Potrebna sustavna potpora integraciji izbjeglica
Martina Prokrl Predragović - Zagreb (JRS)
Sustav integracije osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita trebao bi podrazumijevati pružanje osjećaja stabilnosti i sigurnosti koji bi osobe trebale moći ostvariti u Republici Hrvatskoj, zatim pravo na stambeno zbrinjavanje, socijalna prava te zdravstvenu zaštitu, ali i pružanje prilike da osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita kasnije može samostalno doprinijeti razvitku Republike Hrvatske. Proces integracije izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba dvosmjerni je proces, te on nužno podrazumijeva i prava i obveze, te mjere za sve one koji se tih odredbi ne pridržavaju.
Postoje međutim u praksi neke prepreke koje se javljaju od trenutka podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite do okončanja postupka, naglašavaju iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u jugoistočnoj Europi. U Hrvatskoj su djelatnici i volonteri ove humanitarne kršćanske organizacije koja djeluje u više od pedeset zemalja svijeta, aktivni u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i Kutini te u prihvatnom centru za strance u Ježevu, jednako kao i u Centru za integraciju izbjeglica „SOL“ u Zagrebu. Mjesto je to gdje izbjeglice mogu susresti svoje nove susjede, te podijeliti s lokalnom zajednicom svoja nastojanja, vještine i potrebe. Na ovaj način Isusovačka služba za izbjeglice, kroz direkti svakodnevni rad i ostvarivanje svoga poslanja, raspolaže stvarnim informacijama s terena te može iz prve ruke identificirati određene prepreke s kojima se izbjeglice susreću od trenutka podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite, pa do okončanja postupka.
Prepreke se tiču podkapacitiranosti institucija državne i javne uprave, te nedostatka stručnosti, iskustva i institucionalne podrške, kao i nedovoljnog poznavanja jezika. Drugim riječima, komunikacija na jezicima nositelja međunarodne zaštite je otežana, budući da institucije nemaju na raspolaganju dovoljan broj prevoditelja.
Voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, pater Tvrtko Barun, naglašava kako se osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita susreću s preprekama prilikom prijave boravišta, a posebno prilikom dobivanja Osobnog identifikacijskog broja koji im je potreban kako bi se prijavili na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Uz to, osobe tražitelji međunarodne zaštite nailaze na poteškoće prilikom korištenja prava na zdravstvenu zaštitu (primjerice, nemaju obiteljskog liječnika te ih liječnici ne znaju ili ne žele upisati u sustav), te posebno prilikom verifikacije stečenog obrazovanja.
Veliki problem predstavlja komunikacija na jeziku koji je razumljiv osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita. Osiguravanje učenja hrvatskog jezika obveza je Republike Hrvatske kao države primateljice prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je za kvalitetnu i punu integraciju osoba pod međunarodnom zaštitom potreban sustav provođenja programa i obvezivanja polaznika.
U Isusovačkoj službi za izbjeglice kulturni medijatori i prevoditelji, te drugi djelatnici, svakodnevno obavljaju poslanje pratitelja izbjeglica na njihovom putu te im pružaju podršku, savjetovanje i pomoć prilikom ostvarivanja njihovih prava ali i izvršavanja obaveza koje iz njih proistječu, kako bi se što prije uklopili u novo društvo te počeli doprinositi svojim znanjem i zalaganjem.
Na ovakvu konkretnu solidarnost prema izbjeglicama, koja znači ljudska i humana djela milosrđa i podrške, no istovremeno znači i poštivanje zakona i običaja zemlje domaćina, poziva i papa Franjo. Budimo dakle dionici putovanja izbjeglica i migranata putem konkretnih djela solidarnosti i gradimo zajedno svijet mira i suživota. Uz humanitarne organizacije, ovaj poziv moraju prihvatiti i zemlje koje primaju izbjeglice, kako bi sustavnom podrškom omogućile upravo ovakav scenarij.
