Misionar je sluga onima s kojima radi, dijeli njihove teškoće i naviješta im Boga i njegovo kraljevstvo ljubavi Misionar je sluga onima s kojima radi, dijeli njihove teškoće i naviješta im Boga i njegovo kraljevstvo ljubavi 

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu (B) - p. Alan Modrić

Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga

Alan Modrić - Rim

Od svojih početaka kršćanstvo je oduvijek imalo misionarski značaj, odnosno bilo je usmjereno na propovijedanje i širenje Evanđelja ne samo u određenim zemljama i narodima, ne samo uskom, zatvorenom krugu ljudi, nego je bilo pozvano, štoviše bilo je obvezano da prelazi granice i donosi Krista svim narodima: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15). U tom duhu Crkva u cijelom svijetu na 29. nedjelju kroz godinu proslavit će Svjetski dan misija, koji se zgodno uklapa u temu mladih i njihovog poziva, o kojoj raspravlja Biskupska sinoda u Rimu tijekom ovoga mjeseca. Naime, mladi su oni koji svojim idealizmom i zanosom prelaze granice i premošćuju razlike među narodima i kulturama, i zato su više nego drugi pozvani da budu misionari u ovom današnjem vremenu, i zbog svega toga u njima treba poticati živi misionarski duh.

Što to potiče neke kršćane da ostave svoju domovinu i krenu u daleke, nepoznate zemlje raditi i žrtvovati se za ljude koji se po mnogočemu razlikuju od njih: po boji kože, jeziku, načinu življenja, kulturi? Kakva je to snaga na temelju koje je netko spreman otići u daleke, zabite krajeve gdje su uvjeti življenja nepodnošljivi, gdje nema struje, vode, možda čak ni nastambe dostojne čovjeka, gdje nema kompjutora, Interneta, mobitela? Odgovor na ova i mnoga druga slična pitanja sadržan je u Službi riječi koju slušamo na 29. nedjelju kroz godinu, a koja upire pogled na Isusa Krista: Slugu Patnika, Velikog svećenika i Slugu sviju.

Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije nam donosi odlomak četvrte pjesme o Sluzi gospodnjem, što je u Svetom pismu naslov časti i dostojanstva podijeljen Mojsiju, Jošui, Davidu, Mariji. Sluga Gospodnji se rađa kao izdanak iz sasušene zemlje, čovjek osamljen, prezren od društva. Međutim, to nije njegov konačni svršetak, jer on opravdava mnoge, koje svojom patnjom spašava i žrtvovanjem svoga života donosi mir i radost za mnoge. Nije li i misionar kada djeluje u neizdrživim uvjetima suobličen takvome Sluzi gospodnjem, ne postaje li i on sve više kristolik, da unosi radost i mir u živote patnika, siromašnih i proganjanih u misijskim zemljama?

U drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima Isus Krist je opisan kao Veliki svećenik u nebeskom hramu. Ali, on nije Veliki svećenik koji bi bio udaljen od nas grešnika, nego je supatnik u našim slabostima, jednak je nama u svemu, osim u grijehu. Krist nam je blizak, razumije naše poteškoće, ali ne samo to, on i dijeli s nama križeve života, pomaže nam da ih nosimo. Nije li i misionar osoba koja je bliska narodu u misiji, iako je taj narod drugačije boje kože, jezika, tradicije od njegovog vlastitog naroda? Zar i taj misionar ne dijeli poteškoće, križeve svakodnevnog života sa siromašnima i patnicima u misijama?

U odlomku iz Markovog Evanđelja koje slušamo na Svjetski dan misija susrećemo sliku Isusa kao slugu sviju, kao onoga koji je došao na ovaj svijet ne zato da se oblači u svilu i kašmir, ne zato da uživa u bogatstvu i slavi, ne zato da mu svi drugi služe, nego zato da On služi drugima i svoj život položi za druge. Takvu pouku Krist daje Jakovu i Ivanu koji još uvijek sanjaju o nekakvom proslavljenom i uzvišenom ovozemaljskom kraljevstvu, a ne o Kraljevstvu nebeskom, pa uslijed takvog krivog shvaćanja bore se za povlaštena mjesta. Ne, ono što Krist nudi nisu mjesta dvorjana u njegovoj kraljevskoj palači, nego čašu i krst služenja. Isus daje učenicima ne vladavinu, nego sposobnost i snagu da služe. Oni moraju kao Krist služiti i radosno se darivati drugima. upravo je to i osnovna značajka misionarskog rada: ne grabež plijena, časti i prvih mjesta, nego biti sluga onima s kojima misionar radi, dijeliti njihove poteškoće, naviještati im Boga i njegovo kraljevstvo ljubavi, kako bi i u njihovom životu svijetlio Krist, svemogući Kralj svih zemalja, naroda i jezika. Sve dosada rečeno treba zaživjeti i u srcima mladih ljudi, koji su pozvani da teže za najvišim idealima, i da u skladu s njima usvoje i žive misionarskim duhom i u svojim životnim zajednicama: obitelji, radnom mjestu, školi, itd. Na taj način će svjedočiti Krista i biti sve sličniji njemu, odnosno sve više biti radosni i spokojni sluge drugih, a ponajviše onih kojima je to potrebno. Neka ih u tome prati i zagovor kraljice misionara, Blažene Djevice Marije!

Ovdje možete čuti zvučni zapis razmišljanja
20 listopada 2018, 19:40