Beta verzija

Cerca

Vatican News
Posjeti grobljima Posjeti grobljima  (ANSA)

Dušni dan - otajstvo jedinstva s Kristom u životu i u smrti

Rođeni smo da nikada više ne umremo

Luca Collodi, Ivica Hadaš - Vatikan

Danas, 2. studenog slavi se otajstvo smrti. Na današnji dan mnogi ljudi posjete grobove svojih pokojnih. Papa Franjo je poslijepodne slavio svetu misu za sve pokojne na rimskom groblju Laurentinu. O značenju Dušnoga dana posvećenog pokojnima, za naš je radio govorio monsinjor Alessandro Biancalani, bibličar, profesor na Papinskom sveučilištu srednje Italije u Firenci.

Smrt je zemaljski put koji ima početak i kraj – rekao je monsinjor Biancalani i objasnio – Pojam kršćanskog spasenja ne odnosi se na produženje biološkog života kako bismo duže živjeli, nego na puninu života. Vjerujemo da je Gospodin Isus po smrti postigao spasenje za nas, te da je u uskrsnuću mrtvih spasenje našeg osobnog i tjelesnog identiteta.

Običaj je odlaska na groblje vrlo stara i potječe iz 11. stoljeća – rekao je monsinjor Alessandro Biancalani i podsjetio – Dušni dan dolazi odmah nakon svetkovine Svih svetih. Označava veliko otajstvo jedinstva s Kristom u životu i smrti. No, iznad svega nakon smrti. Sveti je Pavao u Poslanici Solunjanima uvjeravao kao Isus; bilo da bdijemo, bilo da spavamo, ili umiremo, zajedno smo s Njim. Groblje označava mjesto odmora.

Govoriti o smrti i ograničenju života mladom čovjeku koji osjeća puninu života i koji ima životne planove, moglo bi biti proturječje – primijetio je monsinjor Biancalani i napomenuo – Važno je poučavati mlade da iskoriste i dobro žive veliki dar života. Iznad svega, da razmisle o činjenici da je to nezasluženi dar. Zato vrijeme koje nam je dao dobri Bog mora biti ispunjeno dobrom. Tada i razmišljanje o smrti nije toliko o mogućnostima koje imamo ili nemamo, nego je razmišljanje o životnom putu koji smo prošli ili ga tek trebamo proći.

Rođeni smo da nikada više ne umremo, rekao je Papa jučer na svetkovinu Svih svetih – istaknuo je monsinjor Biancalani i naglasio - Tipično je za kulturu 'ugrabi i bježi' ne razmišljati i ne vrednovati. Biblija pak ima vrlo zanimljivu tradiciju kada govori o ljudskim djelima. Govori kako su djela kao i naša djeca, to jest nešto što nas u životu prati. Potrebno je misliti na to da možemo posijati nešto u životu; dobri Bog nam je dao priliku za to sudjelovanjem u životu. Dakle, naša djela odražavaju dar života i našu zahvalnost Njemu.

02 studenoga 2018, 19:05