je u knjizi ʹOče našʹ protumačio molitvu Gospodnju, u ovoj novoj knjizi papa Franjo govori o Marijinu otajstvu tumačeći redak po redak molitvu ʹZdravo, Marijoʹ u živu i plodnu razgovoru s teologom i zatvorskim kapelanom don Marcom Pozzom koji je bio Papin sugovornik i u prethodnoj knjizi. ʹMarija je normalnost, ona je žena koju svaka žena na ovom svijetu može nasljedovatiʹ: ʹRadila je, nabavljala namirnice, pomagala je Sinu, pomagala mužu.ʹ A ipak, ova ʹnormalnaʹ žena postaje sredstvo novoga stvaranja, novoga saveza: ʹpočetak novoga stvaranja jest dijalog između Boga i samo jedne ženeʹ. Upravo žena i njezina uloga središte je Papina promišljanja: ʹCrkva je žena, Crkva nije muško. Mi klerici smo muškarci, ali nismo mi Crkva.ʹ U drugom dijelu knjige ʹZdravo, Marijoʹ ulazi u zatvor, kao znak i sredstvo obraćenja i utjehe, posvjedočenih dirljivom ispovijesti obraćenja.ʺ

Osvrt na ovu izvrsnu knjigu pape Franje, knjigu o Bogom danoj te životodajnoj i plodonosnoj molitvi ʺZdravo, Marijoʺ, završavamo ulomcima Papina tumačenja retka ʺblagoslovljen plod utrobe tvoje, Isusʺ gdje uz ostalo govori o Božjoj majčinskoj nježnosti:

ʺU Mariji se vječna Riječ nije samo utjelovila, nego je naučila prepoznavati Božju majčinsku nježnost. […] / U evanđeljima Marija se pojavljuje kao žena od malo riječi, bez velikih govora i djela, ali s pozornim pogledom koji zna čuvati život i poslanje svojega Sina pa onda i sve što On ljubi. Znala je čuvati začetke prve kršćanske zajednice i tako je naučila biti majkom mnoštvu. Približila se najrazličitijim situacijama da donese nadu. Pratila je križeve koje su njezina djeca nosila u tišini srca. Tolike pobožnosti, tolika svetišta i kapele na najskrovitijim mjestima, tolike slike po kućama podsjećaju nas na ovu veliku istinu. / Marija nam je pružila majčinsku toplinu koja nam je utočište u teškoćama; majčinsku toplinu koja ne dâ da ništa i nitko u krilu Crkve ugasi revoluciju nježnosti koju je pokrenuo njezin Sin. Gdje je majka, tu je nježnost. A Marija nam svojim majčinstvom pokazuje da poniznost i nježnost nisu odlike slabih nego jakih, uči nas da ne treba druge zlostavljati kako bismo se osjećali važnima (usp. apost. pobud. ʹEvangelii gaudiumʹ, 288). Sveti ju je Božji vjerni narod oduvijek priznavao i pozdravljao kao Svetu Majku Božju.ʺ

Ovdje možete čuti zvučni zapis priloga
04 studenoga 2018, 18:00